"Sinoć san se vratija iz Kljaka
suvog njega, mokrih opanaka."
Trpka poezija Dalmatinske zagore, premda zvuči satirično, zapravo sažima sav (samački) očaj tamošnjega muškog življa; ili je tako barem bilo donedavno...
Naime Kljaci, to pitoreskno mjestašce u njedrima općine Ružići kojoj je najbliži grad Drniš, dugo je godina bilo na glasu kao selo bez djevojaka, u kojemu je staromomački status nekakav "mainstream".
Je li to još uvijek tako, krenuli smo se uvjeriti jednog ljetnog prijepodneva. Već prizor koji se na cesti ukaže iza natpisa "Kljaci" rječit je: gola ledina i jedna napuštena kuća obrasla u travu kao da je u, božeprosti, Černobilu, a ne u župi svetog Ilije.
Do centra Kljaka ima oko dva kilometra; tamo se nalazi Vatrogasni dom, dućan mješovite robe i gostionica ...