Joe Biden jedan je od dva najgora predsjednika SAD-a u povijesti, jer njegova strategija nacionalne sigurnosti ne uspijeva parirati rusko-kineskim napadima na američke interese – to je sukus autorskog članka „Biden gubi Treći svjetski rat”, objavljenog ovog tjedna u utjecajnom američkom listu The Hill.
Rečeni list, koji izlazi u Washingtonu, smatra se obaveznim štivom američkih zakonodavaca s Capitol Hilla (otuda i naziv lista), a autori članka su vanjskopolitički analitičar Mark Toth i umirovljeni pukovnik Jonathan Sweet, bivši vojni obavještajni časnik koji je od 2012. do 2014. vodio Odjel za obavještajni angažman američkog zapovjedništva u Europi.
Članak počinje usporedbom predsjednika Bidena s njegovim dalekim prethodnikom, 15. predsjednikom SAD-a Jamesom Buchananom (1857.-1861.), koji se u većini anketa među povjesničarima navodi kao najgori predsjednik u povijesti SAD-a, jer ga se drži uvelike odgovornim za izbijanje Američkog građanskog rata (1861.-1865.).
„Predsjednik Joe Biden postao je James Buchanan 21. stoljeća. Buchanan je nastojao umiriti sve, ali na kraju nije ugodio nikome”, pišu autori, koji smatraju da u današnjoj međunarodnoj situaciji Biden ponavlja neke od Buchananovih grešaka koje su prije 160 godina raskolile Ameriku.
„Više od stoljeća i pol kasnije, svijet se kreće prema globalnom ideološkom Trećem svjetskom ratu. Rusija, Kina i njihovi saveznici aktivno napadaju interese SAD-a. Ipak, Bidenova strategija nacionalne sigurnosti i dalje se temelji na borbi protiv ‘nečega što je manje od dva istodobna velika sukoba‘”, pišu Toth i Sweet, citirajući izvještaj Kongresne službe za istraživanje pod naslovom „Natjecanje velikih sila: implikacije za obranu”.
Tri i pol rata
U tom izvještaju se navodi da je Trumpova administracija 2018. bila suočena s odlukom iz Obamine ere o „izgradnji snaga koje nisu bazirane na zahtjevu dvaju regionalnih sukoba s odmetničkim državama, već na zahtjevu pobjede u sukobu visokog intenziteta s jednim snažnim konkurentom - rat s Kinom oko Tajvana, ili sukob s Rusijom u baltičkoj regiji”.
Autori članka smatraju da takav koncept nacionalne sigurnosti, naslijeđen „iz Obamine ere”, ne odgovara današnjoj geopolitičkoj situaciji.
„Ali u stvarnosti, naša se nacija suočava s tri rata: ratom u Ukrajini, ratom na Bliskom istoku i potencijalnim prijetećim ratom oko Tajvana i Južnog kineskog mora. Zapravo, neka budu tri i pol rata, ako uključimo rat utjecaja koji gubimo u regiji Sahel u Africi, dok američke snage napuštaju baze u Nigeru”, konstatiraju Toth i Sweet.
Autori članka upozoravaju da Biden zbog izborne godine ne poduzima ništa da bi preokrenuo takvu međunarodnu situaciju, koja stoga sve više izmiče iz američkih ruku.
„Biden, uhvaćen u stisku izborne računice u studenome, odbija čak i priznati da smo već u Trećem svjetskom ratu, a kamoli poduzeti potrebne mjere da u njemu pobijedimo. Kao rezultat toga, vojni kapacitet naše nacije, proizvodnja oružja i streljiva, te njezina sposobnost da se bori s kibernetičkim ratom i dezinformacijama koje dolaze iz Moskve i Pekinga, žalosno su nedovoljni”, ističe autorski dvojac.
Kako vidimo, taj dvojac rješenje svjetskih problema nalazi u tome da najjača svjetska vojna sila još malo ojača svoj vojni potencijal.
Dolje obrana, živjela pobjeda!
U povlačenju analogija između predsjednika Bidena i predsjednika Buchanana autori ističu Buchananov neuspjeh da uoči građanskog rata zaštiti federalni garnizon u tvrđavi Fort Sumter, smještenoj pred lukom Charleston u Južnoj Karolini. U siječnju 1861. južnjačke obalne baterije gađale su opskrbni konvoj garnizona, a
Buchanan je, želeći spriječiti krvoproliće, naredio da se konvoj povuče, što je na Sjeveru doživljeno kao nacionalno poniženje, a na Jugu kao dokaz da secesija neće izazvati posljedice.
„Biden se, kao i Buchanan, suočava s trenutkom Fort Sumtera u povijesti. Buchanan je 1860., bojeći se eskalacije, odbio dovoljno ojačati stratešku utvrdu na ulazu u luku Charleston. (...) Umjesto toga, Buchanan je učinio minimum, baš kao što Bidenova administracija sada radi u Ukrajini, Indo-Pacifiku i na Bliskom istoku. Obrana američkih saveznika nije dovoljna, kao što se i minimalna obrana Fort Sumtera pokazala beskorisnom”, ističu Toth i Sweet.
U nastavku teksta postaje vidljivo da autori pripadaju većinskoj struji američke političke misli koja ne prihvaća nastajanje novog multipolarnog svijeta), smatrajući da taj novi globalni poredak ugrožava liberalnu demokraciju i američki primat u svijetu. Stoga oni ocjenjuju da je Biden previše defanzivan u odnosu na glavne arhitekte multipolarnog svijeta, Rusiju i Kinu.
„‘Obrana‘ više ne smije biti ključna riječ u Bidenovoj Bijeloj kući, već „pobjeda”. Pobjeda u ovom sve kinetičnijem globalnom ideološkom ratu naš je jedini put naprijed ako liberalna demokracija želi prevladati nad zajedničkom vizijom ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga o takozvanom multipolarnom svijetu, kojim vojno i ekonomski dominiraju Rusija i Kina, a ukorijenjen je BRICS-om”, upozoravaju zabrinuti autori.
Studenti smekšali Bidena
Kako bi se pod zastavom liberalne demokracije ostvarila ta pobjeda protiv mrskih istočnih sila, upućuju Toth i Sweet, ključno je da predsjednik SAD-a mora odustati od svojih pokušaja da ne izazove Treći svjetski rat. Jer, podsjetimo, autori članka tvrde da već jesmo u Trećem svjetskom ratu.
„Bidenovi strahovi od eskalacije moraju prestati. Kao što svjedoče događaji od 7. listopada (Hamasov lanjski napad na Izrael, op. D.P.), Bahmut, Avdiivka, iranski napadi 13. travnja na Izrael i sada bitka za Harkovsku oblast, strahovi od eskalacije samo su
doveli do toga da su vakuume popunili neprijatelji naše nacije - i neprijatelji naših saveznika u istočnoj Europi i na Bliskom istoku”, pišu autori, sugerirajući da je takva politika nacionalne sigurnosti pogrešna.
„Što se Jake Sullivan, Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost, više zalaže za deeskalaciju, naši neprijatelji više koriste te prozore za eskalaciju”, tvrde autori.
Kao ogledni primjer Bidenovog „buchananovskog pristupa” vođenju vanjske politike, Toth i Sweet navode njegov odnos prema Izraelu i ratu u Palestini. Hvale ga jer je „u početku snažno podržavao pravo Jeruzalema da stane na kraj Hamasu kao vojnoj prijetnji Izraelu”, ali ga kritiziraju jer je podlegao dojmu koji su u američkoj i svjetskoj javnosti ostavili propalestinski studentski prosvjedi na sveučilišnim kampusima širom SAD-a.
„Nakon prosvjeda protiv Izraela u kampusima diljem zemlje, a posebno u New Yorku, Bidenova odlučnost je nestala. Izraelska vlada, u egzistencijalnom ratu s Hamasom, Hezbollahom i Iranom, ubrzo se našla pod prijateljskom vatrom iz Washingtona”, optužuju autori Bidenovu administraciju.
Matematička akrobacija
Ovdje autori nisu u krivu. Glavni razlog zbog kojeg su studentski protesti doista mogli utjecati na Bidenovu politiku prema Izraelu vidi se u anketama, gdje najmlađi glasači – uvijek tradicionalno skloniji Demokratskoj stranci – zbog prizora iz Gaze u značajnoj mjeri okreću leđa demokratima, što bi u tijesnoj izbornoj utrci, kakva se očekuje, moglo biti i presudno.
Ankete pokazuju da je takav, po Demokratsku stranku i Bidena nepovoljan rasplet, naročito moguć u saveznoj državi Michigan, koja nosi 15 elektorskih glasova.
„Obrana 15 izbornih glasova Michigana očito je postala važnija od zaštite Izraela”, prigovaraju autori članka, koji potom posežu za pravom žurnalističkom i matematičkom akrobacijom, sve kako bi podcrtali svoju militarističku poantu:
„U ponedjeljak se Bidenov ponor produbio. Ujedinjeni narodi priznali su da su precijenili broj žena i djece ubijenih u Gazi za
gotovo 100 posto, što implicira da je Izrael postigao nižu stopu civilnih žrtava od SAD-a tijekom rata u Iraku”, navode Toth i Sweet.
Ovdje moramo posegnuti za digresijom, kako bismo ukazali na manipulativni karakter ove akrobacije koju su izveli autori članka. Jer takvo nešto – odnosno, ni blizu takvom nečemu - Ujedinjeni narodi nisu priznali ni u ponedjeljak, ni u utorak, ni u srijedu, ni u četvrtak, ni u petak, ni u subotu, ni u nedjelju.
7797 djece i 4959 žena
O čemu se radi? Ujedinjeni narodi nedavno doista jesu revidirali službene brojke ubijenih palestinskih žena i djece, ali ne zato što su stvarne brojke manje, nego zato što za oko 30 posto palestinskih žrtava još nije dovršen postupak identifikacije, pa su te žrtve (privremeno) uklonjene sa službenog popisa, dok se taj postupak ne okonča.
Glasnogovornik glavnog tajnika UN-a Farhan Haq pojasnio je na brifingu za novinare da ukupnu brojku od preko 35.000 ubijenih Palestinaca UN smatra „pouzdanom”, ali da je Ministarstvo zdravstva Gaze dosad uspjelo u potpunosti identificirati samo 24.686 tijela, odnosno da „još uvijek radi na potpunoj identifikaciji 10.000 ili više smrtnih slučajeva”.
Prema tim novim službenim podacima, do 30. travnja u Gazi je ubijeno 7797 djece i 4959 žena. Osam tisuća djece i pet tisuća žena.
Upitan da komentira medijske napise u kojima se iznosi da je UN „prepolovio” broj žena i djece ubijenih u Gazi (kao što to u članku za The Hill tvrde Toth i Sweet), glasnogovornik Haq je to jasno negirao:
- Ukupan broj smrtnih slučajeva koji je navelo Ministarstvo zdravstva u Gazi, više od 35 tisuća, taj broj ostaje nepromijenjen. Ono što se promijenilo jest da je Ministarstvo zdravstva u Gazi ažuriralo pregled smrtnih slučajeva za koje su dokumentirani svi detalji, pa UN sada navodi brojke samo onih ubijenih žena i djece koje je Ministarstvo zdravstva u potpunosti
identificiralo”, rekao je Haq, prenosi američki Nacionalni javni radio (NPR).
Glasnogovornik UN-a dodao je da se među tih 70 posto potpuno identificiranih palestinskih žrtava nalazi 52 posto djece i žena, te da je „više od 1900 ubijenih ljudi klasificirano kao starije osobe”.
Osam je manje od 11
No ta „slobodna interpretacija” UN-ovih mrtvozorničkih brojki iz Gaze autorima članka u The Hillu trebala je kako bi aktualnog američkog predsjednika ohrabrili da nastavi slati bombe Izraelu: osam tisuća mrtve palestinske djece je manje od 11 tisuća mrtve palestinske djece, a toliko smo djece već ubili u Iraku, pa iz toga proizlazi da je neshvatljivo Bidenovo nećkanje oko nastavka vojne podrške Izraelu, kao i njegova nedovoljna ratobornost na ostalim svjetskim frontama.
„Biden je postao nesposoban nositi se sa situacijom - ili je možda nije u stanju shvatiti. Rusija i Kina uništavaju globalni poredak nakon Drugog svjetskog rata i institucije koje su ga nekoć čuvale (...). Umjesto da okupe naciju da se bori i pobijedi u ovom sve širem globalnom usklađenom napadu na slobodu, Biden i njegovi suradnici žrtvuju američku nacionalnu sigurnost u pokušaju pobjede u studenome”, pišu Toth i Sweet.
U zaključku teksta američki autori opet posežu za analogijom između Bidena i Buchanana, izričući završnu kritiku aktualnom stanaru Bijele kuće:
„Treći svjetski rat je pred nama, a naša nacija je izložena. Tvrđava Sumter stoji simbolično prazna. Oružane snage zemlje su preopterećene, suočavaju se s potencijalno tri rata odjednom i pripremaju se samo za jedan. Umjesto da slijedi Abrahama Lincolna i njegovu odlučnost da pobijedi, Biden oponaša Buchanana, zapuštajući svoju dužnost vođe slobodnog svijeta”, zaključuju autori članka.
To je ono što nudi suvremena američka politička misao: mir je rat.