Rašomon oko pristupa Donalda Trumpa "ukrajinskom pitanju" se nastavlja. Rasprave o tome što će Trump učiniti s Ukrajinom kreću se od toga da će je ostaviti na cjedilu pa sve do toga da će biti još žešći od Joea Bidena. No, za sada je teško reći što Trump misli i što će stvarno poduzeti, ali svakako će izaći s nekakvim mirovnim planom s obzirom na to da je još u kampanji najavio okončanje rata "za 24 sata". No, pogledajmo kakvi su sve mogući Trumpovi scenariji u vezi s ratom u Ukrajini, piše Jutarnji list.
Bez obzira na to što Ukrajina nije bila među "top deset" tema predizborne kampanje, to će pitanje biti jedno od najvažnijih Trumpovih vanjskopolitičkih prioriteta, uz, naravno, stanje na Bliskom istoku i ekonomske odnose s Kinom. Činjenica je da se samo dan nakon izborne pobjede čuo s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, pa bi Ukrajina mogla biti prva tema kojom će se nakon preuzimanja vlasti pozabaviti nova američka administracija.
U Kijevu već najavljuju i skori "izravni" susret Zelenskog s Trumpom. I Trump, očito, smatra da je to problem, odnosno rješenje problema, od kojeg želi započeti svoj drugi mandat kao uspješan, po maksimi koju je često spominjao na predizbornim skupovima - "Ja donosim mir". Trump je uvjeren u svoju povijesnu, pa i božansku misiju ("Sa mnom počinje zlatno doba"), pa je tako "mir u Ukrajini" jedna od glavnih točaka te njegove misije. A onda tu uvijek može biti - i ovako i onako. No, započinje operacija "ukrajinska kvadratura kruga".
Trump je odabrao Ukrajinu kao problem koji on može riješiti preko noći te time potvrditi svoju superiornost i zadati još jedan udarac demokratima, koji za to nisu bili sposobni. No, pitanje je može li on to doista učiniti jer nešto se pita i Kijev, a pogotovo Moskvu kao ključne aktere u svemu tome. Naime, SAD ima veće poluge pritiska na Kijev, no za sada su svi njegovi "napori" samo račun bez (kremaljskog) krčmara. Sve ovisi o tome koliko su Rusi uistinu spremni na kompromis jer iako stalno govore da su "pripravni za pregovore", uvijek je to sa zadrškom "prema našim uvjetima".
No, to je sada i pitanje Trumpova prestiža i taštine jer je obećao završetak rata. I neki prorežimski ruski analitičari poručuju da treba biti oprezan jer bi rusko odbacivanje prijedloga Trumpa moglo okrenuti protiv Rusije. Kako navodi Foreign Policy, s obzirom na političke uloge vezane za Ukrajinu i Trumpovu želju da ga se doživi kao snažnog državnika - pobjednika i mirotvorca - mala je vjerojatnost da će dopustiti da ispadne slabić ili da njime manipulira ruski predsjednik Vladimir Putin.
Naime, gubitak Ukrajine, odnosno pobjeda Rusije u ratu, smatrao bi se porazom SAD-a, a time i samog Trumpa. "To sugerira da će ipak imati odmjeren i promišljen pristup prilikom oblikovanja svoje ukrajinske politike", ističe Foreign Policy. Uz sve to, treba napomenuti da ni američki vojno-industrijski kompleks ne bi nešto takvo dopustio, a kako smo rekli, Trump je ipak prvo biznismen, pa će i taj lobi itekako utjecati na njegov odnos prema Ukrajini. Tako da su sva ona nagađanja po kojima će Trump prepustiti Ukrajinu Putinu zapravo samo "ludom radovanje", jer to bi bila voda na mlin Putinu, što čak ni Trump ne može dopustiti.
A kakvi su scenariji mogući? Krenimo od onoga kojem se u Moskvi najviše nadaju - a to je da se Ukrajina prepusti samoj sebi, dakle na milost i nemilost Rusije. U kampanji su mnogi prokremaljski političari i analitičari "zagovarali" Trumpovo "puštanje Ukrajine niz vodu" i na tome temeljili "Putinov plan za pobjedu". On "podrazumijeva" da će SAD prestati opskrbljivati Kijev oružjem, odnosno da ga njime neće opskrbljivati kao do sada, te da će uskratiti izdašnu financijsku pomoć, odnosno da će je davati po drugačijim, bankovnim kreditnim uvjetima. To je nešto što je vrlo moguće jer je Trump ipak prije svega biznismen, a tek onda političar i njegov je "kod razmišljanja" više prilagođen biznisu.
Moskva se nada da će se u tom slučaju većina tereta prebaciti na Europu, a to će, smatra, izazvati nezadovoljstvo i otpor stanovništva, pa će europske vlade morati također početi smanjivati i uskraćivati pomoć Kijevu. No, kako god bilo (primjerice, potpredsjednik J. D. Vance otvoreno je govorio da ga nije briga za Ukrajinu), to je ipak teško ostvarivo. Trump, koliko god bio nepredvidiv, teško da može dopustiti Putinovu pobjedu, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što dobar dio tamošnje javnosti Rusiju i Putina doživljava kao suparnika, a osim toga, to mu neće proći ni kod većine republikanskih prvaka u Kongresu.
Podsjetimo samo da su vodeći republikanski kongresnici i senatori tražili napismeno od predsjednika Bidena da dopusti Kijevu upotrebu dalekometnih američkih projektila za gađanje unutar ruskog teritorija, što bi moglo značiti da Trump može to odobriti u slučaju da to ne učini Biden do primopredaje u siječnju 2025. godine. Uz to, Putin ipak ne može sebi dopustiti, s obzirom na svoju ulogu mesije, da Amerika bude ta koja je postigla mir. Putin, kako je, i to ne jednom, deklarirao, želi pregovore o Ukrajini, ali bez nje. On će učiniti sve kako bi Trumpa naveo na to da o miru pregovaraju Moskva i Washington te tek potom obznane Kijevu što mora učiniti.
Uhvati li se Trump na taj Putinov lijepak, to je realna i najveća opasnost za Kijev. I još nešto, na što pažnju obraća Foreign Policy - eventualni gubitak Ukrajine i Putinova pobjeda ohrabrili bi i Kinu, odnosno možda potaknuli na "konačno rješenje" pitanja Tajvana. A kako je Kina njegov najveći suparnik, Trump ne može dopustiti da se i Kina, ne samo Rusija, osjeti jakom i dovoljno snažnom da prkosi interesima SAD-a.
Stoga i Moskva svemu tome pristupa vrlo oprezno. Uostalom, kao i svi ostali, jer su i oni svjesni Trumpove nepredvidljivosti i njegovih impulzivnih i instinktivnih reakcija. Tako je Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov oprezno prozborio o Trumpovu mirovnom planu koji je objavio The Wall Street Journal, nazvavši ga "apstraktnim".
- Tamo je sve bezlično. Ovo više liči na plan Wall Street Journala, a ne Trumpa za Ukrajinu. Publikacija je više apstraktne prirode - ocijenio je Peskov i dodao da ne postoji ništa što može riješiti taj problem odmah, ali vjeruje da će nova Trumpova administracija tražiti mir, a ne nastavak rata. To je pomak nabolje, ustvrdio je Peskov. Dakle, scenarij po kojem bi Trump prepustio Ukrajinu Putinu (praktički) je nemoguć i neostvariv.
On bi podrazumijevao ne samo udarac na Trumpov imidž nego i imidž SAD-a. Osim toga, definitivno bi poremetio odnose SAD-a s EU kao najvažnijim političkim i ekonomskim partnerom jer bi po tom scenariju Trump dopustio da Putin ugrozi sigurnost Europe, pogotovo istočne, što bi značilo da SAD ne diže ruke samo od Ukrajine nego i od Europe, stoga takvog scenarija neće biti.
Trumpov plan, koji je procurio, predviđa da se Ukrajina odrekne onog dijela teritorija koji Rusi već drže pod okupacijom. No, i tu postoji kvaka. I sam je Putin na to reagirao rekavši - nude nam naše za naše! On je ta područja ionako anektirao. Krim još 2014., a ostatak u rujnu 2023. godine.
Dakle, teško da će prihvatiti prekid rata i zadovoljiti se samo s 20-ak posto ukrajinskog teritorija, jer on hoće sve, odnosno želi neupitno prorusku vlast u Kijevu. U najgorem slučaju, mogao bi se odreći nekog manjeg dijela ukrajinskog područja na krajnjem zapadu zemlje. Dakle, on ne želi 20 posto, on može pristati na to da ne dobije 20 posto područja. No, da se Trump dvoumi, svjedoči i to što se odmah "odrekao" svojeg suradnika Bryana Lanze.
Naime, Lanza je u razgovoru za BBC poručio Ukrajincima da mogu zaboraviti na Krim, odnosno kako će imati podršku da "oslobode sva okupirana područja". No, iz Trumpova su okruženja promptno reagirali i Lanzu demantirali, pa čak i degradirali. Naime, kako prenosi Reuters, iz Trumpova je stožera poručeno da "Lanza ne može govoriti uime Trumpa ", pa čak i da on ne radi za Trumpa. Dakle, i tu je Trump učinio odmak sada kada je postao predsjednik. Očito je i to s prepuštanjem Putinu određenog dijela teritorija sada upitno.
Plan predviđa i razmještanje, piše britanski Telegraph, i međunarodnih snaga na liniji razdvajanja, dakle snaga Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva. Ako za išta možemo staviti ruku u vatru, onda je to da Putin ni pod razno neće pristati na to. Pristajanje na dolazak mirovnih snaga iz NATO-a ili Europske unije za Moskvu je ravno ratnom porazu. Osim toga, to bi značilo "zamrzavanje sukoba" nepovoljnog po Moskvu. Dakle, i ta je stavka apsolutno neostvariva.
Nadalje, postoji prijedlog da "ostatak" Ukrajine (ako se nekim čudom dogovori zamrzavanje sukoba na sadašnjoj liniji ili prepuštanje Rusiji okupiranih područja) 20 godina ne može ući u NATO, ali će imati "sigurnosna jamstva" SAD-a i Europske unije. I to je neprihvatljiva stavka i za Kijev i za Kremlj. Rusi, ponovimo, žele Ukrajinu u potpunoj svojoj sferi utjecaja. Stoga su "sigurnosna jamstva" Moskvi također neprihvatljiva.
Rusija polazi od svojih "sigurnosnih interesa", a oni su posve jasni - u Kijevu ukrajinski Lukašenko, ruska vojska na granicama prema EU i sve to bez govora o bilo kakvoj mogućnosti ulaska u NATO i EU jer bi Ukrajina, kao i Bjelorusija, imala funkciju isključivo sigurnosnog sanitarnog koridora između Europe i Rusije. I to je sve - Rusija, barem u ovom trenutku, neće pristati na "bilo kakav mir", a ni zamrzavanje sukoba na trenutnoj liniji bojišta.
Postoji u svemu ovome još jedno pitanje - ekonomsko. Trump je, podsjetimo, prvi uveo sankcije Rusiji, a on bi joj mogao i dodatno nauditi, i to poprilično. Naime, ako poveća proizvodnju američke nafte i plina (što se može očekivati jer je to i najavljivao), bit će to jak izravni udarac za rusku ekonomiju i njezinu žilu kucavicu, kako to naziva Foreign Policy.
S obzirom na sve to, Trumpov dolazak u Bijelu kuću ne znači nužno katastrofu za Ukrajinu, ali uz ograđivanje, ovo je racionalno promišljanje, a Trump, kako iz iskustva znamo, ipak nije (uvijek) racionalan političar. Puno je toga u njegovoj taštini, osvetoljubivosti i narcisoidnosti.