U 72. godini života preminuo je fra Joakim Jaki Gregov, gvardijan Franjevačkog samostana u Hvaru i priznati umjetnik.
Fra Joakim Jaki Gregov rođen je 5. rujna 1952. u Pašmanu u obitelji kovača, sina Augustina i Petrice (rođene Grgin). Odrastao je s bratom Radom te pokojnim fra Stjepanom Gregovom, koji je godinama služio kao misionar u Argentini. U očevoj kovačnici oblikovala se i njegova želja za stvaranjem što ga je kasnije odvelo kiparstvu.
Nakon završene Franjevačke klasične gimnazije u Splitu, 1972. godine pridružio se Franjevačkom redu. Studij filozofije i teologije završio je 1980. godine, također u Splitu. Umjetnički ga je talent 1981. godine odveo na Visoku školu dekorativnih umjetnosti u Rimu, gdje je imao priliku učiti od uglednih kipara poput Bernarda Maria Ciaccie. Njegov prvi značajni kiparski rad, „Pieta“, osvojio je prvu nagradu na međunarodnom Biennalu del Lazio.
Tijekom života obavljao je različite službe: djelovao je kao misionar u Kanadi (Montreal, crkva sv. Nikole Tavelića) i SAD-u u razdoblju od 1985. do 1991., zatim kao kapelan Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata, a od 1999. do 2003. obnašao je dužnost gvardijana Franjevačkog samostana na Hvaru. Zbog doprinosa tijekom rata odlikovan je činom zapovjednika bojnog broda.
-Trebalo je sačuvati mlade ljude da ne čine zločine. Bio sam stalno na prvoj crti i tko zna koliko puta s glavom u torbi - rekao je ovaj franjevac svojedobno za Zadarski.hr. Javnosti je bio poznat po optužbi haaške tužiteljice Carle del Ponte da u svom samostanu skriva generala Antu Gotovinu zbog čega su i samostan i njegov gvardijan bili pod posebnim nadzorom Protuobavještajne službe.
- Pet godina smo ja i Ante Gotovina zajedno bili po bojišnicama. Ratovali smo zajedno i prijateljevali još više. Vrijeme čini svoje, istina se uvijek otkrije. Nismo ništa skrivali, samo smo branili naše - kaže fra Jaki čiji je spomenik Franji Tuđmanu godinama kasnije u Pakoštanima otkrio upravo general Ante Gotovina koji je tražio da se postavi nakon što ga je prije izlijevanja vidio prilikom posjeta Hvaru.
Posljednje godine života proveo je na Hvaru, gdje je nastavio umjetnički stvarati u samostanskom ateljeu. Bio je omiljen među građanima o čemu svjedoče i mnoge objave u kojima se Hvarani prisjećaju raznih susreta s tim inteligentnim čovjekom. Jedna je gospođa napisala kako je jednom prilikom, netom prije postavljanja nekog od kipova, fra Jaki rekao: “Eee… Vridit će to sve puno više kad fra Jakija ne bude…”
Sudeći po reakcijama građana, fra Jaki i njegov rad vrijedili su puno i dok je bio živ, a nakon njegove smrti Hvarani će se još više ponositi što njihov grad krase djela tako moćnog, a blagog umjetnika.
Misa zadušnica bit će služena u utorak, 12. studenoga, u 11 sati u istoj crkvi, nakon čega će tijelo biti pokopano uz sprovodne obrede u samostanskoj grobnici ispred franjevačke crkve u Hvaru.
