„S ponosom možemo reći da smo možda jedina stranka u svijetu koja je u potpunosti ispunila svoj izborni program te tako dokazali da stojimo iza svojih riječi. Naš cilj je uvijek bio političkim djelovanjem podići kvalitetu života svim građanima.”
Ante Rubeša, gradski vijećnik Akcije mladih, 22. listopada 2024.
Da se mene pita, a dobro da me se ne pita, svaki gradski vijećnik prije polaganja prisege morao bi naizust znati samo jednu stvar: čemu služi Prostorni plan uređenja grada Zadra (PPUGZ) i kako se uvjeti prostornog plana primjenjuju u praksi.
Usred noći da ih netko probudi trebali bi znati gdje su zone niže, srednje a gdje veće gustoće, kako se izračunava koeficijent iskoristivosti a kako koeficijent izgrađenosti parcele, koja je razlika između urbanističkih planova nižeg i višeg reda, a posebno bi - u dahu - morali izrecitirati proceduru usvajanja i skidanja iz upotrebe prostornih planova.
Bez ovih nekoliko elemenata, za što je jednoj prosječno inteligentnoj osobi sa znanjem matematike za peti razred osnovne škole potrebno otprilike oko pola sata, nijedan vijećnik meni ne bi sjeo u klupe velike vijećnice. Makar imao i 30 tisuća glasova na izborima, e nećeš brate ni u vijećnici ni za govornicu dok ne savladaš osnove prostornog planiranja!
Da je taj kriterij na snazi, dajem glavu da nitko danas ne bi sjedio u Gradskom vijeću. I ne samo u ovom zadnjem sazivu, od 1990. do danas nogom u gradsku vijećnicu ne bi kročio nitko osim Zdravka Livakovića. Pardon, Livak nikad nije bio gradski vijećnik nego poglavar za graditeljstvo, ali bez brige, njegov duh ionako cijelo ovo vrijeme lebdi nad gradskim vodama.
Znam, reći ćete da nisam normalan i da to nema veze s demokracijom koja u duhu pluralizma daje pravo raznoraznim budalama da nas godinama maltretiraju svojim idiotarijama, a među njima nekako najviše baš s temama o uređenju grada i prostornog planiranja, ali baš me briga, mene ionako nitko ništa ne pita, niti me angažman na izborima zanima.
Taj teror političara koji već desetljećima pametuju u Gradskom vijeću o prostornom planiranju a ne razlikuju lokacijsku od građevinske dozvole, stvarno mi se popeo na vrh glave. I svi imaju zajedničku crtu: što manje znaju o onome o čemu govore to su grlatiji i histeričniji, skloni dramatiziranju i teorijama urote. Misle da će, ako se dovoljno jako izderu na neku temu, zbog toga biti pravu, kao da će njihovi decibeli promijeniti činjenice, no tim povišenim tonom samo potvrđuju svoje stvarne kapacitete i namjere da instrumentaliziraju zastupnički mandat i manipuliraju javnim mnijenjem.
U zadnje tri i pol godine naslušali smo se takvih gluposti na pretek, pa je došlo vrijeme za podvlačenje crte. Konkretno pod mit kako je većini u Gradskom vijeću jako stalo da se zaustavi betonizacija Zadra. Taj mit uključuje sve one silne ultimatume i prijetnje prema gradskoj upravi koje mogu mački fino objesiti od rep. Jer nijedna, ali baš nijedna, ne drži vodu. Niti ima, niti će imati, ikakvu stvarnu posljedicu za današnje stanje i budućnost prostornog planiranja u Zadru.
Objasnit ću i zašto, ali prije toga jedan ”disklejmer” kako se neke stvari ne bi krivo shvatile: za stanje u prostoru na području Grada Zadra, za svaku izdanu lokacijsku i građevinsku dozvolu, za svaki uzidani kamen, kuću, stambenu i poslovnu zgradu u zadnje 34 godine, odgovoran je isključivo i jedino HDZ. Po vertikali i horizontali. Od Kalmete i Livakovića do Branka Dukića i Darka Kasapa. I svi oni između njih – gradonačelnici, gradski vijećnici, koalicijski partneri, poduzetnici, arhitekti, građevinski inženjeri, prostorni planeri, hohštapleri, lopovi, mafijaši... - koji su sa stranačkim prerogativima harali i još uvijek haraju po ovom gradu, u kojem su oprali tko zna čiju lovu od Klagenfurta i Lihtenštajna do dobre stare regionalne mafije. Ali uvijek na sigurno, umreženi s domaćim uglednim kriminalcima i bijelim ovratnicima od gradske uprave do državnog odvjetništva, koji su uvijek servilno iznalazili zakonita rješenja kako bi njihovo ”ulaganje u Zadar” bilo izvan svake opravdane sumnje.
Tako je - uz par izuzetaka - bilo od 1991. do 2024., a kako stvari stoje tako će se - hvala HDZ-u - nastaviti i narednih barem pet-šest godina. Jer od svih tih silnih najava, izmjena i promjena neće biti ništa. Ako se nešto i promijeni, to će biti prigodni fejslifting, promjena da se ništa bitno ne promjeni, kako bi gospodari Zadra mogli i dalje nesmetano držati uzde građevinske konjunkture. Odnos snaga na terenu, kao i u Gradskom vijeću i gradskoj upravi, neće se pritom promijeniti ni za milimetar. Postoji nekoliko milijardi razloga za to. U eurima, naravno. Nikome stoga ne pada na pamet dozvoliti da taj uhodan i dobro podmazani perpetum mobile, na kojem Zadar vozi već trideset i nešto godina, netko nadobudan i nepozvan, tek tako zaustavi.
Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Daniel Radeta se teško uvrijedio što njegov prijedlog - da se iz javne rasprave povuku izmjene i dopune prostornog plana - nije dobio podršku Akcije mladih i Nezavisnih, odnosno parlamentarne većine. Radeta je taj ultimatum nametnuo sebi i stranci kao biti ili ne biti za budućnost grada, ali i da ga je netko podržao, što nije, ništa se ne bi promijenilo. Što samo dokazuje koliko su i Radeta i SDP s njim na čelu došli u nemoguću situaciju da za svoje sljepilo optužuju sve druge samo ne one koji su nešto stvarno i mogli napraviti a nisu, a to su on i opozicijska većina. Ali to bi onda izgledalo kao čin javnog samoubojstva, a ovako se prodaje kao čin ultimativnog mučeništva.
Zato se pitamo: što gradski vijećnici, u zakonskom smislu, stvarno mogu napraviti s PPUGZ-om do kraja mandata, a što je puko prodavanje magle? Izdvojili smo šest bitnih momenata:
1) POVLAČENJE IZMJENA I DOPUNA PPUGZ-a IZ PROCEDURE
Da se sutra ujutro aktualne izmjene i dopune skinu s dnevnog reda, odnosno povuče odluka o njihovoj izradi, što bi Grad Zadar dobio? Ništa. Za ono što Radeta, ali i Enio žele mijenjati u Prostornom planu, treba pokrenuti novu proceduru, iz početka. Kroz postojeće izmjene one se ne mogu provesti jer nisu predviđene, odnosno za to ne postoji zakonski okvir. Mogu dakle tražiti pokretanje novih izmjena i dopuna ili izradu potpuno novog PPUGZ-a. Za jedno i drugo trebaju većinu u Gradskom vijeću, što će teško dobiti, a ako je i dobiju neće imati (proceduralnog) vremena da sve što žele izmijeniti provedu u djelo do lokalnih izbora u svibnju.
2) PRIJEDLOG NOVIH IZMJENA I DOPUNA
Nadalje, da se sad i krene s nekim novim izmjenama i dopunama plana, dok dođu u javnu raspravu, odnosno pred vijećnike, lokalni izbori će biti daleko iza nas.
3) AMANDMANI NA POSTOJEĆE IZMJENE I DOPUNE
Jedino realno što parlamentarna većina može napraviti po pitanju aktualnih izmjena i dopuna je predlaganje amandmana. Ali i to bi moglo biti na vrbi svirala. Amandmani se naime mogu odnositi samo na one izmjene koje su predložene unutar pokrenute procedure. Dakle, ako Grad predlaže nove hotelske i stambene sadržaje ili neke uvjete koji bi destimulirali apartmanizaciju, Radeta, Enio ili Rubeša mogu intervenirati isključivo unutar predloženih uvjeta, ali ne mogu unositi nove elemente koji izmjenama nisu obuhvaćeni. Za nove elemente, poput primjerice ukidanja ili smanjenja nekih građevinskih zona, ili uvjeta građenja, treba pokrenuti proceduru izmjena i dopuna plana iz početka. Što znači ništa prije izbora.
Pretpostavimo da ipak predlože neke amandmane na postojeći prijedlog. Oni se mogu razmatrati tek nakon što postojeći prijedlog potvrdi Ministarstvo graditeljstva! Kad ih Ministarstvo potvrdi, prijedlog izmjena dolazi na Gradsko vijeće i tek je tada moguće predlagati amandmane. I to samo amandmane unutar predloženih izmjena i dopuna!
Ako Gradsko vijeće usvoji takve amandmane, što je teško za povjerovati, prijedlog opet ide u Ministarstvo na potvrdu. Kada i ako prođe Ministarstvo, opet dolazi pred vijećnike koji ga, recimo, usvajaju i oni postaju dio Prostornog plana te stupaju na snagu.
Ali za sve to provesti potrebno je vrijeme kojeg većina naravno nema. Jer aktualne izmjene i dopune moraju u novu javnu raspravu, što znači još nekoliko mjeseci do Ministarstva, a kad tamo i dođe, moglo bi, u duhu famozne ”vertikale vlasti”, negdje "slučajno" zapeti. Teško je vjerovati da će HDZ-ovci u Zagrebu prije izbora blagosloviti nešto na štetu svojih stranačkih drugova iz Zadra.
4) USVAJANJE POSTOJEĆEG PRIJEDLOGA IZMJENA I DOPUNA
Ovo je opcija u kojoj postojeći prijedlog biva usvojen. Kada, nitko pouzdano ne zna, ali jako teško, gotovo nikako, do izbora. Naime, Zavod za prostorno uređenje je kao izrađivač već najavio drugi krug javne rasprave ove jeseni, navodno zbog dosta prijedloga izmjena koje zadiru u pitanja vlasništva i granice građevinskih područja, što je zakonski opravdano. Datum još nije poznat, ali i kad nova rasprava prođe plan ide u Zagreb kod ”vertikale”. Ako prijedlog bude u skladu sa željama HDZ-a, mogao bi brzo proći, ako ne bude...
Ali pretpostavimo da je dobio blagoslov u Zagrebu i dolazi pred gradske vijećnike. Ako izmjene nisu po želji SDP-a, Nezavisnih i Akcije mladih, mogu na njega utjecati amandmanima, za što je opet potrebna nova rasprava i nova procedura (vidi točku 3.), dakle još koji mjesec ”usvajanja”, odnosno sigurno ne prije svibanjskih izbora.
5) STAVLJANJE PROSTORNOG PLANA GRADA ZADRA VAN SNAGE
Pred većinom u Gradskom vijeću, ako je uopće ima i ako je ikad postojala, stoji i opcija stavljanja cijelog PPUGZ-a izvan snage. Takva odluka donijela bi nesagledivu štetu za grad i gradski proračun, a pitanje je što bi se s njom dobilo.
Ali i da bi se ona mogla dogodit potrebno je nekoliko pretpostavki. Najprije se treba većinom donijeti odluka o stavljanju postojećeg PPUGZ-a van snage. Ta se odluka potom šalje na suglasnost svim tijelima s javno pravnim ovlastima (Elektra, Vodovod, Odvodnja...), onda se pokreće javna rasprava, prikupljaju primjedbe, šalje ”vertikali” u Ministarstvu i potom sve dolazi Gradskom vijeću na usvajanje. Vremenski, najranije krajem iduće godine.
6) IZRADA NOVOG PROSTORNOG PLANA
Povlačenje aktualnog PPUGZ-a nema smisla bez pokretanja izrade novog PPUGZ-a u skladu sa željama političke većine koje, koliko znamo, više nema nego ima u Gradskom vijeću. Za izradu novog PPUGZ-a nema pravog opravdanja, a da ga i ima, sama njegova izrada trajala bi najmanje dvije-tri godine, pa tek onda usvajanje...
U svakom slučaju bilo koja opcija oko plana i postojećih izmjena znači najmanje četiri do pet mjeseci, možda i više, potrošenih na procedure, a do faze usvajanja uvijek ostaje mogućnost da se nešto, uz pomoć ”vertikale” ili hirova većine, politički odigra drukčije.
Svi ti naglo osviješteni vijećnici o važnosti PPUGZ-a za izgled i razvoj grada zaboravili su u međuvremenu jednu banalnu činjenicu: dok se oni oko njega mjesecima jalovo prepiru, lokacijske i građevinske dozvole izdaju se tutta forza po planu i uvjetima aktualne ”betonizacije”! Što njima tobože strašno ide na živce iako je tako praktički zadnjih 16 godina!
Naime, samo u zadnje tri, četiri godine, u Zadru je izdano toliko lokacijskih i građevinskih dozvola da će se idućih pet godina nesmetano moći graditi na stotine i tisuće novih objekata, stanova i apartmana koje naši politički punoglavci neće moći zaustaviti makar i sutra suspendirali cijeli PPUGZ!
Prostorni plan ovakav kakav je - a takav odrađuje evo i četvrti mandat nekog Gradskog vijeća - da su stvarno htjeli i da su nešto znali, naši zabrinuti "antibetonaši" mogli su i morali mijenjati od lipnja 2021., na prvoj sjednici aktualnog saziva Gradskog vijeća, prvoj u povijesti u kojem HDZ nije imao većinu. Ali tada se više mislilo o košarci i dvorani u Jazinama, o vlastitim taštinama i ”političkoj časti” nego o stvarnom interesu grada i građana.
Uostalom, ni građani nisu daleko od svojih politički predstavnika. U svih tih petstotinjak izmjena koliko ih je predloženo kroz izmjene i dopune, nema nijedne koja se zalaže za više zelenila, očuvanje javnog prostora ili neko drugo opće dobro. Naprotiv, dominantne želje su osobni interesi, mogućnost veće zarade, više kubika, više betona. Na sceni je nepatvorena kapitalistička pohlepa i deregulacija, a takozvani čuvari javnog interesa već tri i pol godine sve to gledaju i kopaju nos. Bez građevinske dozvole. U takvom kontekstu, u takvoj atmosferi, u kojoj nevinih nema, slušati propovijedi s gradske govornice u duhu seoskih župnika o nekakvim ”fantomskim građanima” zvuči kao egzaltirana misa za bludnice u Mrduši Donjoj.
Od početka bi zato bilo najbolje da ove zadnje dvije mučne godine nismo morali gledati, ali dobro da smo ih vidjeli i da znamo tko što zna, tko što može, i tko stvarno svoje političko djelovanje usmjerava u korist građana. Maske su pale, a većina aktualnih političkih aktera morat će se u svibnju iduće godine pomiriti s političkom mirovinom. Što zvuči kao melem za oči i uši.
Fiktivna opozicijska većina u Gradskom vijeću ovom gradu u više od tri i pol godine nije donijela nikakvu dobrobit, gradski proračun doživljavaju kao privatnu vreću bez dna za potrebe svojih sekti, a osim ”novca iz helikoptera” nisu bili u stanju osmisliti nijednu suvislu javnu politiku koja bi ovom gradu donijela nešto dobro, od kojeg bi građanima stvarno bilo bolje.
Dekonstrukcija je nekad potrebna da bi se moglo biti konstruktivan, ali ako želite dekonstruirati HDZ, onda s tim Levijatanom morate postupati na drugačiji način. Da su mogli HDZ-u odsjeći glavu, odsjekli bi je na izborima, ali iz pozicije većine u Gradskom vijeću takvog protivnika nije moguće savladati s jednim već s tisuću malih udaraca. Za takav rat, za takvu strategiju, potrebno je nešto političke mudrosti i znanja koje ova garnitura u Gradskom vijeću nije imala. I koja će svoj mandat do proljeća iduće godine odraditi u pozi Kalimera statirajući u kukuruzu. Bez ikakvog stvarnog utjecaja na neke ključne probleme ovoga grada.
Izgubili su obraz i politički kapital, otkrili nam svoje narcisoidne motive i vlažne političke snove, ali baš ništa nisu promijenili. Benefit za gradske projekte: nula bodova. Benefit za demokratsku kulturu: nula bodova. Benefit za kvalitetniji život građana: nula bodova. Benefit za javne politike: nula bodova.
Na koncu, ovdje pišem o političarima, ali kad je u pitanju prostorno planiranje isto vrijedi i za tzv. struku, brojne zadarske arhitekte i građevinske inženjere (urbaniste namjerno ne spominjem jer iz Zadra zapravo više nema). Svi do jednog, od akademika do sveučilišnih profesora, od nagradama ovjenčanih do čelnika strukovnih udruga, šute kao zaliveni. Decenijama nitko od njih glas da digne i kaže car je gol. U četiri oka neki će možda nešto i promrmljati, ali javno, sačuvaj Bože. A šutnja je zlato!
Znaju oni da bi jezikom mogli posjeći granu na kojoj sjede. Za visoke honorare, u tom uhodanom stroju, oni imaju ulogu maziva i zupčanika, bez kojih bi cijela priča stala. Pritom se grčevito bore za svoje sinekure, pogotovo u poslovima s javnim sektorom, a u privatnom jedan drugome zabijaju noževe u leđa. I svima dobro, međusobnim ucjenama drže se za muda, zataškavajući raznorazne svinjarije, a posla je toliko i prihodi su toliki da se sve te prljavštine, igrice i podvale brzo zaboravljaju. Zadar jednostavno nema više arhitektonsku, ali ni drugu javnost, ako je ikada i imao. Oni koji bi trebali biti korektori utopili su se u konformizmu. Ili su se povukli ili su odustali ili kao servis sustava skupo naplaćuju svoju šutnju. Oportunizam i profiterski urbanizam na najjače.
Talent, obrazovanje i genijalne ideje ne znače nužno i hrabre građane, tako da imamo ono što smo i zaslužili: pokorenu struku, pokorene investitore, pokorenu politiku, pokoreni grad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....