stdClass Object
(
[id] => 1148154
[title] => U Kongu moderne robove puškama tjeraju da prstima kopaju rude za naše mobitele i kompjutere, a korporacije poručuju: ‘Ako to stane, patit će nam profit‘
[alias] => u-kongu-moderne-robove-puskama-tjeraju-da-prstima-kopaju-rude-za-nase-mobitele-i-kompjutere-a-korporacije-porucuju-ako-to-stane-patit-ce-nam-profit
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Kongo je najveća država Podsaharske Afrike i jedna od, bar na papiru, najbogatijih, sa nevjerovatnim prirodnim zalihama dijamanata, zlata, kobalta, bakra, kalaja, tantala – vrijednim više bilijuna dolara. Ali zbog neprestanog ratovanja tu živi jedna od najsiromašnijih i najtraumatiziranijih nacija na svijetu.
Nedavna povijest Demokratske Republike Kongo je povijest građanskog rata i korupcije. Riječ je o velikoj zemlji s golemim ekonomskim resursima, koja je donedavno bila u središtu onoga što se nazivaju i 'Afričkim svjetskim ratom'. Taj brutalni sukob je odnio oko šest milijuna života, bilo kao izravna posljedica borbi ili zbog bolesti i pothranjenosti. Rat je ujedno, kako to već biva, imao i ekonomsku te političku stranu. Borbe su bile potaknute ogromnim rudnim bogatstvom zemlje, pri čemu su sve strane koristile anarhiju za pljačku prirodnih resursa.
---
---
DR Kongo je čak, nakon neovisnosti od Belgije 1960. koja je brutalnim metodama iz njega izvlačila slonovaču i kakaovac za 'najbolju čokoladu na svijetu', proživljavao kratko koketiranje s nadom o slobodi i demokraciji, no ubrzo je takva ideja ustupila mjesto desetljećima propadanja pod vladavinom Mobutua Sesea Sekoa. Ovu državu u samom srcu Afrike preimenovao je u Zair, zaogrnuo se u leopardovu kožu i afrički nacionalizam pa počeo puniti svoje bankovne račune i naručivati avionske dostave torti iz Pariza, dok je većina onih kojima je vladao promatrala kako se njihova zemlja urušava.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih Zair se raspao na niz gradova-država koje su bile sve udaljenije jedna od druge jer su ceste bile istrošene zbog zanemarivanja, telefonski sustavi propali, a poštanske usluge nepostojeće. Starije osobe se još sjećaju vrijeme kada su automobili, koji su putovali cijelim kontinentom, od Južne Afrike do Kaira, prolazili Lubumbashijem i Gomom, a putnici bi se zaustavljali u najboljim hotelima na jezeru Kivu. Nekoliko desetljeća kasnije, bilo je nemoguće da se bilo koji automobil doveze iz grada u grad, hoteli su se odavno raspali, njihovi bazeni osušili, a sobe zauzeli žohari.
Ipak, ranih 1970-ih se činilo da Mobutuova vladavina zaista obećava Zair kao zemlju sutrašnjice. Elita obrazovanih profesionalaca – ekonomista, poslovnih ljudi, čak i nuklearnih znanstvenika – odustala je od dobrih poslova u Europi i Americi kako bi se vratila kući i sudjelovala u izgradnji 'nove domovine'. Uskoro su svi oni požalili zbog toga. Do 1990-ih i posljednjih godina Mobutuove diktature, takvih iluzija više nije bilo. Ljudi su se samo nadali da će stari kleptokrat otići što prije jer što god je trebalo uslijediti, nije moglo biti gore od toga.
---
---
Nažalost, gadno su se prevarili. Buknuo je desetogodišnji građanski rat u Ruandi, a uskoro se prelio i na okolne zemlje. Mnogi ratni zločinci su iz Ruande pobjegli u istočni Kongo, koji je onda postao baza za destabilizaciju regije. Stoga je Ruanda, zajedno sa susjednom Ugandom, izvršila invaziju na Kongo, svrgnuvši 1997. godine Mobutua i postavivši vlastitog opunomoćnika Lorana Kabilu na vlast. Ubrzo su te dvije države postale nezadovoljne i njime pa su ponovo napale. U toj drugoj fazi, rat se iz Konga prelio u Čad, Namibiju, Angolu, Burundi, Sudan i Zimbabve, pa se često naziva i Prvim afričkim svjetskim ratom.
Uslijedila su masovna ubijanja i, u velikim dijelovima zemlje, uništenje onoga što je ostalo od (ne)funkcionalne vlade. Ova previranja potpuno su unakazila lice središnje Afrike i obrnula ravnotežu snaga u korist malene državu Ruande, nekada prezirane kao zaostale i irelevantne, a ponekad i uspoređivane s Izraelom zbog svojih postupaka i svrsi postojanja, zbog kojih je cijela regija uronjena je u sukob.
Ovaj rat je također evoluirao u model osvajanja i pljačke jer su strane vojske upravljale unosnim rudnicima dijamanata u istočnom Kongu, zlata i koltana, sve vrijednih komponenti svakog mobilnog telefona, a koje se nalaze na svega nekoliko lokacija na svijetu. Za Kongoance je sve ovo značilo samo još više bijede. Milijuni su umrli, uglavnom od bolesti i gladi, uključujući veliki udio žena i djece. Bio je to i sukob obilježen i masovnim silovanjima.
---
---
Danas, rudnike u istočnom Kongu kontroliraju male pobunjeničke grupe koje snabdijevaju ovim sirovinama najveće svjetske proizvođače elektronike i nakita. Vaš laptop, kamera, igraća konzola ili zlatna ogrlica negdje na sebi vjerojatno nose pečat kongoanske patnje.
Unatoč iskopavanju goleme količine resursa, u Kongu ni dalje nema naznaka razvoja ili skorašnjeg prosperiteta. Ulice djeluju siromašno, pored puta se nižu oronule okrugle kolibe, dućani su načinjeni od pruća, muškarci se gegaju prašnjavim stazama zamagljenih pogleda pritom zaudarajući na domaći alkohol. Nema struje, ni tekuće vode, a starješine mole za lijekove i knjige za školu. Djeca su bosonoga, a trbusi su im naduti kao baloni – od neuhranjenosti, parazita ili oboje. Radnici u rudnicima kopaju rukama.
Vlada u Kinshasi, prijestonici, je slaba i korumpirana, zbog čega je ova ogromna država trula do srži, a mineralima bogati istok zemlje je zona potpune anarhije. I vladini vojnici su često skloni krađi i nasilju. Uistinu, nema mnogo naroda u novijoj povijesti koji su toliko dugo i strašno patili kao Kongoanci.
---
---
Kampanja 'Krvavi dijamanti', provedena kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća, razotkrila je na koji se način od prodaje dijamanata u zapadnoj Africi finaciraju oružane pobune u tom dijelu kontinenta. Američki predsjednik Barack Obama je 21. srpnja 2010. godine potpisao Dodd-Frank akt, sveobuhvatni plan finacijske reforme, koji je sadržao i dio posvećen dragocjenim kongoanskim mineralima. Tim aktom se od američkih kompanija zahtijevalo da objelodane koriste li za svoje proizvode rude pod kontrolom paravojski u Kongu. Iako se korporacijama izričito ne zabranjuje korištenje tih krvavih minerala, on je natjerao proizvođače da dobro razmisle žele li da ih se povezuje s najvećom svjetskom humanitarnom katastrofom.
Iz Intela su priznaji da im je poštovanje ovih propisa umanjilo profit (nisu htjeli obznaniti koliko), ali ističu da kompanija 'ne želi podržavati one koji siluju, pljačkaju i ubijaju'. Od kraja 2012. godine u Intelovim mikroprocesorima nema krvavog tantala, mada ta kompanija ne može garantirati da u njihove mikročipove nisu ugrađene male količine drugih spornih minerala, poput zlata, kalaja ili volframa.
---
---
Ubrzo nakon uspostave Dodd-Frank akta, multinacionalne kompanije su prestale kupovati rudu kalaja i tantala iz svih talionica koje nisu mogle dokazati da se iz njihove prodaje minerala ne financiraju konflikti. Ali onda su se počeli pojavljivati prvi pokazatelji uspjeha ove reforme. Kongoanske vlasti su počele vršiti inspekciju rudnika, a vojska je, vidjevši da su pobunjenici oslabljeni padom prodaje od 65 posto, protjerala paravojne i pobunjeničke grupe i poslala novoobučene policajce da nadziru rudnike. Tako je počela legalizacija kongoanskih rudnika.
---
---
Uantoč tome, legalnih rudnika je još uvijek premalo. Smatra se da je na istoku Konga legalizirano samo oko 10 posto rudnika, a 55 posto u cijeloj zemlji. Iako je većina rudnika kalaja, tantala i volframa demilitarizirana, rudnici zlata su uglavnom ostali pod upravom vojske ili pobunjenika. Vladini službenici, da bi zaradili, tajno surađuju s vođama pobunjenika. Nedavno su istražitelji UN-a otkrili da je general Gabrijel Amisi, zapovjednik kopnenih snaga Konga, tajno naoružavao brutalne pobunjeničke grupe, prodajući im oružje i municiju s kojima su odlazili u krivolov na slonove i slonovaču. Sve to dok se navodno borio protiv istih tih pobunjenika.
Jedan od tamošnjih službenika UN-a, na pitanje National Geographica što je potrebno učiniti da bi se stanje u Kongu popravilo, se zagledao u svoje izglancane cipele i procijedio: 'Nema jednostavnog rješenja. A nisam siguran da ga uopće i ima.'
Kongo je najveća država Podsaharske Afrike i jedna od, bar na papiru, najbogatijih, sa nevjerovatnim prirodnim zalihama dijamanata, zlata, kobalta, bakra, kalaja, tantala – vrijednim više bilijuna dolara. Ali zbog neprestanog ratovanja tu živi jedna od najsiromašnijih i najtraumatiziranijih nacija na svijetu.
Nedavna povijest Demokratske Republike Kongo je povijest građanskog rata i korupcije. Riječ je o velikoj zemlji s golemim ekonomskim resursima, koja je donedavno bila u središtu onoga što se nazivaju i 'Afričkim svjetskim ratom'. Taj brutalni sukob je odnio oko šest milijuna života, bilo kao izravna posljedica borbi ili zbog bolesti i pothranjenosti. Rat je ujedno, kako to već biva, imao i ekonomsku te političku stranu. Borbe su bile potaknute ogromnim rudnim bogatstvom zemlje, pri čemu su sve strane koristile anarhiju za pljačku prirodnih resursa.
---
---
DR Kongo je čak, nakon neovisnosti od Belgije 1960. koja je brutalnim metodama iz njega izvlačila slonovaču i kakaovac za 'najbolju čokoladu na svijetu', proživljavao kratko koketiranje s nadom o slobodi i demokraciji, no ubrzo je takva ideja ustupila mjesto desetljećima propadanja pod vladavinom Mobutua Sesea Sekoa. Ovu državu u samom srcu Afrike preimenovao je u Zair, zaogrnuo se u leopardovu kožu i afrički nacionalizam pa počeo puniti svoje bankovne račune i naručivati avionske dostave torti iz Pariza, dok je većina onih kojima je vladao promatrala kako se njihova zemlja urušava.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih Zair se raspao na niz gradova-država koje su bile sve udaljenije jedna od druge jer su ceste bile istrošene zbog zanemarivanja, telefonski sustavi propali, a poštanske usluge nepostojeće. Starije osobe se još sjećaju vrijeme kada su automobili, koji su putovali cijelim kontinentom, od Južne Afrike do Kaira, prolazili Lubumbashijem i Gomom, a putnici bi se zaustavljali u najboljim hotelima na jezeru Kivu. Nekoliko desetljeća kasnije, bilo je nemoguće da se bilo koji automobil doveze iz grada u grad, hoteli su se odavno raspali, njihovi bazeni osušili, a sobe zauzeli žohari.
Ipak, ranih 1970-ih se činilo da Mobutuova vladavina zaista obećava Zair kao zemlju sutrašnjice. Elita obrazovanih profesionalaca – ekonomista, poslovnih ljudi, čak i nuklearnih znanstvenika – odustala je od dobrih poslova u Europi i Americi kako bi se vratila kući i sudjelovala u izgradnji 'nove domovine'. Uskoro su svi oni požalili zbog toga. Do 1990-ih i posljednjih godina Mobutuove diktature, takvih iluzija više nije bilo. Ljudi su se samo nadali da će stari kleptokrat otići što prije jer što god je trebalo uslijediti, nije moglo biti gore od toga.
---
---
Nažalost, gadno su se prevarili. Buknuo je desetogodišnji građanski rat u Ruandi, a uskoro se prelio i na okolne zemlje. Mnogi ratni zločinci su iz Ruande pobjegli u istočni Kongo, koji je onda postao baza za destabilizaciju regije. Stoga je Ruanda, zajedno sa susjednom Ugandom, izvršila invaziju na Kongo, svrgnuvši 1997. godine Mobutua i postavivši vlastitog opunomoćnika Lorana Kabilu na vlast. Ubrzo su te dvije države postale nezadovoljne i njime pa su ponovo napale. U toj drugoj fazi, rat se iz Konga prelio u Čad, Namibiju, Angolu, Burundi, Sudan i Zimbabve, pa se često naziva i Prvim afričkim svjetskim ratom.
Uslijedila su masovna ubijanja i, u velikim dijelovima zemlje, uništenje onoga što je ostalo od (ne)funkcionalne vlade. Ova previranja potpuno su unakazila lice središnje Afrike i obrnula ravnotežu snaga u korist malene državu Ruande, nekada prezirane kao zaostale i irelevantne, a ponekad i uspoređivane s Izraelom zbog svojih postupaka i svrsi postojanja, zbog kojih je cijela regija uronjena je u sukob.
Ovaj rat je također evoluirao u model osvajanja i pljačke jer su strane vojske upravljale unosnim rudnicima dijamanata u istočnom Kongu, zlata i koltana, sve vrijednih komponenti svakog mobilnog telefona, a koje se nalaze na svega nekoliko lokacija na svijetu. Za Kongoance je sve ovo značilo samo još više bijede. Milijuni su umrli, uglavnom od bolesti i gladi, uključujući veliki udio žena i djece. Bio je to i sukob obilježen i masovnim silovanjima.
---
---
Danas, rudnike u istočnom Kongu kontroliraju male pobunjeničke grupe koje snabdijevaju ovim sirovinama najveće svjetske proizvođače elektronike i nakita. Vaš laptop, kamera, igraća konzola ili zlatna ogrlica negdje na sebi vjerojatno nose pečat kongoanske patnje.
Unatoč iskopavanju goleme količine resursa, u Kongu ni dalje nema naznaka razvoja ili skorašnjeg prosperiteta. Ulice djeluju siromašno, pored puta se nižu oronule okrugle kolibe, dućani su načinjeni od pruća, muškarci se gegaju prašnjavim stazama zamagljenih pogleda pritom zaudarajući na domaći alkohol. Nema struje, ni tekuće vode, a starješine mole za lijekove i knjige za školu. Djeca su bosonoga, a trbusi su im naduti kao baloni – od neuhranjenosti, parazita ili oboje. Radnici u rudnicima kopaju rukama.
Vlada u Kinshasi, prijestonici, je slaba i korumpirana, zbog čega je ova ogromna država trula do srži, a mineralima bogati istok zemlje je zona potpune anarhije. I vladini vojnici su često skloni krađi i nasilju. Uistinu, nema mnogo naroda u novijoj povijesti koji su toliko dugo i strašno patili kao Kongoanci.
---
---
Kampanja 'Krvavi dijamanti', provedena kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća, razotkrila je na koji se način od prodaje dijamanata u zapadnoj Africi finaciraju oružane pobune u tom dijelu kontinenta. Američki predsjednik Barack Obama je 21. srpnja 2010. godine potpisao Dodd-Frank akt, sveobuhvatni plan finacijske reforme, koji je sadržao i dio posvećen dragocjenim kongoanskim mineralima. Tim aktom se od američkih kompanija zahtijevalo da objelodane koriste li za svoje proizvode rude pod kontrolom paravojski u Kongu. Iako se korporacijama izričito ne zabranjuje korištenje tih krvavih minerala, on je natjerao proizvođače da dobro razmisle žele li da ih se povezuje s najvećom svjetskom humanitarnom katastrofom.
Iz Intela su priznaji da im je poštovanje ovih propisa umanjilo profit (nisu htjeli obznaniti koliko), ali ističu da kompanija 'ne želi podržavati one koji siluju, pljačkaju i ubijaju'. Od kraja 2012. godine u Intelovim mikroprocesorima nema krvavog tantala, mada ta kompanija ne može garantirati da u njihove mikročipove nisu ugrađene male količine drugih spornih minerala, poput zlata, kalaja ili volframa.
---
---
Ubrzo nakon uspostave Dodd-Frank akta, multinacionalne kompanije su prestale kupovati rudu kalaja i tantala iz svih talionica koje nisu mogle dokazati da se iz njihove prodaje minerala ne financiraju konflikti. Ali onda su se počeli pojavljivati prvi pokazatelji uspjeha ove reforme. Kongoanske vlasti su počele vršiti inspekciju rudnika, a vojska je, vidjevši da su pobunjenici oslabljeni padom prodaje od 65 posto, protjerala paravojne i pobunjeničke grupe i poslala novoobučene policajce da nadziru rudnike. Tako je počela legalizacija kongoanskih rudnika.
---
---
Uantoč tome, legalnih rudnika je još uvijek premalo. Smatra se da je na istoku Konga legalizirano samo oko 10 posto rudnika, a 55 posto u cijeloj zemlji. Iako je većina rudnika kalaja, tantala i volframa demilitarizirana, rudnici zlata su uglavnom ostali pod upravom vojske ili pobunjenika. Vladini službenici, da bi zaradili, tajno surađuju s vođama pobunjenika. Nedavno su istražitelji UN-a otkrili da je general Gabrijel Amisi, zapovjednik kopnenih snaga Konga, tajno naoružavao brutalne pobunjeničke grupe, prodajući im oružje i municiju s kojima su odlazili u krivolov na slonove i slonovaču. Sve to dok se navodno borio protiv istih tih pobunjenika.
Jedan od tamošnjih službenika UN-a, na pitanje National Geographica što je potrebno učiniti da bi se stanje u Kongu popravilo, se zagledao u svoje izglancane cipele i procijedio: 'Nema jednostavnog rješenja. A nisam siguran da ga uopće i ima.'
U Kongu moderne robove puškama tjeraju da prstima kopaju rude za naše mobitele i kompjutere, a korporacije poručuju: ‘Ako to stane, patit će nam profit‘
Kongo je najveća država Podsaharske Afrike i jedna od, bar na papiru, najbogatijih, sa nevjerovatnim prirodnim zalihama dijamanata, zlata, kobalta, bakra, kalaja, tantala – vrijednim više bilijuna dolara. Ali zbog neprestanog ratovanja tu živi jedna od najsiromašnijih i najtraumatiziranijih nacija na svijetu.
Nedavna povijest Demokratske Republike Kongo je povijest građanskog rata i korupcije. Riječ je o velikoj zemlji s golemim ekonomskim resursima, koja je donedavno bila u središtu onoga što se nazivaju i 'Afričkim svjetskim ratom'. Taj brutalni sukob je odnio oko šest milijuna života, bilo kao izravna posljedica borbi ili zbog bolesti i pothranjenosti. Rat je ujedno, kako to već biva, imao i ekonomsku te političku stranu. Borbe su bile potaknute ogromnim rudnim bogatstvom zemlj...