U staroj gradskoj jezgri Dubrovnika u vrtu franjevačkog samostana obnovljena je kamena kuća koja je bila izgrađena 1925., kao pogon za proizvodnju voštanih svijeća, pa je po tome i prozvana "Voštarnica". Bila je u funkciji proizvodnje svijeće do 27. travnja 1983., kada je u požaru izgorjela. Ostali su samo zidovi, koji su gotovo četrdeset godina narušavali vizuru starog grada.
Objekt je kao i čitavi stari Dubrovnik pod UNESCO-vom zaštitom i nije ga bilo dopušteno rušiti. Stoga su franjevci na kapitulu provincije sv. Jeronima, kojoj pripada samostan Male braće, u travnju 2019. zaključili da kuću treba obnoviti. Učinjeno je to ne zato što bi malobrojnim redovnicima koji tu još žive trebao dodatni prostor, nego prvenstveno zbog toga što je ruševina posjetiteljima Dubrovnika nudila ružnu sliku o samostanu i gradu, a posebno onima koji su je gledali s gradskih zidina. Kod pripremnih poslova utvrđeno je kako zgrada nije bila ni upisana u katastar. Nakon što je ishodovana građevinska dozvola za rekonstrukciju, kao i svi drugi potrebni dokumenti, radovi su započeli u siječnju 2021. Vodstvo grada Dubrovnika, dalo je dozvolu za korištenje gradske površine izvan zidina na koju je bila postavljena velika dizalica. Pomoću nje preko zidina dopreman je građevni materijal i odvožen otpad. Dizalica je na prostoru "paščare" bila do 10. svibnja 2021., do kada je završena većina glavnih radova na objektu, a obnova je posve završena u rujnu 2021. Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole Upravnom odjelu za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, grada Dubrovnika, samostan je predao 19. listopada 2021. Tehnički pregled objekta obavljen je tek 24. ožujka 2022. Radove je kao glavni izvođač vodila tvrtka Spegra d. o. o. iz Splita sa svojim kooperantima, od kojih je većina bila iz Dubrovnika. Projekte su izradile tvrtke AP-PROJEKT d.o.o., HARMONIK d.o.o. i CANOSA INŽENJERING d.o.o., a nadzor za investitora vodila je tvrtka CANOSA INŽENJERING d.o.o.
S izvođačem je uz obnovu kuće u vrtu ugovorena i prilagodba prilaza iz ulice Celestina Medovića, gdje je nekada postojala komunikacija između samostana i vrta. Za oba zahvata prema okončanim situacijama firmi Spegra d.o.o. plaćeno je s PDV-om 8.177.772,23 kuna, a od toga je državom proračunu u vidu PDV-a išlo 1.635.555,490 kuna. Investitor je bio samostan Male braće, a novac je isključivo ušteđevina od prodanih ulaznica u klaustar i staru ljekarnu.
U prizemlju kuće uređena je dvorana koja može služiti u različite svrhe, kao što su na primjer: predavanja, kratki seminari, manji koncerti, izložbe, razna slavlja, i slično. Dvorana je dobila ime "Sokol", po poznatom glazbeniku fra Bernardinu Sokolu, ali i po barjaku društva Hrvatski Sokol iz 1905. koje je djelovalo u samostanu do početka Prvog svjetskog rata, kada je zabranjeno.
Mogla je dvorana na primjer dobiti ime i po slikaru franjevcu Celestinu Medoviću, iz čije ulice se sada u nju dolazi. Medović je u samostan Male braće došao kao dječak od 11 godina. Nakon završene teologije, kao mladić u dobi od 24 godine otišao u Rim na studij slikarstva. Vratio se u Dubrovnik, gdje je proveo dvije godine i tada je naslikao oltarnu palu na oltaru s. Franje. Opet je otišao na usavršavanje u München, gdje je studirao 5 godina. U samostan Male braće vratio se 1893. kao međunarodno poznati slikar. Kad je nakon nekoliko mjeseci shvatio da se njegov slikarski način života nije više mogao složiti s klasičnim franjevačkim životom, nakon što je 26 godina bio franjevac, zatražio je dopuštenje da prijeđe u svjetovne svećenike i bio je inkardiniran Zagrebačkoj nadbiskupiji, pa je živio kao svjetovni svećenik. Prije nego je napustio franjevce Medoviću su oni nudili da će mu u vrtu samostana izgraditi atelje, ali on to nije prihvatio, jer je u to doba i tu bila klauzura. Da je ovaj prilaz već tada bio otvoren on vjerojatno ne bi napustio franjevce. Ipak, zahvaljujući rodnom mjestu Kuni na Pelješcu u kojem je nakon toga uglavnom živio, ostao je do kraja života u bliskoj vezi s franjevcima.
Osnivača svoga Reda, svetog Franju Asiškog, po pisanju Nedjeljka Subotića, naslikao je dvadesetak puta, pa će jedan likovni kritičar za njega moći ustvrditi: "svoja najbolja likovna dostignuća na području sakralnog slikarstva ostvario je u prikazima sv. Franje i svaki puta dao svoju novu i različitu viziju tom njemu veoma bliskog sveca". Poznato je da je lik svetog Franje na oltaru toga sveca u crkvi Male braće naslikao uz pomoć vlastite fotografije, koju franjevci čuvaju.
U potkrovlju rekonstruirane zgrade napravljeno je šest sobica sa sanitarnim čvorovima. Sobe su prvenstveno bile zamišljene za smještaj siromašnih studenata. Ali, budući da je u međuvremenu u Dubrovniku izgrađen studentski dom koji je još uvijek nepopunjen, pomoć siromašnim studentima ići će u drugoj formi. (Franjevačka provincija Sv. Jeronima već duže vremena stipendijama pomaže dvadesetak studenata).
Nakon rekonstrukcije zgrade i fratarski vrt s najvećom zelenom površinom unutar zidna, dobio je višu cijenu, posebno kad ga se promatra sa zapadnog dijela zidina i s košarkaškog igrališta ispod Minčete.