Deveti je veljače 1975. godine. Nedjelja prijepodne. Krleža i njegov biograf Enes Čengić sjede u restoranu zagrebačkog aerodroma. Ne putuju nigdje, ne jedu ništa: samo piju kavu i gledaju avione kako jedan za drugim slijeću i uzlijeću.
Krleži je taj aerodromski restoran jedno od najdražih mjesta u Zagrebu: nedjeljom ujutro voli tamo popiti kavu. Veliki pisac intimno nije naročiti pobornik tehnologije, ali respektira tehnički genij čovječanstva. Tumači Čengiću kako "u njemu još živi dječak". U jednom trenutku, dok šutke gledaju avione, Čengić ga zapita: "Jeste li se vozili mlažnjacima?"
"Jesam, brate", odgovara Krleža, "s Titom u Rusiji hiljade kilometara."
Četiri mjeseca kasnije, 13. lipnja 1975., Krleža i Čengić šetaju Anindolom iznad Samobora. U nevezanom...