Bilo je to, kako je netko primijetio, skromno vjenčanje pred matičarem umjesto u katedrali, uz svatovske bombone i raskošne oprave, ali su i izrečene i neizrečene poruke zato zvonile jasnije i jače, nezasjenjene žamorom i bukom zvona. Bile su posve ogoljene od domoljubnog patosa, ali svejedno nisu bile lišene znatne doze patetike.
Za razliku od one na koju smo desetljećima navikli, ovaj je put posrijedi bila patetika demokratskog i republikanskog romantizma, u svakome slučaju primjerenija i hrvatskim potrebama i modernome dobu.
GRAĐANKE I GRAĐANI
Otpravljanje Hrvatica i Hrvata u povijest, Franji Tuđmanu, kojemu i pripadaju, bila je tek uvertira u Milanovićev ateistički solilikvij. Premda je mnogima na demokršćanskoj desnici zaigralo srce jer je kao legalist za izricanja...