Grad Dubrovnik sa svojim širim područjem nalazi se na izrazito trusnom području i u prošlosti su ga relativno često pogađali potresi. Jedan od najrazornijih koji ga je zadesio bio je onaj od 6. travnja 1667. Većina zgrada bila je tada srušena, a poginulo je nekoliko tisuća stanovnika. U okolnim samostanima nastradalo je više redovnika, a od franjevaca Male braće poginuo je o. Matija iz Konavala i još dvojica subraće koji su u trenutku potresa slavili svetu misu u Kneževu dvoru.
I manji potresi poslije toga stvarali su velike štete. Tada je izgorjela i crkva Male braće sa zapadnim dijelom samostana u kojem je bila smještena vrijedna knjižnica i arhiv. Sakristija je ostala sačuvana, ali preživio je i klaustar, kao jedno od rijetkih umjetničkih zdanja starog Dubrovnika. Klaustar je međutim pretrpio više oštećenja u tom i u drugim potresima, što je vidljivo po kamenim tašelima, kao i na zapisima na kamenu i na papiru. Bio je oštećen u potresu već 1426. i zna se da su na njegovu popravku tada radili Dubrovčani Božidar Bogdanović i Radin Bogetić. I u velikom potresu 1520. klaustar je vjerojatno stradao, a popravljan je tek možda 1626., na što upućuje taj broj uklesan iznad kapitela 92 na istočnoj ogradi gornje šetnice. To je bilo za vrijeme gvardijanata o. Bonifacija Crijevića (de Cerva).
Otucanje žbuke po svodovima klaustra 2008. otkrilo je da su u svodovima četvrtom i petom, svodovi na jugoistoku klaustra, većim dijelom ugrađeni blokovi sedre, dok je na svim drugim svodovima korištena opeka manjeg formata, pa se zaključuje da su dijelovi u kojemu je korištena sedra popravljani poslije potresa 1426. godine.
Uz mnoge druge znakove građevinskih i majstorskih zahvata na klaustru, zahvaljujući činjenici da na jednom dijelu nije bilo građevinske intervencije, ostao je zanimljiv znak potresa. Na 11. heksafori kapitel 54 s impostom i zaglavnim kamenom, između dva luka, strše prema šetnici 6 cm. Također na istom segmentu kapitel 51 nagnut je oko 2,5 cm u istom smjeru. I drugi neki kapiteli na čitavoj zapadnoj strani neznatno su nagnuti na jednu ili na drugu stranu. Tumači se to, kao da je, za vrijeme jednog od potresa, konstrukcija klaustra sa svojim svodovima na tom dijelu poskočila uvis. U tom trenutku stupovi s kapitelima, oslobođeni i zbog trešnje, počeli su se naginjati jedni prema istoku, a drugi prema zapadu. Kada su se svodovi i gornja šetnica sa svojom težinom ponovno spustili prema zemlji, ukliještili su kapitele, i oni su ostali u tom položaju, u kojem se i danas nalaze. Četiri glave čudovišta, koje se nalaze na kapitelu 54 čija nakošenost je najveća, s začuđenim izrazima lica kao da zaustavljaju dvostruke stupove da ne padnu. Bez obzira što ti kapiteli nisu posve na svojim mjestima, i što su stupovi koji ih nose nakošeni, vrši taj dio vitke konstrukcije ipak još uvijek veliki dio svoje statičke funkcije u građevini klaustra.
Običan promatrač u mnoštvu drugih kapitela i stupova gotovo da ne zapaža, da je kapitel 54 s njegovim stupovima nagnut. Onima koji to ipak primijete on „kamenim jezikom“ priča priču o potresu i o nemirnom tlu na kojem je sagrađen Dubrovnik.
Fra Stipe Nosić