StoryEditor
ŽivotJOSIP BRAKUS

Kako se jedan momak s Vrha Sućidra počeo penjati do glumačkog Olimpa

Piše Lenka Gospodnetić
24. travnja 2018. - 22:02

U povodu splitske premijere drame Ivice Buljana, prema romanu Kristijana Novaka, "Ciganin, ali najljepši", susreli smo se s jednim nositeljem nevelike, ali zapažene uloge u predstavi, inače praizvedenoj na daskama HNK Zagreb.
Riječ je o glumcu Josipu Brakusu, rodom Splićaninu sa zagrebačkom adresom, koji doduše ne glumi "najljepšeg Ciganina", nego iranskog izbjeglicu, no svejedno je riječ o značajnoj ulozi. Njome je mladi glumac, koji tek treba obraniti završnu diplomsku radnju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, nastavio ozbiljan niz.

Jer, realno govoreći, čak i renomirani glumci teško da imaju u samo jednoj sezoni sedam naslova u kojima glume, koliko ih Brakus ima izvan redovnog studija. Jedna od uloga – ona slabovidnog partizana Okca u Dolenčićevoj predstavi (na daskama "Kerempuha", nap.a.) "Narodni heroj Ljiljan Vidić" – donijela mu je i nominaciju Zlatnog studija za novo kazališno lice, što je već samo po sebi i službeni dokaz da razgovaramo s mladićem koji obećava...

Josip Brakus, uskoro diplomirani glumac, inače je dijete s Vrha Sućidra, a njegov je glumački uspjeh još veličanstveniji u svjetlu činjenice da se zarana u životu borio s mucanjem. Odlazio je na terapije kod logopeda na Meje, ali imitiranje mu je bilo učinkovitije od bilo kakve stručne seanse, prisjetio se.

– Uživljavanje u lik drugoga i izmjena boje glasa bili su trenuci kad sam potpuno zaboravljao na mucanje jer rečena radnja (to sam naučio kasnije, na studiju glume) stavlja u prvi plan misao, a ne govorni aparat. Tako sam bio rasterećen i osjećao sam se ugodno. Mislim da u to djetinje vrijeme zapravo sežu moji počeci bavljenja glumom jer sam na Akademiju uletio slučajno.

Točnije, upisao sam je kako bih mogao igrati nogomet u glumačkoj garnituri, gdje sam se našao po prijateljskoj liniji dok sam u Zagrebu isprva studirao južnu slavistiku i mađarski jezik na Filozofskom fakultetu – sažima naš mladi sugovornik, koji ostavlja dojam vrijednog i skromnog mladića unatoč uspjesima koji su već sad obilježili njegovu karijeru.

Ilustracije radi, uz "Ciganina..." i "Narodnog heroja", Brakus glumi i u "Plavoj boji snijega" u "Žar-ptici", potom "Viktoriji od neprijatelja" Ivice Bobana, "U strahu su crni zubi" Tvornice lutaka, "Samoubojici" u "Kerempuhu", Harjačekovoj "Pod balkonima" (u pripremi za Dubrovačke ljetne igre u kolovozu) te niz alternacija u dječjim predstavama.

K tomu, iza njega su već neke ekranizacije: glavna uloga u kratkometražnom filmu "Na vodi", te manja uloga u seriji "Rat prije rata", pa posudba glasa za animirani film "Dugi iz kamenog doba" i drugima. Zanimljivo je, pak, kako je Brakus došao do uloge u aktualnom "Ciganinu", na repertoaru HNK Split inače sutra (srijeda).

– Javio sam se na audiciju za jednu od četiri uloge mladih Roma – prijatelja glavnog protagonista, Sandokana. Za potvrdu da sam uspio i "upao", iako sam se morao pripremiti i pročitati pozamašnu Novakovu knjigu u samo nekoliko dana, nazvao me redatelj predstave i ravnatelj Drame zagrebačkog HNK osobno...

Rekao je: "Čestitam, dobio si ulogu izbjeglice", dakle "neku petu". Uglavnom, očito sam ostavio dobar dojam kad me "dopala" uloga jednakog ranga – s osmijehom će mladi Brakus. Čiji su – recimo i to – strani glumački uzori Al Pacino, Tom Hardy i De Niro, a domaći Borko Perić i Ozren Grabarić, glumac u "Gavelli" i redovni profesor na Katedri za scenski govor pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, ujedno i Brakusov mentor za diplomsku radnju "Pristup ulozi", kojom će daroviti Splićanin zaokružiti ovu fazu školovanja u svojoj, već sad dobro utabanoj, glumačkoj karijeri...

#JOSIP BRAKUS#CIGANIN#CIGANIN ALI NAJLJEPŠI

Izdvojeno

02. lipanj 2020 11:33