StoryEditor
PolitikaFENOMEN 9. JEDINICE

Političar s devet života, njegovu dugovječnost i zalaganje za svoj grad poštuju i najveći kritičari, a mnogi kažu: E da je Splitu jedan takav...

Piše Šenol Selimović
13. srpnja 2020. - 21:25
Tom Dubravec/HANZA MEDIA

Božidar Kalmeta je 2017. otišao kao pobjednik, da bi se 2020. vratio, opet kao – pobjednik! Prije tri godine nije ušao u bitku za još jedan gradonačelnički mandat, koji bi mu Zadrani gotovo sigurno povjerili, niti se kandidirao na listi HDZ-a za parlamentarne izbore 2016. Bio je to dogovor između njega i Plenkovića, ali, pokazat će se, i mudar politički potez. Kalmeta je tada izišao iz političke arene kao homo politicus koji u svojoj karijeri nije izgubio ni jedne izbore!

Političkim je protivnicima u brojnim izbornim utakmicama zabijao golove u stilu Luke Modrića zadarskog HDZ-a, sve dok nije morao privremeno napustiti teren zbog sudskog procesa koji će se u njegovu korist nepravomoćno okončati tek u rujnu prošle godine.

Petog srpnja Kalmeta se vratio u velikom stilu, zabivši već u prvoj minuti pobjedonosni gol za svoj tim, koji je igrao u 9. izbornoj jedinici! Maestralnom lakoćom osvojio je gotovo 16 tisuća preferencijskih glasova, što nije uspjelo ni najsjajnijim zvijezdama protivničkih ekipa – Davoru Bernardiću i Miroslavu Škori!

Pokazalo se da je njegovo ime, iako zadnje, ipak bilo presudno na listi koja je Plenkoviću donijela u miraz čak osam saborskih zastupnika. Na području Zadarske županije, od šest gradova i 28 općina, "Kalmetina lista" nije pobijedila samo u Kukljici na otoku Ugljanu, gdje je Restart zaokružilo 138, a HDZ 99 birača, ali je i od tih 99 čak njih 55 dalo preferencijski glas "heroju Devete".

Od ulaska u politiku početkom 90-ih, kada karijeru započinje kao zadarski dogradonačelnik, Kalmetina politička zvijezda ne gubi sjaj već gotovo tri desetljeća. Nedavni su izbori pokazali da postoji gotovo 16 tisuća razloga koji ga čine zanimljivim fenomenom hrvatske politike.

Zašto je nepobjediv?

Fenomenom koji traži odgovore – o receptu tog uspjeha, o umijeću da sve svoje političke protivnike (a ima ih i vrlo su glasni) drži u stanju permanentne gubitničke frustracije. Nameće se gotovo kao pitanje svih pitanja: Zašto u Zadru jednostavno nitko nema šanse protiv njega?
Odgovor je jednostavan, ali ne i banalan.

Kalmeta nije nikada bio tipičan partijski proizvod, što mu je donijelo veliku prednost s obzirom da njegova individualna politička sudbina nije nužno korespondirala s usponima i padovima njegove stranke. On je bio izbor većine Zadrana i njihova središnja politička figura bez obzira je li HDZ u državi na vlasti ili u oporbi. Prije ulaska u politiku radio je s diplomom fakulteta agronomije u "Maraski", a u mladosti je među prijateljima i znancima slovio kao "berekin", "dite Kalelarge" koje je iskusilo sve zgode i nezgode u sazrijevanju gradske "mularije".

image
Luka Gerlanc/HANZA MEDIA

U politiku, dakle, nije ušao kao destilirani stranački kadar, nego s osobnošću koja mu je (p)ostala glavni saveznik u postizanju uspjeha. Od samih početaka, postavši zadarski poteštat 1994., znao je osvojiti medije i publiku nekonvencionalnim epizodama, poput skakanja u Jazine u ronilačkom odijelu kako bi dokazao da je ta desetljećima zagađena gradska uvala očišćena, ili pak kada je kao ministar na sjednicu Vlade dolazio na svome motociklu umjesto da ga u crnoj limuzini doveze uštogljeni vozač.

Nije mu to savjetovao nikakav PR niti je 90-ih imao marketinšku službu koja bi mu krojila imidž. Bila je to naprosto ona berekinska crta koja ga je i u politici činila drukčijim, zanimljivijim od ostatka novopečenoga hrvatskog establišmenta, koji se tih 90-ih godina odijevanjem i ponašanjem nije bitno razlikovao od socrealističke garniture a la Branko Mikulić i Dušan Dragosavac. Kalmeta je, vjerojatno i nesvjesno, među prvima renovirao sliku moderno izgledajućeg političara, što će mu donijeti velike prednosti u izbornim kampanjama, koje su se i u Hrvatskoj počele voditi po načelima medijske i estradne privlačnosti.

Naravno, ne bi priča o Kalmeti trajala 30 godina da je počivala isključivo na toj manifestnoj dimenziji. Bivši je gradonačelnik i ministar odavno shvatio da je dugoročna i uspješna samo ona i onakva politika koja je mjerljiva, iza koje ostaju opipljivi rezultati. Zato nije gradio imidž HDZ-ovca koji će svoje izborne mišiće bildati jalovim ideološkim i svjetonazorskim prepirkama.

Dok su mnogi njegovi stranački suvremenici u nekoliko godina ostali bez političke municije ispucavši je svu po ustašama i partizanima ili crvenima i crnima, Kalmeta se dominantno okrenuo priči o razvoju, projektima, izgradnji. Izabrao je taj put iako se u romantičarskoj fazi stvaranja države 90-ih godina nije činio najsigurnijim za osobni politički probitak.

Kalmetina kao Kalelarga

Kao gradonačelnik i ministar gurao je i ostvarivao strateške projekte, poput luke Gaženica, jedinstvene po tome što izravno ulazi na autocestu A1, čija je zadarska dionica dobila ime upravo po njemu – Kalmetina. Uz mitsku Kalelargu, Kalmetina je najpoznatiji zadarski odonim čije je ime nastalo neslužbeno, iz nekog imaginarija spontanosti.

Kalmeta je, kada je u pitanju razvitak Zadra u posljednjih četvrt stoljeća, jasno pokazao što i koliko znače individualna karizma, snaga i moć pojedinca. Da je bio njegov suvremenik, vjerojatno bi impresionirao i samog Plehanova koji je volio razmišljati o "ulozi ličnosti u historiji". A do te karizme, snage i moći Kalmeta nije mogao doći ni slučajno, ni nametnutim odlukama, nego povjerenjem, suradnjom i mjerljivim uspjesima svoga političkog djelovanja.

Znao je on u trenucima nepovoljnim za zadarske interese udariti i po svojoj, HDZ-ovoj vladi, kao onda kada se namjeravalo graditi termoelektranu na ugljen. Bio je tada bliži SDP-ovcu Romanu Meštroviću nego stranačkom šefu Ivi Sanaderu. Mnogi će Zadrani, bez obzira na stranačke preferencije, priznati da su imali i imaju – kako ga Stipe Mesić zove – "fajtera" kakvog bi svaki hrvatski grad poželio.

image
Bozidar Vukičević/HANZA MEDIA


I, na koncu, možda i najvažnije, Kalmeta je nakon gradonačelničkih, saborskih i ministarskih mandata, dakle nakon dugog niza godina na vodećim političkim položajima u gradu i državi, ostao nekako – normalan. Vidjet ćete ga na peškariji, na sprovodu, na utakmici, u điru sa svojim Arbanasima... Njegov broj mobitela ima "pola Zadra", bio je podjednako dostupan Gracijeli i Palmini kao i sveučilišnom rektoru.

A najjače oružje u borbi s političkim suparnicima možda je njegova odmjerenost. Na bačeni kamen, ne uzvraća kamenom. Izbjegava teške, grube i podcjenjivačke riječi o bilo kome. Čak i usred kampanje na zadnjim izborima, gdje će osobno trijumfirati, nije vrijeđao ni omalovažavao protivnike. Čak su mu i neki "njegovi" zamjerili tu pomirljivost. Umjesto da samouvjereno poruči kako je siguran u veliki broj preferencijskih glasova, on je rekao da to nije nimalo lako; umjesto samouvjerene tvrdnje da će izlaznost biti velika, priznao je da je ljudima politike preko glave; umjesto da dočeka na volej Bernardića, kojemu se već cijela nacija izrugivala zbog nespretnog sučeljavanja s Plenkovićem, on je gotovo diplomatski spočitnuo tek da je Plenković pokazao snažniji državnički karakter od svoga suparnika...

Kava s Budom Lončarom

Za razliku od njega, protivnici su ga bespoštedno optuživali, sudili mu i presuđivali – od bivših stranačkih kolega koji su ga komesarski pozivali na red zato što je popio kavu s Budimirom Lončarom, do onih koji su besplodnim optužbama protiv njega priskrbili sebi tek 200-injak preferencijskih glasova, koliko bi osvojio svaki luzer jednodnevnim lobiranjem u krugu obitelji i prijatelja.

U političkom životu nekoga grada, osobnosti poput Kalmetine ne pojavljuju se tako često. Njega se kao HDZ-ovca, općenito političara, može i ne mora voljeti, podržavati ili respektirati, ali ga se nikako ne može ignorirati, a ponajmanje podcjenjivati. On je, nakon Kažimira Zankija, najsnažnija politička figura Zadra koja se prometnula u simbol svoga vremena, određujući procese, usmjeravajući ih i oblikujući snagom svog autoriteta.

Parafrazirajući starog Marxa, mogli bismo doći do poučka koji bi trebao postati ideja vodilja zadarske oporbe. Oni su do sada silno htjeli rušiti Kalmetu, a radi se o tome da bi od njega nešto trebali – naučiti. Ako im ne leži mudri Marx, mogli bi se osloniti na onu čuvenu mudrost legendarnog Abrahama Lincolna koji reče kako možeš s vremena na vrijeme zavarati sve ljude, a neke ljude cijelo vrijeme, ali ne možeš cijelo vrijeme prevariti sve ljude. Kada se sljedeći put zapitaju zašto Kalmeta ima toliku podršku birača, neka se sjete Lincolna.

Jer, Kalmeta je bio odsutan tri godine, vratio se i – pobijedio. Da Lincoln nije u pravu, to se ne bi dogodilo.

image
U društvu premijera i stranačkog šefa Plenkovića

Izdvojeno

03. kolovoz 2020 09:58