StoryEditor
Književnosthumanist nadasve

Duško Čizmić Marović, neortodoksni marksist iz Mravinaca, bio je predavač, direktor i urednik, ribar i fizički radnik, ali u prvom redu intelektualac

Piše Damir Pilić
28. siječnja 2020. - 11:05
Duško Čizmić Marović, pokretač i dugogodišnji glavni urednik sveučilišnog lista ‘Universitas’ te nekadašnji kolumnist ‘Slobodne Dalmacije’Vladimir Dugandžić/hanza media

Nakon duge i teške bolesti, u Zagrebu je u 74. godini preminuo splitski publicist Duško Čizmić Marović, pokretač i dugogodišnji glavni urednik sveučilišnog lista “Universitas” te nekadašnji kolumnist “Slobodne Dalmacije”.

Ovaj diplomirani filozof imao je neuobičajeni životni i profesionalni put, na kojem su se ispreplitale međusobno vrlo različite karijere: do 16. godine bio je katolički ministrant, a s 18 postaje komunist; nadalje, bio je sveučilišni predavač i noćni čuvar, novinski komentator i profesionalni ribar, direktor izdavačkog poduzeća i fizički radnik. Iza ovog “hollywoodskog životopisa” krio se britki, nekonvencionalni intelektualac koji je sebe držao “neortodoksnim marksistom”.

Nakon završene gimnazije u Splitu, 1964. upisuje studij filozofije u Zagrebu, a diplomira 1987. u Beogradu, i to – kako je s ponosom isticao – na istoj katedri na kojoj su još 1972. njegovi publicistički tekstovi služili kao seminarska literatura. Već i ta sličica iz života ukazuje na jedan osebujan duh: doista, nema puno autora koji su još kao studenti dospjeli na popis obvezne literature.

Novinarstvom se “zarazio” još u studentsko doba: krajem šezdesetih počinje pisati u studentskim novinama, a od 1969. do 1973. bio je glavni urednik “Studentskog lista”, koji je izlazio u 20.000 primjeraka. U to doba bio je i jedan od vođa studentske ljevice u Hrvatskoj.

Filozof iz noćne smjene

Godine 1978. vraća se u Split i zapošljava kao politički radnik u Sveučilišnom komitetu SKH, a potom i u Općinskom komitetu SKH Split. Odatle odlazi u Marksistički centar za Dalmaciju, gdje radi kao redaktor časopisa “Pogledi”. Od 1981. do 1983. direktor je izdavačkog poduzeća “Logos”, gdje zapošljava budućega hrvatskog premijera Ivu Sanadera.

Potom sve do 1988. radi kao noćni čuvar u prodavaonici namještaja, kako bi, prema vlastitim riječima, “mogao na miru čitati knjige”. Tada konačno i diplomira filozofiju, a u školskoj godini 1987./1988. paralelno, uz posao noćnog čuvara, predaje marksizam studentima završne godine splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB).

Potom slijedi prva kratkotrajna, šestomjesečna ribarska epizoda, nakon čega se u proljeće 1989. vraća u Marksistički centar, gdje ostaje sve do gašenja centra u ljeto 1990. godine, kada ostaje bez posla. Slijede mu tegobne godine u kojima se ponovno okušao kao profesionalni ribar, posudivši novac i stavivši stan pod hipoteku kako bi kupio koću.

Međutim, ta “kapitalistička avantura” nije uspjela, pa je zbog duga za brod izgubio stan. Odnosno, kako će se prisjetiti u jednom intervjuu iz 2015. godine:

“Uglavnom, izgubio sam stan, brod i posao. Ostao sam s dvoje djece, preselili smo se u podstanarski stan. Kad bi računi došli, bacio bih ih u koš. Struju sam sâm sebi spojio. (...) Zapravo se uopće ne sjećam kako sam živio, od čega, u tom razdoblju od 1996. do 1998. godine. Bio sam bez prihoda, tek bih tu i tamo zarađivao fizičkim radom... Ali to je bio moj izbor. Nisam se htio udvarati novim moćnicima, a u ratnim okolnostima nisam bio u stanju raditi ono što najbolje znam, dakle pisati. A nisam htio nikoga moliti ništa.”

Vjeran idealima iz mladosti

Mnogi bi u takvim okolnostima trajno klonuli duhom, ali ne i ovaj filozof iz Mravinaca. Nakon deset godina egzistencijalne patnje, krajem devedesetih dobiva prvi kontinuirani honorar koji mu omogućava elementarno preživljavanje: postaje suradnik Pučkog otvorenog učilišta Split, gdje koncipira program te organizira tribine i predavanja.

Nakon promjene vlasti 2000. godine počinje pisati kolumne za “Slobodnu Dalmaciju”: do 2005. na dnevnoj, a od 2006. do 2009. na tjednoj bazi. U tim tekstovima iskazuje se kao europejski i kozmopolitski humanistički intelektualac širokih vidika. Konačno, 2009. u suradnji sa Splitskim sveučilištem osniva list “Universitas” – koji periodično izlazi kao podlistak “Slobodne Dalmacije”, kasnije i “Jutarnjeg lista” – te postaje njegov glavni urednik.

Time je, nakon gotovo pola stoljeća, zatvorio žurnalistički krug glavnog urednika, od “Studentskog lista” do “Universitasa”, koji je u međuvremenu postao glasilo ne samo Splitskog nego i Zagrebačkog sveučilišta. Zadnjih godina života bio je i predsjednik Društva “Prvi solinski partizanski odred”.

Napustio nas je ponešto razbarušeni, ali vrsni javni intelektualac, koji je za razliku od mnogih – svim nedaćama usprkos – ostao vjeran idealima iz mladosti, čak i kad su prestali biti popularni. Kad je trebalo platiti cijenu za takvu dosljednost, nije ni trepnuo.•

#DUŠKO ČIZMIĆ MAROVIĆ

Izdvojeno

06. srpanj 2020 13:22