StoryEditor
Slikarstvonaftna mrlja

Prestižna i izdašna nagrada Nacionalne galerije portreta u Londonu samoukoj tajlandskoj slikarici, ekolozi protiv sponzora, naftne kompanije BP

Piše Eda Vujević
12. svibnja 2020. - 08:00
Pobjednički portret autorice Jiab Prachakul prikazuje korejskog dizajnera Jeonga Choija i Makota Sakamota, japanskog skladateljaNational Portrait Gallery London

Jedna od najuglednijih likovnih nagrada na svijetu, a zacijelo najprestižnija kad su u pitanju portreti, nagrada je koju dodjeljuje Nacionalna galerija portreta u Londonu. Ove godine prvu je BP nagradu za portret i 35 tisuća funti te još sedam tisuća funti u obliku provizije dobila tajlandska samouka slikarica Jiab Prachakul za rad nazvan “Noćni razgovor”.

Drugu nagradu i 12 tisuća funti dobio je Rus Sergej Svetlakov za “Portret Denisa: Glumac, žongler i model”, dok je slika “Napor ljubavi” britanskog autora Michaela Youda osvojila treću nagradu i 10 tisuća funti. Osim toga, nagradu “tešku” devet tisuća funti u kategoriji mladih umjetnika dobio je nizozemski slikar Egbert Modderman za sliku “Neumorni”, koja prikazuje starozavjetnog propovjednika Elija.

ČAROBNI HOCKNEY

Nacionalna galerija portreta je, u skladu s aktualnom korona-situacijom, umjesto “stvarne” izložbe, postavila 48 odabranih radova u svoj virtualni prostor. Na natjecanje se prijavio 1981 autor iz čak 69 zemalja. Prvonagrađena autorica je 40-godišnja Tajlanđanka koja živi u Berlinu, a slikanjem se počela baviti “iz čista mira”, prije 15 godina, i to u Londonu, gdje je bila na retrospektivnoj izložbi Davida Hockneyja, jednog od najutjecajnijih živućih umjetnika iz Velike Britanije. Hockney je na nju ostavio takav dojam da je jednostavno – odlučila slikati!

image
Jiab Prachakul, samouka tajlandska slikarica, živi i radi u Berlinu
JIAB PHOTO

Prethodno, Jiab Prachakul studirala je film na Sveučilištu Thammasat, na Tajlandu, a potom je radila kao agentica za talente u Bangkoku. Nakon životne odluke da želi slikati, 2008. godine preselila se u Berlin i započela slikati te prodavati slike, ali i dizajnirati odjeću oslikanu rukom, što i danas radi. Njezina nagrađena slika je portret korejskog dizajnera Jeonga Choija i Makota Sakamota, japanskog skladatelja, Prachakulinih bliskih prijatelja, koji ih prikazuje u nekom berlinskom baru.

– Naš identitet diktiran nam je od trenutka kada se rodimo, ali kako odrastemo, identitet je ono što mi zapravo biramo sami – rekla je Prachakul. – Vjerujem da je upravo naš krug prijatelja ono što nas čini takvima kakvi jesmo, a Jeonga i Makoto su mi kao obitelj. Svi smo autsajderi, azijski umjetnici koji žive u inozemstvu, a njihovo duboko prijateljstvo ponudilo mi je temelj na koji se mogu osloniti i prihvatiti i svoj vlastiti identitet.

BEZ SPONZORA

Žiri je o “Noćnom razgovoru” u obrazloženju svoje odluke istaknuo kako je riječ o “likovnom podsjetniku na prolazan trenutak koji nam daje pogled u tuđi život koji je lijep, tajanstven i živ. Portret je lagano oslikan, a smjela kompozicija pametno koristi kontrastne forme.” Ove godine žiri su činili ravnatelj Nacionalne galerije portreta London dr. Nicholas Cullinan, Rosie Broadley, voditeljica odsjeka suvremene i viktorijanske umjetnosti u Galeriji, književnik i kustos Ekow Eshun, književnica Justine Picardie, te umjetnik i bivši dobitnik nagrade BP Portret Benjamin Sullivan.

Ovogodišnja je nagrada prvi put žirirana bez predstavnika glavnog sponzora, tvrtke BP, do prije 20 godina British Petroleuma, naftnog i petrokemijskog koncerna, pa ni moćna tvrtka do samoga kraja nije znala tko dobiva nagradu. Do takve promjene došlo je nakon što je Nacionalna galerija portreta višekratno bila izložena pritisku ekoloških udruga i neovisnih intelektualaca koji apeliraju na kulturne institucije da prekinu suradnju s BP-om zbog njihove uloge u globalnom onečišćenju.

– Ocjenjivačko vijeće svake se godine osvježava kako bi se osigurao protok novih ideja i novih pogleda. Galerija i BP zajedno su se složili da ove godine ta tvrtka neće imati predstavnika u ocjenjivačkome sudu – priopćili su pak iz Nacionalne galerije portreta.

image
Slika 'Restless' umjetnika Egberta Moddermana proglašena je najboljim portretom u kategoriji mladih autora
National Portrait Gallery London

No, prošle godine Galerija je primila dva pisma, od kojih je jedno potpisalo 78 umjetnika, uključujući i pet dobitnika “Turnera”, a drugo je pismo uglednog umjetnika Garyja Humea, koji je prethodno bio i član žirija upravo za nagradu za portret BP-a. Nacionalna galerija portreta bila je pozvana da okonča svoje veze s BP-om, što su već učinili National Theatre i Royal Shakespeare Company u listopadu prošle godine. U studenome prošle godine suradnju s tom tvrtkom prekinula je i ugledna škotska galerija – National Galleries Scotland.

Iz te institucije tada su priopćili kako su “prepoznali svoju odgovornost učiniti sve da se smanje klimatske nepogode”. Prije četiri godine BP je praktički izguran i iz Muzeja umjetnosti Tate, u koji su tijekom gotovo trideset godina ulili ukupno 3,8 milijuna funti. Glasnogovornica Tate muzeja rekla je tada kako je to sponzorstvo bilo izvrstan primjer duge suradnje, te kako podrška koju je BP dao Tateu predstavlja jedno od najreprezentativnijih i najznačajnijih dugoročnih korporativnih ulaganja u umjetnost i kulturu u Velikoj Britaniji.

Ipak, već tada se vidjelo da ni kulturne institucije, ali ni BP ne mogu izaći na kraj s klimatskim aktivistima koji su spremni i na doslovnu okupaciju muzeja, kao što je učinila skupina “Liberate Tate”, koja se kroz aktivističke prakse bavi osvještavanjem uloge naftne industrije u globalnim klimatskim promjenama.

PRITISAK EKOLOGA

Upravo je “Liberate Tate” uspio doći do informacija o iznosima kojima je BP sponzorirao Tate. Iznos nije bio onoliko visok kao što se vjerovalo, odnosno u prosjeku 224 tisuća funti godišnje, no pokazalo da i za takve svote novca sponzori dobivaju ozbiljne privilegije. Neke od privilegija su davanje prednosti zaposlenicima korporacija ispred “običnih” posjetitelja muzeja, poput raznih popusta, privatnih vodstava ili mogućnosti organiziranja posebnih događanja u sponzoriranim institucijama.

Drugi je vid privilegija problematičniji, a tiče se sponzoriranja individualnih događanja i manifestacija od strane korporacija, pri čemu se u promotivnim kampanjama i više nego jasno ističe iz kojeg izvora dolazi novac. No pritom, takvo financiranje i dalje ne premašuje iznose koji dolaze iz javno osiguranih sredstava, pa ovakav tip sponzorstva jasno indicira da postoji problematičan odnos između privatnog kapitala i onoga što bi trebale biti javne kulturne institucije. Stoga je izostanak predstavnika sponzora u žiriju ovogodišnje BP portretne nagrade tek mali ustupak Nacionalne galerije portreta spram pritiska ekoloških udruga te je vjerojatno da će pritisak i dalje rasti.

Uostalom, British Petroleum još uvijek plaća rekordnih 20,8 milijardi dolara kako bi podmirio zahtjeve američke vlade zbog štete koje je izazvalo izlijevanje nafte 2010. u Meksičkom zaljevu. Ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu dogodila se nakon eksplozije na bušotini Deepwater Horizon, u kojoj je poginulo 11 ljudi, a nakon čega su se milijuni barela nafte izlili u vode Zaljeva. Curenje nafte trajalo je čak 87 dana te su ukupni troškovi BP-a tijekom katastrofe bili dostigli 54,6 milijardi dolara.•

#JIAB PRACHAKUL#LIKOVNA NAGRADA#PORTRET#EKOLOGIJA#BP

Izdvojeno

31. svibanj 2020 23:36