Nevjerojatno, ali moguće.
Prijateljica koja živi i radi van Hrvatske, svaki dolazak u domovinu iskoristi (i) za druženje. Volimo se, tako, na daljinu i barem dva puta u godini popijemo kavu zajedno.
Tema za razgovor, pretpostavljate dobro, ne nedostaje.
Pri posljednjem susretu nekako se u moru naših priča pojavi i ime dalmatinskog sela iz kojeg su nam podrijetlom obje majke. Prvi put. U godinama druženja.
Da skratim priču – mi smo rodice! I to bliske. Rekli bi u našem narodu "treće kolino". Različita nam prezimena nisu nikada bila poveznica, ali naše majke, srećom žive i zdrave – znaju tko smo i što smo jedni drugima.
- Zamisli da je moj Mali sreo tvoju Malu i da su se zaljubili – kaže moja prijateljica, zgrožena mogućnošću.
I tada smo upitali one koji se ovakvom prob...