“Legalise it, yeah yeah, that’s the best thing you can do, doctors smoke it, nurses smoke it, judges smoke it, even the lawyers too” stihovi su pjesme “Legalise it” iz istoimenog albuma poznatog jamajkanskog reggae glazbenika Petera Tosha, nešto manje poznatog sunarodnjaka Boba Marleya.
Prijevod stihova glasi: "Legalizirajte je, da, da, to je najbolja stvar koju možete učiniti, doktori je puše, medicinske sestre je puše, suci je puše, pa čak i odvjetnici". Ne treba biti pretjerano pronicljiv, dapače, dovoljno je imati elementarno znanje o pop kulturi ili o modernom društvu općenito, kako bi se došlo do zaključka da naslov pjesme govori o legalizaciji marihuane.
“Legalise it” je izašao 1976. godine, a 47 godina nakon izlaska Toshovog albuma svijet se stubokom promijenio, uključujući i odnos države prema marihuani. Liberalizacija odnosa prema marihuani odlika je većine razvijenih, progresivnih država u suvremenom svijetu.
► O tome kako marihuana može dovesti do psihičkih poremećaja pročitajte na kraju teksta!
Čak i kad su neke države poput Hrvatske još uvijek na službenoj razini skeptične prema legalizaciji uživanja marihuane, veliki broj njihovih građana prkosi tom zakonskom “puritanizmu”. Kao da se ostvario ideal prerano preminulog Petera Tosha.
Ipak, navedeni proces ima i negativne posljedice. Mnogi korisnici nisu uspjeli zadržati pod kontrolom konzumaciju marihuane te su prešli u neumjereno konzumiranje što ih je učinilo žrtvama vlastite strasti prema toj opojnoj biljci.
Kao i svaka vrsta ovisnosti, ovisnost o kanabisu čini štetu fizičkom i mentalnom zdravlju ovisnika. Imali smo priliku razgovarati s dvoje nekad strastvenih uživatelja marihuane koji su u bliskoj prošlosti odlučili napraviti radikalan zaokret u svojim životima, prestali su pušiti.
Ovo su njihove priče.
– Pušio sam ukupno 12 godina, u prosjeku 3 grama dnevno. U joint bi stavljali po gram kanabisa koji bi popušili ja i prijatelj. Marihuana otvori neke dijelove svijesti koji bi inače ostali neotkriveni. Pušio sam zbog dovođenja do tog stanje svijesti, a i radi društva na kraju krajeva. To je trajalo 3,4 godine – počeo je sa svojom ispovijedi 30-godišnji Splićanin.
– Onda sam pušio jer mi je to bio dio lifestylea. Nekako je sve išlo skupa: Hajduk, pivo i joint. Dok sam bio okorjeli pušač dogovarao bih se s prijateljem za podjelu troškova, ali uvijek sam imao kod kuće dva cvita za krizne momente. Ali sam si kroz taj period osvijestio da postoji i negativna strana.
Dileri su bez izuzetka loši ljudi koji te žele prevariti, prodati lošu robu. Nastavio sam pušiti iz navike i jer nisam znao što bih radio osim toga. Ali je osjećaj pozitive sve više blijedio i nije bio više tako intenzivan kao u počecima. Taj period bih usporedio s odlaskom na posao koji ti lagano već ide na ku**c.
Onda slijedi period kad sam spoznao da moram prestati. Tada sam najviše pušio, 5-6 grama dnevno od toga pola materije u “solaži”. Nakupilo se mnogo lošeg iskustva. Prevare, loši ljudi, paralelan svijet polupodzemlja gdje svatko svakog želi zaje**ti, nemaš pravih prijatelja i naravno potencijalni sukob s provoditeljima zakona.
Za Novu godinu 2020. godine sam ostao doma, tada sam bio u ozbiljnoj vezi i znao da ću postati otac. Smotao sam posljednji joint i popušio ga. Zadnji cvit (vršak biljke indijska konoplja, cvijet, op.a.) što mi je ostao bacio sam kroz prozor. Od tada nisam zapalio joint. Tek s vremenskim odmakom shvaćam koliko je važna ta odluka bila za mene, ali i za moje bližnje – priznao nam je.
Svoje iskustvo ispričala nam je i 35-godišnja Splićanka:
– Znate kakav je danas ritam mlade zaposlene osobe, teško se nositi s time, većina moje okoline pribjegava nekoj vrsti stimulansa, ja sam odabrala pušenje marihuane. Nakon stresnog dana bih zapalila po joint prije spavanja.
To je bio moj ritual u periodu od 10 godina. Ali, iako mi je pružalo osjećaj ugode u jednom trenutku mi je pušenje marihuane počelo izazivati nenadane probleme. Počela sam imati probleme sa snom, ne bih mogla zaspati po cijelu noć.
Liječnik mi je preporučio da to premostim tabletama za spavanje. Nisam imala mira i počela sam čitati svu dostupnu literaturu na internetu i tamo saznala da nekritičko konzumiranje marihuane može izazvati probleme sa zdravljem, uključujući kroničnu nesanicu.
Koliko god bila hedonistički nastrojena, nisam mogla ignorirati signale koje mi je slalo tijelo. U jednom trenutku sam prepadnuta za svoje zdravlje odlučila prekinuti tu praksu i naći neki zdravijem oblik razonode. Nisam požalila tu odluku. Danas sam i sretna i zdrava, a to nije malo – kaže naša sugovornica.
Nakon svjedočenja dvoje bivših uživatelja marihuane za stručno mišljenje smo pitali psihijatra dr. Željka Ključevića, voditelja službe za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.
– Za početak trebamo znati da nisu svi pušači marihuane ovisnici. Postoje rekreativni korisnici koje nazivamo eksperimentatorima. Ovisnici su oni koji osjećaju kompulzivnu potrebu za pušenjem. Posljedice koje pušenje ostavlja na ovisnike su gubitak interesa, gubitak inicijative, anksioznost, depresija i na kraju prelazak na korištenje težih droga.
Također moram reći da ne puši onaj tko nema neku ozbiljnu psihološku problematiku u pozadini, bilo da se radi o opsesivno-kompulzivnom poremećaju, bilo da se radi o nečem drugom. Događa se i da čuju od nekoga kako je to dobra samopomoć što nekritički prihvate kao samorazumljivu istinu.
Što je onda tajna primamljivosti marihuane?, pitamo dr. Ključevića.
– Pušenje zapravo problem samo pomete pod tepih jer djeluje na dopaminski sustav, na centar za nagradu. Ali, to je kratkotrajno, nakon prestanka djelovanja THC-a, koji sadrži psihoaktivnu komponentu, problem se opet vrati, jer je prava istina da marihuana nije ljekovita.
Kako se ljudi bore protiv ovisnosti o marihuani?, zamolili smo da nam pojasni.
– Oni koji puše marihuanu iz hedonističkih razloga mogu vrlo lako odustati. Sazru kao osobe, donesu odluku o prestanku pušenja i provedu tu odluku u djelo. Oni koji imaju jaku psihološku problematiku jako teško odustaju. Donijeti tu odluku im predstavlja veliki problem. U tome im ne mogu pomoći prijatelji i obitelj, oni mogu biti podrška u procesu ozdravljenja, ali ne mogu donijeti odluku u njihovo ime. Spasiti mogu jedino sami sebe, moraju sami donijeti tu odluku i držati je se.
Opasnost od psihičkih poremećaja
Matija Čale Mratović, specijalist školske medicine u Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko neretvanske županije, govori o najčešćim mitovima o marihuani, koji vladaju među mladima, a koje šire mnogi iz neznanja, a oni drugi zato jer im je u interesu što veća zarada.
Mit: Pušenje marihuane nije opasno
Štetno djelovanje marihuane općenito je dobro poznato, dokumentirano i potvrđeno pravilima „medicine zasnovane na dokazima“ ("evidence based medicine"). S druge strane pušenje bilo čega je potencijalno opasno jer nosi rizik za dišne organe. Marihuana u usporedbi s cigaretama ima do 70% više kancerogena. Pušači marihuane konzumiraju manji broj cigareta, ali zato udišu dublje i dulje, a udahnuti dim zadržavaju dulje u plućima. To je razlog zašto je u eksperimentima dokazana četiri do pet puta veća količina katrana i adsorpcija ugljičnog monoksida kod pušenja marihuane nego kod pušenja cigareta. Dokazano je štetno djelovanje na pogoršanje respiratornih simptoma i češći razvoj kroničnog bronhitisa kod konzumenata koji dugo konzumiraju marihuanu.
THC (delta 9-tetrahidrokanabinol) je glavni aktivni sastojak marihuane koji se prvenstveno nakuplja u masnim stanicama tijela. U mozgu se vezuje za specifične receptore poznate kao kanabinoidne receptore. Kako se velik broj ovih receptora nalazi u dijelu mozga koji je odgovoran za pamćenje, mišljenje, koncentraciju, koordinaciju pokreta i opažanje vremena i prostora, konzumiranje marihuane negativno utječe upravo na navedene funkcije. Kao i druge droge THC stimulira mozak na oslobađanje dopamina. Dopamin zatim aktivira dio mozga koji je odgovoran za osjećaj zadovoljstva. Nakon prvobitne euforije nastupa osjećaj pospanosti ili depresije. Ostali simptomi koje THC izaziva su smijeh, promijenjeno opažanje vremena i povećani apetit. Kod nekih može izazvati anksioznost, osjećaj straha, nepovjerenja ili panike, a kod većih doza i akutnu psihotičnu reakciju. Posljedice konzumiranja marihuane traju i nakon što je marihuana razgrađena u tijelu i manifestiraju se kao teškoće pamćenja i smanjena sposobnost učenja te poremećaj sna.
Dugotrajne posljedice (usljed kumulativnog djelovanja ili kronične zlouporabe) su ovisnost, kronični kašalj i bronhitis, povećan rizik od razvoja shizofrenije i drugih psihoza ili pogoršanje simptoma kod osoba s već razvijenom psihozom, povećan rizik od razvoja suicidalnih ideja i pokušaja, razvoj anksioznosti, depresije i amotivacijskog sindroma.
Često i redovito uzimanje marihuane dovodi do zanemarivanja obaveza u školi i kod kuće, slabljenja uspjeha u školi, zanemarivanja izgleda. Kod takvih korisnika mogu se javiti i tzv. "rupe u pamćenju". Osoba se ne može sjetiti što se jučer dogodilo, što je upravo htjela reći i sl. U trudnoći marihuana može značajno utjecati na rast i razvoj još nerođenog dijeteta.
Konzumiranje marihuane utječe na razvoj mozga i kada se od rane dobi konzumira u značajnoj količini, oštećenje pamćenja i mišljenja može imati dugotrajne posljedice.
Zanimljivo je spomenuti da se čak i organizacije - zagovarači marihuane u SAD-u, također slažu s tvrdnjom da mladi ljudi ne bi smjeli imati pristup ovoj drogi, koja kao i ostale droge utječe na moždane funkcije. Mladi ljudi su još u fazi rasta, učenja, tjelesnog, psihičkog, emocionalnog i duhovnog razvoja, a svaka droga utječe na ovaj razvoj na negativan način. S ovom tvrdnjom slaže se čak i Organizacija za opoziv zakona o marihuani, jedna od najjačih organizacija zagovarača konzumiranja marihuane u SAD-u, koja također kaže: «Marihuana nije za mlade ljude».
Mit: Marihuana je lijek
Zabluda je da je marihuana lijek. Time se želi stvoriti slika kako je marihuana dobra. Ako liječi, što je dobro, onda je i korištenje marihuane više dobro nego loše. Međutim to nije točno. Prvo, da bi neka tvar bila proglašena lijekom ona se mora sastojati od dobro definirane tvari čija je količina mjerljiva i jednaka u svim jediničnim oblicima lijeka (npr. tableta ili injekcija). Kako je marihuana biljka koja se uzima pušenjem, a njen sastav varira, tako ne možemo govoriti o lijeku u pravom smislu te riječi. Možemo govoriti da neki sastojci marihuane djeluju na simptome nekih bolesti o čemu će biti više riječi u daljnjem tekstu. Zabluda leži i u ideji da je nešto dobro samim time što se može koristiti kao lijek. Svaki lijek se uzima u strogo određenim količinama i samo kod određenih bolesti i uzimanje bilo kog lijeka kada to nije medicinski indicirano može imati štetne, a u nekim slučajevima čak i smrtonosne posljedice.
To što se pojedini dijelovi ili marihuana koriste kod određenih bolesti, ne umanjuje njenu štetnost i ne znači da bi je svi smjeli konzumirati, naprotiv. Na žalost, sve veće prihvaćanje marihuane u medicinske svrhe utjecalo je na promjenu svijesti o štetnosti marihuane među mladima. Istraživanja pokazuju obrnutu povezanost između svijesti o riziku konzumiranja marihuane i samog konzumiranja. Kako opada udio mladih koji konzumiranje marihuane smatraju rizičnim, tako raste udio konzumenata, zbog čega ponovo raste uporaba marihuane među mladima.
S druge strane točno je da marihuana sadrži nekoliko spojeva koji su se pokazali korisnima u liječenju različitih bolesti odnosno stanja. Zadnje izvješće o zdravstvenim efektima marihuane i kanabinoida grupe eksperata Nacionalnih akademija znanosti, tehnike i medicine u SAD-u iz siječnja 2017.g. (“The Health Effects of Cannabis and Cannabinoids”) govori o djelovanju marihuane na određena medicinska stanja, tj. koje su hipoteze o terapijskim svojstvima marihuane i/ili njenih sastojaka potvrđene a za koje nema dovoljno dokaza.
Tako je dokazano kako oralni kanabinoidi značajno smanjuju povraćanje i mučninu uzrokovanu kemoterapijom kod bolesnika oboljelih od raka te smanjuju simptome spastičnosti kod oboljelih od multiple skleroze. Na žalost ne smanjuju objektivnim mjerama mjerenu spastičnost već samo subjektivni osjećaj bolesnika čime ne djeluju na samu bolest ali život bolesnika čine podnošljivijim. Sama marihuana pokazala se korisnom i u smanjenju kronične boli kod odraslih u stanjima gdje druga terapija nije bila dovoljna. Postoje i određeni iako još uvijek suzdržljivi dokazi o poboljšanju simptoma poremećaja spavanja kod bolesnika s kroničnom boli, fibromialgijom i multiplom sklerozom te kod bolesnika sa sindromom obstruktivne apneje (prestanak disanja) u snu.
Pripravci marihuane u medicinske svrhe primjenjuju se u pravilu za teške bolesti poput multiple skleroze, završne faze raka i AIDS-a, a ne za uporabu u osobne svrhe s ciljem postizanja psihoaktivnog djelovanja. Na svijetu postoje različiti pripravci, najčešće u obliku tableta s izoliranim spojevima (kanabinoidima) koji se koriste u terapiji određenih stanja, ali se nikad ne radi o "pušenju kod kuće uzgojene trave", već o kontroliranim supstancama za koje proizvođač "garantira" sastav, koncentraciju i sl. Unatoč brojnim tekstovima koji reklamiraju marihuanu kao lijek za brojne bolesti, potrebno je naglasiti kako do sada ni u jednoj bolesti nije dokazano terapijsko djelovanje marihuane u smislu liječenja same bolesti, već njeno blagotvorno djelovanje u smanjenju nekih od simptoma bolesti kod dijela oboljelih, te se marihuana uvijek primjenjuje kao dodatna terapija tamo gdje primjenjeni lijekovi nisu pomogli i opet samo kod odabranih bolesnika prema točno određenim protokolima dobivenim znanstvenim istraživanjima.
Mit: Marihuana ne stvara ovisnost
«Marihuana ne stvara ovisnost» još je jedan od mitova ili zabluda u koje mnogi mladi vjeruju. U jednom istraživanju, među 200 korisnika marihuane, 76% je zadovoljilo kriterije dijagnoze ovisnosti uključujući i apstinencijsku krizu. Simptomi apstinencijske krize su bili sljedeći:gubitak apetita, neodređen strah-anksioznost, depresija, nemir, iritabilnost, drhtanje, ozbiljna nesanica, znojenje, pojačani duboki tetivni refleksi, poremećaj raspoloženja. Kako simptomi nisu tako izraženi kao kod opijata i kako su mnogi konzumenti koji učestalo konzumiraju, već od prije imali nekih psihičkih simptoma, u nemogućnosti razlikovanja simptoma krize od simptoma psihičkih poteškoća zbog kojih su i počeli s konzumiranjem, nastavljaju konzumirati marihuanu vjerujući da će se osjećati bolje. 97% ovisnika je izjavilo da su nastavili uzimati marihuanu i nakon što su shvatili da je to problem, jer više nisu mogli prestati s uzimanjem. Trebala im je da bi «normalno» funkcionirali.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
