Mnogi toga nisu svjesni, ali nije nimalo svejedno kad se soli određena namirnica. Evo uzmimo za primjer lignje: posolite ih prije termičke obrade, bit će tvrde i žilave. Jetra također, ne daj bože da se s njom zeznete po ovom pitanju, bit će tvrda k‘o opanak, kako se to prije znalo slikovito opisati. Talijani vole mudrovati oko soljenja tjestenine, oko toga su već napisani kilometri teksta, a mnogi i dalje ne znaju kako se to pravilno obavlja, no ovdje neće pronači odgovor, bavimo se jednom drugom namirnicom.
Znate li vi kad se soli blitva? Ajmo se kladiti da nećete točno odogovoriti na ovo pitanje. Ako ipak točno odgovorite, javite nam se, rado bismo čuli što još znate o kuhanju (adresa je ista spiza@slobodnadalmacija.hr).
Većina vjeruje kako se blitva soli kad je skuhana, no mnogi su uvjereni da se zapravo soli voda i to odmah kad se pristavi, kako bi prije prokuhala, međutim, soljenje vode s tim ciljem, da bi prije došla do vrenja, zapravo je potpuno promašeno, jer uopće ne ubrzava proces (već smo vam o tome pisali, ovdje se možete podsjetiti).
Blitva se zapravo soli na ovaj način. Pristavi se lonac vode, nesoljene, pričeka se da voda dođe do vrenja, a zatim se u njega ubaci očišćena blitva. Pričeka se da voda ponovno prokuha, a zatim se doda sol. Zašto? Jer tako piše u Dalmatinskoj kuharici Dike Marjanović Radice, a tko smo mi da tome proturječimo. Ako se tako kuhala blitva u kući domaćice koju je Dika smatrala dovoljno upućenom da od nje uzme recept za namirnicu koja u nas uživa takav status, na ovu informaciju možemo reći samo "Aaaa... da, da, naravno".