StoryEditor
Politikapjesma i retorika

Bio je to ateistički solilokvij u kojem je najmanje bilo socijaldemokracije: donosimo najupečatljivije momente Milanovićevog govora

Piše Davor Krile
18. veljače 2020. - 15:50
Hina

Bilo je to, kako je netko primijetio, skromno vjenčanje pred matičarem umjesto u katedrali, uz svatovske bombone i raskošne oprave, ali su i izrečene i neizrečene poruke zato zvonile jasnije i jače, nezasjenjene žamorom i bukom zvona. Bile su posve ogoljene od domoljubnog patosa, ali svejedno nisu bile lišene znatne doze patetike.

Za razliku od one na koju smo desetljećima navikli, ovaj je put posrijedi bila patetika demokratskog i republikanskog romantizma, u svakome slučaju primjerenija i hrvatskim potrebama i modernome dobu.

GRAĐANKE I GRAĐANI

Otpravljanje Hrvatica i Hrvata u povijest, Franji Tuđmanu, kojemu i pripadaju, bila je tek uvertira u Milanovićev ateistički solilikvij. Premda je mnogima na demokršćanskoj desnici zaigralo srce jer je kao legalist za izricanja prisege morao izgovoriti rečenicu "Tako mi Bog pomogao“, činjenica da hrvatskom predsjedniku u tom trenutku nijedan svećenik nije bio ni na puškomet smjestila je sekularnu državu u svoj ustavni okvir, kamo odavno nominalno spada.

KONSTRUKCIJA UMJESTO RAZDORA

Bit ću konstruktivni, a ne korektivni faktor. Kad to izgovori netko tko je sam bio velikom metom političke destrukcije, od šatora do borbe za poziciju mandatara, valja biti podozriv pošto obećanje podrazumijeva svako odricanje od budućega osvetništva. No, osvete se, naposljetku, jedino i može odreći onaj koji na nju ima povijesno pravo i koji na vlastitoj koži shvaća svu jalovost duha destrukcije.  

ZNANOST, SUDSTVO I MEDIJI

Uzdižući neovisnost ova tri društvena stupa na najvišu razinu, s posebnim naglaskom na medije kojima vlada ovih dana kroji zakonsku kapu za još čvršću pokornost, novi hrvatski predsjednik zaigrao je rolu ombudsmana hrvatskog razvoja, pravde i javne riječi. S obzirom na njegov minuli rad pratit ćemo koliko će je dosljedno igrati i po tom pitanju ne nudimo bjanko isprike za budućnost. Tri najčvršće brane modernim tiranijama danas svakako trebaju svoje hrabre zaštitnike, baš kao što je i ona na Peruči devedesetih trebala svoje.

MRAMORNA GROMADA ISKLJUČIVOSTI

I za razbijanje mramorne gromade isključivosti Zoran Milanović velikodušno je ponudio svoju špicu i macu. Odricanje prava na patriotizam čovjeku drugačijeg mišljenja i diskriminiranje temeljem svake različitosti odista je već tri desetljeća mlinski kamen hrvatskoga društva. Hoće li ga Sizif s Pantovčaka dogurati do vrha planine ili će ga ta gromada naposljetku vratiti odakle je i stigao nije samo puko metafizičko pitanje.    

PATRIOTIZMOM  PROTIV STRAHA

I ova mu je bila nalik na Njegoševu: "Naša odgovornost je da se ni jedan građanin naše države ne osjeća ustrašenim, diskriminiranim ili isključenim zbog činjenice da je drukčiji, slabiji, malobrojniji. To je patriotizam zasnovan na najvišim vrijednostima našeg Ustava i puke ljudskosti, a ne na mitovima, traumama i predrasudama".

MANJAK SOCIJALDEMOKRACIJE

Više je nego zanimljivo da je u Milanovićevu govoru bilo najmanje socijaldemokratskog pogleda na svijet. Natruhe, i to one udžbeničke naravi, mogle su mu se naći tek u rečenici kako je „Hrvatska domovina nekvalificiranog radnika jednako kao i uglednog akademika“, te da su osnaživanje solidarnosti u društvu, pravednija raspodjela bogatstva i suzbijanje klijentelizma, kulture laži i pohlepe glavni instrumenti u borbi protiv nejednakosti i daljnjeg klasnog raslojavanja.

VICE VUKOV I EKATARINA VELIKA

Tvoja zemlja u izvedbi Vice Vukova bila je omiljena pjesma Ivice Račana uz čije je taktove, između ostaloga, i pokopan. . Riječ je o pjesmi nježnog domoljublja, veoma inkluzivnoj: staru šantićevsku poruku „ostajte ovdje“ šalje jednako i mladom Hrvatu koji je za kruhom morao u Njemačku i Irsku, kao i Srbinu zastrašenom agresivnom retorikom većinskog naroda, diskriminiranim pripadnicima seksualnih manjina ili nehadezeovcima koji ne mogu do posla bez stranačke iskaznice.

Ovo je kuća za nas, za sve nas (za sve naše ljude) – oplemenio je Milanović generacijskom invokacijom iste te poruke. Ne baš izravno, možda i nedovoljno hrabro, no svi koji se sjećaju znaju kako je riječ o davnom mirotvornom hitu EKV-a, antologijskog beogradskog novovalnog banda: Zoran Milanović feat. Milan Mladenović. Sad mu ostaje samo još pronaći put kako lijepu pjesmu i lijepu retoriku pretvoriti u uspješnu politiku.

#INAUGURACIJA ZORANA MILANOVIĆA

Izdvojeno

06. lipanj 2020 03:00