Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
Splitvrući krumpir

Marjan ostaje u vlasništvu Grada dok netko ne ospori vlasništvo, očito je da ni država ni ‘Hrvatske šume’ nisu zainteresirane za park-šumu

Piše Sandi Vidulić
20. veljače 2020. - 23:12
Božidar Vukičević/HANZA MEDIA

Gradski vijećnici su se na tematskim sjednicama posvećenima Marjanu više puta dotaknuli pitanja treba li ovu čuvenu park-šumu prepustiti državi, što je svojevrstan “vrući krumpir” o kojem je “Slobodna” prva pisala.

Na zadnjem zasjedanju, održanom prije mjesec dana u Banovini, glasalo se o tome, no prijedlog je većinom glasova bio odbijen. Ipak, to pitanje je još aktualno. Dio oporbenih stranaka, te udruge i novinari smatraju kako bi bilo bolje za šumu i jeftinije za grad kad bi država uzela Marjan u svoje ruke i plaćala njegovo održavanje.

Međutim, kako smo provjerili, Državno odvjetništvo (DORH) ne traži od lokalnih vlasti da vlasništvo nad “plućima grada” preda Republici Hrvatskoj. Upitali smo DORH vode li oni postupak da se država upiše kao vlasnik na marjanskim česticama na koje je uknjižen Grad.

Iz središnjice nacionalne institucije su nam poručili kako su zadužili ovdašnje Županijsko državno odvjetništvo (ŽDO) da napiše odgovor.

- Što se tiče prava vlasništva, zbog različitih tumačenja, koji bi propis bio pretvorbeni za park-šumu u društvenom vlasništvu izostale su daljnje aktivnosti Općinskoga državnog odvjetništva u Splitu povodom zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno pokretanja tužbe protiv Grada. Očekujemo uputu Državnog odvjetništva koje inače ujednačava praksu općinskih i županijskih državnih odvjetništava na području cijele Hrvatske - navodi se u odgovoru koji potpisuje Rene Laura, glasnogovornica županijskog tužiteljstva.

- Naime, prvi propis koji izrijekom spominje park-šume u društvenom vlasništvu (Zakon o zaštiti prirode iz 1994. godine) govori u prilog stjecanja prava vlasništva u korist Županije splitsko-dalmatinske, dok raniji propis, odnosno Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. govori o stjecanju u korist države. Međutim, budući da je za sada na dijelu zemljišta na Marjanu upisan Grad kao vlasnik, njegov upis prava vlasništva vrijedi dok ga netko ne ospori - napominju u ŽDO-u.

Kategorično ‘ne’

Gradonačelnik Andro Krstulović Opara kategorično je odbio potpisati tabularnu izjavu koju mu je poslalo Općinsko državno odvjetništvo, a u kojoj su tražili da se Banovina odrekne Marjana.

Možda mu nije teško palo da bude neposlušan prema državnim tužiteljima ako je znao da oni ne vode postupak za upis države na parcele u park-šumi.

Dakle, svi razgovori o tome treba li poteštat potpisati spomenuti dokument svode se na pitanje - treba li Grad pokloniti Marjan državi? Može se postaviti drugo pitanje - je li država zainteresirana da primi takav dar?

Kao prvo, Općinsko državno odvjetništvo nije samoinicijativno zatražilo od Grada predaju nekretnina državi. Taj zahtjev je došao kao posljedica pritiska od Društva “Marjan” koje ih je, kako nam je svojedobno potvrđeno od DORH-a, u više navrata kontaktiralo pisanim, usmenim i telefonskim putem.

Kao drugo, kako nam je neslužbeno potvrđeno u “Hrvatskim šumama”, u toj državnoj tvrtki nisu zagrijani za ideju da preuzmu gospodarenje Marjanom, vode brigu oko šume i njezina održavanja.

Možda i zato jer po Hrvatskoj u pravilu nastradaju u situacijama kad njihov rad pažljivo prate zainteresirana javnost, aktivisti i mediji.

image
Božidar Vukičević/HANZA MEDIA

Inače, IDS-ov saborski zastupnik Giovanni Sponza ponovno je s Markova trga upozorio da država u ovom trenutku samo na području Istarske županije vodi oko 200 sudskih sporova protiv općina i gradova radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama i katastru označene kao šume ili poljoprivredno zemljište, a na koje su se lokalne vlasti prema sudskim odlukama knjižile kao vlasnice u zadnjih 30-ak godina.

Nacionalizacija otočića

Velik problem za njihove proračune predstavlja činjenica što država od gradova i općina traži i povrat novca za zemljišta koja su prodali, a dobiveni novac uložili u razvoj.

Sponza je bio rovinjski gradonačelnik prije osam godina kada je DORH objavio da će im oduzeti 178 hektara terena, park-šumu, ali i groblje, čak i nepošumljene otočiće.

Oštro se tome usprotivio, kao i drugi lokalni čelnici u Istri kojima se država počela knjižiti na nekretnine u ime šumskoga zemljišta, čak na poslovne zone koje su već bili prodali stranim ulagačima, poput slučaja u Vodnjanu.

Taj je IDS-ovac uspješno pokrenuo inicijativu da Sabor 2013. donese autentično tumačenje članka 44. Zakona o šumama, donesenog 1990. godine, čime je onemogućeno da RH, putem DORH-a, postane vlasnik nekretnina koje nisu vezane sa šumama i njihovim održavanjem, kao što su poslovne zone, gradske ulice, trgovi, dječja igrališta, zemljišta ispod zgrada...

No, država je i dalje mogla ostvarivati ekonomsku korist, tako je Biogradu na Moru uzela šumu, od koje se u gradsku blagajnu godišnje “ulijevalo” 600 tisuća kuna na ime iznajmljivanja kampa. Ekonomska korist od marjanske šume je upitna, a problemi su znatno veći, što možda objašnjava zašto se državnim institucijama ne žuri.

#SPLIT#MARJAN

Izdvojeno