Jučer je i samu Ukrajinu iznenadila vijest da su njihove snage oslobodile dvije naftne platforme u Crnome moru koje su još 2014. prisvojili i od tada eksploatirali Rusi. Sad u javnost curi i više detalja o samoj operaciji.
Riječ je o platformama 40-ak kilometara istočnije od čuvenog Zmijskog otoka. Komandosi Kijeva do njih su došli u naoružanim čamcima na napuhavanje s krutim trupom, iskrcali se, zaplijenili radar NEVA-B i nekoliko raketa, a potom su i uspješno preživjeli raketiranje ruskog lovca-bombardera Suhoj Su-30. Suhoju su uzvratili projektilom iz Stingera koji je oštetio avion i prisilio ga da odustane od daljnjeg atakiranja.
Ukrajinska vojna obavještajna agencija okarakterizirala je napad kao "oslobađanje" ovih platformi koje je su već dugo zaposjednute od neprijatelja, no mnogi vojni analitičari skeptični su u tom smislu. Tvrde da ni Ukrajina ni Rusija baš ne mogu osigurati stalnu prisutnost na ovim tornjevima zbog neadekvatne snage ukrajinske i očitih slabosti ruske crnomorske flote. Autori ruskog kanala ‘Vojni doušnik‘ također su objavili predviđanja da će se izmjenični napadi obje strane na prazne tornjeve u Crnom moru još zacijelo nastaviti u nekoliko navrata.
Bez obzira na sve, ovo je ipak svojevrsna pobjeda za Ukrajinu. U demontiranju ruske obrambene arhitekture u zapadnom Crnom moru, Ukrajina čini sve opasnijim isplovljavanje preživjelih brodova ruske Crnomorske flote iz njihovih zatvorenih luka prema ukrajinskoj obali.
U isto vrijeme, kijevske snage stvaraju svoju zonu relativne sigurnosti kroz koju mogu ploviti brodovi s žitom iz Odese ili drugih ukrajinskih luka. Lišena opreme za nadzor stacionirane na ovim tornjevima, Rusija dodatno gubi sposobnost da u potpunosti kontrolira vode Crnog mora.
Nakon što su zauzeli dvije naftne platforme 2015., Rusi su ih premjestili bliže ukrajinskoj obali i na njih instalirali radare za površinsko pretraživanje, kao i opremu za podršku helikopterima. Platforme su više funkcionirale kao mornaričke senzorske ispostave sa sekundarnom ulogom punjača goriva ili ponovnog naoružavanja ruskih jurišnih helikoptera.
Ako se Bojkove tornjeve, kako ove platforme nazivaju, zamisli kao srednju kariku u lancu ruskih pomorskih objekata koji se proteže od okupiranog Krima preko zapadnog Crnog mora do Zmijskog otoka, onda je strateški napredak Ukrajine očit i mimo osiguravanja glavne rute za prijevoz žitarica iz Odese.
Ruske snage zauzele su Zmijski otok prvoga dana rata protiv Ukrajine u veljači 2022. i držale su ga do prošloga ljeta, kad su združene snage ukrajinskih komandosa, lovaca-bombardera, posada bespilotnih letjelica i strijelaca dalekometnih haubica izbacile Ruse s ove malo veće hridi. Danas niti jedna strana ne drži stalno trupe na ovom otoku, no Ukrajinci mu svakako imaju veću slobodu pristupa. Isti je ishod vjerojatan i za Bojkove tornjeve.
Velike nepokretne naftne platforme lake su mete za protubrodske projektile, naoružane dronove, helikoptere i lovce-bombardere. Ako bi bilo koja strana pokušala trajno se stacionirati na ovim platformama, malo što će spriječiti drugu stranu da ih tamo napadne. Svojedobno je par američkih razarača potpuno uništio dvije slične naftne platforme koje su iranske snage koristile kao prilazne baze u Perzijskom zaljevu. Bojkovi tornjevi nisu ništa manje ranjivi, pa je izlaganje bilo kakvih stalnih posada na njima vrlo svjesno žrtvovanje ljudi.
Ono što je bitno za Ukrajinu je da Rusi više ne mogu koristiti platforme za sprječavanje prometa žitarica iz ukrajinskih luka sjeverno i zapadno od ovih instalacija na Crnom moru. Već sama činjenica da drže Ruse daleko od njih za Ukrajince je pobjeda, čak i ako sami ne mogu trajno zauzeti ili eksploatirati ove naftne bušotine.