Bratoljub Klaić, u svom Rječniku stranih riječi, Arkadiju definira kao zemlju sretnih pastira. Danas na brdu koje je po njima dobilo svoje ime nema koza, pa tako više ni pastira, ali pridjev arkadijski i te kako paše okruženju u kojemu – na Klisu – posljednjih tridesetak godine živi kipar Marko Gugić s obitelji.
U starom vijeku Ovidije arkadiju opisuje kao idealan krajolik udaljen od gradske vreve i svih nedaća koje donosi urbani život, a Vergilije arkadijevskim naziva prostor u kojem žive izbjeglice iz gradskih područja u kojima vladaju političke borbe, nepravde i nesreće. Jacopo Sannazaro, koji se smatra tvorcem novovjekovne upotrebe pojma "arkadija", kaže da se u njoj život odvija po načelu "radi što ti se sviđa".
S terase ispred kuće pruža se pogled u koji se...