stdClass Object
(
[id] => 1234360
[title] => ‘Rekao mi je da ne gledam, ali jesam. Okolo su stršali udovi, na tlu je bilo dijete, roditelji su klečali nad tijelom... Kopao je dalje, otkrio očevo lice. Viknuo je: Ne dolazi!‘
[alias] => rekao-mi-je-da-ne-gledam-ali-jesam-okolo-su-strsali-udovi-na-tlu-je-bilo-dijete-roditelji-su-klecali-nad-tijelom-kopao-je-dalje-otkrio-ocevo-lice-viknuo-je-ne-dolazi
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Reportaža - novinski žanr koji je u ovim krajevima "na aparatima" i zapravo se samo čeka da ga skinu s njih - naročito ona skupa, dubinska, s teško dostupnih terena, još se može naći na mjestima gdje je i očekujete. Poput, primjerice, Magazina New York Timesa.
Dvojica vrsnih reportera za njega su napravili dojmljiv niz od tri priče iz Ukrajine, nešto od najboljeg što se na ovu temu može naći u svjetskim medijima. Tekst na rubu književnosti, reporterska fotografija kao umjetnička.
James Verini suradnik je NYT Magazina stacioniran u Londonu, gdje je stipendist na odjelu za ratne studije King’s Collegea. Njegova knjiga "Oni sada moraju umrijeti: Mosul i pad Kalifata" temeljena je na seriji tekstova o ratu protiv Islamske države. Za svoj rad dobio je nagrade National Magazine Award i George Polk Award.
Njegov kolega na terenu u Ukrajini, Paolo Pellegrin, Magnumov je fotograf koji je osvojio 11 nagrada World Press Photo.
(Ako vam engleski nije problem, ovi ekstenzivni prikazi rata u krupnom planu dostupni su za tromjesečnu probnu pretplatu od svega dva eura na mjesec.)
Prije manje od godinu dana Pellegrin i Verini otputovali su u Ukrajinu kako bi ispričali priču o dugotrajnom sukobu u istočnim separatističkim regijama. Ali, ruska invazija u veljači pomrsila im je planove. Tada je došlo do krize na poljskoj granici, gdje je Pellegrin dokumentirao prizore kaosa na prijelazu Medika, dok su tisuće obitelji bježale. Odatle je krenuo rutom državne autoceste, sada isprekidane kontrolnim točkama, prolazeći kroz Lavov, Zaporižja, Mikolajv, Odesu, Kijev i Harkiv.
Zadnja u nizu priča ove dvojice (a svaka u čitanoj verziji na webu traje oko sat vremena) donosi svjedočanstva ljudi koji su se bili sklonili u teatru u Mariupolju upravo u trenutku kada su ga razorili Rusi.
Ovu reportažu, na žalost, nije moguće u potpunosti doživjeti u ovoj, neznatno skraćenoj verziji, bez fascinantnih Pellegrinovih crno-bijelih portreta preživjelih svjedoka.
Verini je, kaže, počeo razgovarati s njima još u ožujku, u bolnici blizu Mariupolja, gdje su bili liječeni, i od tada ih je nastavio intervjuirati. Ono što slijedi prikaz je temeljen na njihovim iskustvima, kao i pričama drugih koji su svjedočili razaranju kazališta, druge velike mariupoljske priče nakon Azovstalja. A takve ne stanu u malo rečenica...
S. POGUTZ
-------------------
Elizaveta Fatajeva sjedila je na dekici u podrumu, pored svog dečka Dmitra, kada je iznad nje eksplodiralo kazalište. Cijela se zgrada "zgrčila", a s njom i ona. Uši joj je zaglušio jeziv zvuk loma. Oči joj se na trenutak stisnuše. Kad ih je otvorila, u zraku je bio gust oblak prašine od šute. Udahnula je i zagrcnula se. Kad je došla do daha, u ušima joj je još zvonilo. Zatim tišina. Pa ljudi koji oko nje kašlju. Zatim vika. Pogledom je tražila svog dečka. Lice mu je izronilo iz prašine. Mogla mu je razabrati oči, razgoračene od užasa. "Kao oči luđaka", pomislila je. Ustali su. Kroz prašinu se pojavilo još jedno lice, muško. Ovaj je vikao. Nije ga mogla jasno čuti, sve dok napokon nije razaznala: “Svi gore!”
Njezina je mačka čučala na podu, pandža "zarivenih" u beton. Podigla ju prije nego što su njih troje pojurili prema stubištu. Mogli su vidjeti samo prašinu i obrise tijela u pokretu, ali prošli su ovuda toliko puta u posljednjih deset dana, otkako su pobjegli u podrumsko sklonište Donjeckog regionalnog akademskog dramskog kazališta, da su stepenice mogli pronaći i zatvorenih očiju.
Na stubištu strka među prašnjavim ljudima. Neki su sjedili, krvarili, ošamućeni, dok su se drugi borili da se uspenju. Hod uza stepenice Elizaveti se činio "kao vječnost". Čovjek na odmorištu je urlao. Odmah ga je razumjela: “Nema više kazališta!” Istrčala je, a u istočnom dijelu zgrade zapahnuo ju je ledeni zrak. Tamo gdje je bio krov iznad partera, sada je zijevao otvor prema nebu.
---
---
Do nekoliko minuta ranije s istočne strane zgrade bila je poljska kuhinja. Mnoštvo se bilo okupilo oko vatre za kuhanje, pripremajući juhu. Elizavetina majka upravo je bila otišla po vodu. Na mjestu gdje je stajala kuhinja dimilo se iz brda ruševina. Pred njim su stajala djeca i zapomagala.
Elizaveta ih je izbjegavala i pogledati. Izbjegavala je igdje pogledati, znajući da će se, ako to učini, onesvijestiti: "Bila sam u stuporu, potpuno blokirana." Htjela je pokriti uši rukama i "zaustaviti" okolno zapomaganje, ali je shvatila da drži mačku. Njezin je dečko bio pokraj nje; majka ne. Elizaveta se prisili da podigne pogled. Neće gledati u ruševine ili djecu, rekla je sebi, samo u ljude koji izlaze iz podruma, dok pokušava naći majku.
Ponovno eksplozija. Lom stakla i fijuk šrapnela. Rusi su granatirali kazalište. Netko je viknuo: "Lezi!" Elizaveta i Dmitro bacili su se na zemlju i pokrili glave. Kad su ustali, njezina se majka napokon odnekud stvorila. Optrčali su oko kazališta do glavnog ulaza, gdje su zatekli uspaničenu masu ljudi. Neki su odjurili; drugi su bauljali u bunilu. Dim je sukljao iz gornjih katova i podruma zgrade.
‘Žao mi je...‘
Elizavetina obitelj i drugi iz podruma uspjeli su, unatoč svim nedaćama, i gotovo bez ikakve službene pomoći, pretvoriti kazalište u predstražu čovječnosti usred opsade Mariupolja. A onda je u trenu sve nestalo. Nitko ne zna koliko je Ukrajinaca zdrobljeno pod tim ruševinama, spaljeno, pokošeno šrapnelima ili udarnim valovima, ugušeno...
Elizaveta je upitala majku kamo je bila nestala. Ova joj je ispričala da je, kad je izašla napolje prateći nju, vidjela krvavo lice žene usred ruševina. Žena je bila prikliještena ispod betonske ploče. Elizavetina majka je otišla do nje. Zajedno s jednim dječakom pokušala je s nje pomaknuti ploču. Bila je preteška. Morala je otići. Pogledala je u skamenjene oči prikovane žene. “Žao mi je”, rekla je i otrčala...
Prije nego što je bombardirano, kazalište je bilo najveće utočište za stanovnike Mariupolja koji su bježali od ruske opsade. U otprilike tri tjedna, koliko je opstalo ovo improvizirano sklonište koje su samostalno organizirali građani, ljudi su se držali zajedno kako bi jedni drugima pomogli da prežive. Kako su se vijesti o tome što se ondje događa širile Ukrajinom, to mjesto postalo je nacionalni simbol nade i otpora. Kada je uništeno, postalo je poprištem najsmrtonosnijeg čina nasilja nad ukrajinskim civilima otkako je Rusija izvršila invaziju 24. veljače. (Procjenjuje se da je u njemu poginulo oko 600 ljudi - op.)
(...)
Teško je zamisliti da ruske snage nisu znale što rade kada su razorile kazalište uz koje su njegovi privremeni stanari na ruskom napisali "DJECA", tako velikim slovima na tlu ispred zgrade da su se mogla vidjeti na satelitskim snimkama. Amnesty International to naziva "očitim ratnim zločinom".
‘Došli su da nas ubiju‘
“Tog dana smo shvatili da su Rusi došli da nas ubiju”, rekao je jedan od preživjelih. “Oni se nisu došli boriti s ukrajinskim vojnicima. Samo su nas htjeli sve pobiti.”
Dramsko kazalište, kako su ga građani Mariupolja obično zvali, bombardirano je između 10 i 11 sati u srijedu, 16. ožujka. Točno vrijeme ne zna se pouzdano, kao ni točan način. Prema analizi fotografija snimljenih nakon bombardiranja, koja je uključena u izvješće Amnesty Internationala, čini se da je ruski vojni zrakoplov bacio dvije bombe. Probile su krov kazališta gotovo istodobno i eksplodirale u parteru, otprilike u razini pozornice, vjerojatno uz pomoć fitilja s odgođenim djelovanjem.
Opseg štete upućuje na dvije detonacije, koje su ljudima u kazalištu zvučale kao jedna. Moguće je da je bila samo jedna bomba, ali oblik i veličina dviju nakupina krhotina koje su se protegle od kazališta prema sjeveroistoku i jugozapadu, čini se, idu u prilog prvom zaključku. Također je moguće, iako puno manje vjerojatno, da su ruske snage lansirale krstareću raketu na kazalište.
19-godišnja Elizaveta cijeli je život živjela u Mariupolju. Dijelila je stan s majkom u Zahidniju, maloj stambenoj četvrti u zapadnom dijelu grada, i radila u supermarketu štedeći za fakultet. U slobodno vrijeme glumila je u predstavama.
Kad je počela invazija, mislila je da Rusi tek zveckaju oružjem. Od 2014., kada je Rusija anektirala Krim i podržala brzo ugušenu pobunu u Mariupolju, grad je bio na prvoj liniji između Ukrajine i teritorija koji su zauzeli separatisti koje podržava Kremlj, tzv. Narodne Republike Donjeck. Više od pola Elizavetina života dvije su strane razmjenjivale vatru. Ništa više od toga. Vladimir Putin je tiranin, vjerovala je, ali ne baš toliko bezobziran da doista izvrši invaziju.
Bilo je to uvjerenje koje je dijelila s gotovo svakim Ukrajincem s kojim sam razgovarao. Ono što Elizaveta nije znala jest da su se ruske snage s tisućama vojnika upravo u tom trenutku kretale prema Mariupolju iz tri kopnenena smjera i nebom.
(...) Do kraja prvog tjedna ožujka, Mariupolj je bio okružen. Rusi su se probijali prema središtu grada, granatirajući glavni željeznički kolodvor, električna postrojenja, policijske i vatrogasne postaje, opskrbu vodom i plinom, antene teleoperatera i drugu infrastrukturu. Uništili su čitave stambene blokove. Uskoro u većem dijelu grada nije bilo tekuće vode, struje, plina, telefona ili interneta. Bez vode, požari su lako "preskakali" sa zgrade na zgradu. Ukrajinska vlada proglasila je izvanredno stanje. Gradonačelnik je na internetu uvjeravao stanovnike da će gradska vlast ostati i zaštititi ih. Ali, onda je napustio Mariupolj i grad je ostao, kako je rekao jedan od preživjelih iz kazališta, u "vakuumu".
(...) Mariupolj kojim su se prema Dramskom kazalištu bili uputili Elizaveta, njezin dečko student i majka bio je neprepoznatljiv. Cijele ulice bile su pougljene, "obrubljene" nagorenim olupinama automobila i autobusa. Dućani su bili zatvoreni ili opljačkani. Nekoliko hrabrih ljudi okupilo se oko lomača vani. Ostali su se zgurali u podrume. Raketiranje je trajalo beskonačno.
---
---
Elizaveta je bila u kazalištu mnogo puta, ali kada su stigli u zgradu, tri sata nakon što su krenuli prema njoj, zatekla je scenu koja nije bila nalik ničemu iz njezina prethodnog iskustva. Masa unezvjerenih ljudi okupila se na trgu na hladnoći, čekajući obećano otvaranje humanitarnog koridora. Nije bilo niti jednog autobusa. Mnoštvo je čekalo satima. Popodne je stigla policija i objavila: "Danas neće biti kolone. Možda sutra."
Oni koji su mogli vratili su se svojim kućama. Drugi, poput Elizavete, znali su da su zauvijek napustili svoj dom. Isti dan kada se Elizaveta uselila u kazalište, 5. ožujka, učinilo je to i nekoliko stotina drugih ljudi. Nakon što je policija otišla, ušla je unutra. “Jedva sam se mogla pomaknuti”, prisjeća se.
Da biste shvatili kako je to neobično, morate znati koliko je kazalište bilo veliko. Izgrađeno na mjestu crkve koju su uništile sovjetske vlasti, otvoreno je 1960. godine. Jedna od najvećih i najgrandioznijih građevina u Mariupolju, bila je prava slika sovjetskog monumentalnog klasicizma.
(...) Unutra se iz velikog atrija prelazilo u glavnu dvoranu koja je, uključujući lože, primala ukupno 800 ljudi. Sa stropa je visio golemi luster sa 121 žaruljom. Prostor s malom scenom primao je 60 ljudi. (...) Većina skloništa u kojima sam bio u Ukrajini mogla su primiti desetak do nekoliko desetaka ljudi. Najveće utočište za ukrajinske izbjeglice koje sam ikada vidio, u trgovačkom centru u Poljskoj, bilo je dom za oko 700 njih. A prema svjedočenju više preživjelih, u Dramskom kazalištu se na kraju smjestilo čak 1500 ljudi.
Elizaveta i njezini išli su po teatru probijajući se kroz masu. Atrij, hodnici, garderobe i uredi već su bili prepuni ljudi. Sjedili su ili ležali po podu. Rastavili su sjedala u gledalištu, iskoristivši njihovo ojastučenje za improvizirane madrace i jastuke. I podrum, najsigurniji dio kazališta, bio je naravno krcat, ali su u njemu ipak pronašli malu, slobodnu nišu u zidu. Bila je zatrpana nekakvom gvožđurijom. Elizaveta i njezin dečko izvukli su taj otpad i položili unutra drvenu paletu. Prekrili su je papirom i dekama...
Upravo mu odstranili tumor...
Mihajlo Hrebenecki i njegova supruga Natalija stigli su u kazalište istog dana kad i Elizaveta. Dovezli su se iz grada sjeverno od Mariupolja, gdje je Natalija radila na željezničkoj postaji. Mihajlu, ili Miši, nedavno su bili odstranili tumor i još nije bio dovoljno jak da se vrati svom poslu taksista.
Kad su u prvim danima rata počele padati granate blizu njihove kuće, Miša i Natalija nisu htjeli čekati da vide što će se dalje biti. Odvezli su se odmah u Mariupolj, gdje je njihov sin Jevgen bio pomoćni strojar u željezari Azovstalj, u istočnom dijelu grada. Uselili su se u njegov stan blizu tvornice. Nakon što su prve rakete udarile kraj Jevgenove kuće izdržali su tamo još tjedan dana, dok im policija nije rekla za humanitarni koridor i kazalište.
Spakirali su odjeću i nešto malo hrane u Mišin taksi. Dok su se vozili, pukla je cijev rashladne tekućine u autu. Dovukli su se nekako do kazališta. Miša je pokušao pronaći mehaničara u gomili, ali nije uspio. Kad je policija došla i obznanila da ništa od koridora, Miša i obitelj unijeli su svoju prtljagu u kazalište. Nadali su se da će već sutradan otići.
---
---
Novopridošlice su upozorene da se ne zadržavaju u gledalištu ispod stropa koji bi se lako urušio ako bi zdanje bilo pogođeno. Ne mogavši pronaći ništa drugo, Miša je odlučio riskirati. Našao je mjesto u bočnom prolazu, blizu izlaza, nadajući se da će moći pobjeći ako budu morali. Jevgen je podigao pogled prema lusteru. Kakva bi katastrofa bila da padne.
Mogla je otići, ali nije - zbog mačka
Blizu Elizavete u podrumu boravila je Vira Lebedinska, glazbena direktorica kazališta i profesorica opernog pjevanja na Glazbenoj akademiji u Mariupolju. Ona je iz Donjecka, gdje je živjela pod okupacijom separatista koje podržava Rusija prije nego što je pobjegla u Mariupolj. Prvog dana rata prijatelj je Viri ponudio prijevoz iz grada. Odbila je uz objašnjenje da nikako ne može tako brzo pripremiti svog mačka za put.
Tog je jutra otišla na posao u kazalište vjerujući, kao i njezini kolege, da će sukob brzo završiti. Tri dana kasnije, zatekla se kako spava u hodniku dok se njezin kvart rušio, a ona se kajala jer nije otišla dok je još mogla. Sa svojim mačkom Gabrijelom uselila se u tonski studio kazališta.
Dmitro Plaksin našao je pak mjesto u skladištu. Poput Vire, bio je učitelj glazbe, iako manje formalne vrste - davao je privatne sate po Mariupolju i nadopunjavao prihode rudarenjem kriptovaluta. Dmitro je svirao na uličnim koncertima tijekom pokreta Euromajdan koji je izazvao rusku invaziju 2014., a kada je počeo ovaj novi rat, pokušao se, bezuspješno, pridružiti ukrajinskim Teritorijalnim obrambenim snagama.
Onog dana kad je stigao u kazalište, granata je pala vrlo blizu i ljudi su se panično razbježali. “Vidio sam strah i zbunjenost u njihovim očima”, rekao je Dmitro, “i shvatio sam da im nekako mogu pomoći.”
Dobio je priliku kada je upoznao Evgeniju Zabogonsku, dizajnericu svjetla u kazalištu.
Evgenija i njezina kći došle su u teatar već prve pune noći invazije, pretpostavljajući da će to biti jedno od najsigurnijih mjesta u gradu. Njih su dvije tada bile među samo nekolicinom ljudi u zgradi. Ranije tog dana gradska uprava objavila je na internetu popis javnih skloništa koja uključuju škole, kino, teretanu, filharmoniju i kazalište. Ali, nitko iz vlasti nije došao u kazalište da to nadgleda. Kao ni itko iz vojske. Ravnatelj kazališta bio je zarobljen u selu izvan Mariupolja, koje su Rusi odsjekli.
Evakuirani su potom počeli pristizati, neki s prtljagom, drugi samo s odjećom na sebi. Neki su vozili ili su ih prevezli; drugi su hodali. Mnogo je bilo žena, djece i staraca. Nisu dobili nikakvu pomoć.
Evgenija je živjela dovoljno blizu kazališta da se preko dana mogla vratiti kući nešto pojesti i okupati se, ali nakon nekoliko dana shvatila je da netko mora ostati i pomoći. Nije imala iskustva u skrbi za ljude, a kamoli za toliko raseljenih i traumatiziranih kojih je iz dana u dan bilo sve više.
Ono što je znala bilo je samo kazalište u kojem je radila još od tinejdžerske dobi. Poznavala je svaku sobu, svaki ormar, svaki prolaz. Pridružio joj se suprug Sergij Zabogonski, glumac, i još niz njihovih kolega iz teatra, različitih zanimanja. (...)
Dmitro se stavio na raspolaganje, kao i više drugih volontera. Sada je Evgenija imala - osoblje. Iako je gradska uprava ljude u tom skloništu prepustila samima sebi, u pomoć su im često dolazili policajci i pripadnici Teritorijalne obrane. Donosili su hranu, medicinske potrepštine, madrace, odjeću, toaletni papir, igračke za djecu - sve što su mogli pronaći. Ljudi su ispraznili svoje ormare, smočnice i podrume.
Volonteri zvani Tragači
Volonterski tim iz skloništa, poznat kao Tragači, lutao je ulicama i tražio što se još moglo naći u opustošenim trgovinama i ljekarnama. Bilo je preopasno paliti vatru unutar kazališta, a u početku vlasti to nisu dopuštale ni vani. Šef tehnike morao je nositi hranu u svoj stan, kuhati je i donositi natrag u kazalište. Ali, kad je ono postalo prekrcano, strogo pravilo je ublaženo.
Improvizirani su kamini duž istočnog vanjskog zida zgrade, pomoću metalnih ograda i žičanih mreža. Za ogrjev su pokupili otpale grane iz parka i rastavili drvenu ogradu obližnjeg klizališta. U podrumu su bili ormari za spise puni "papirologije" koja je poslužila za posteljinu i potpalu vatre.
Tamo je bio prostor predviđen za kazališni restoran koji je godinama planiran, ali nikad nije otvoren. Vlasnik restorana u blizini ustupio je svoje zamrzivače i posuđe. Glas o tome što se događa u kazalištu proširio se Mariupoljom i ljudi su htjeli pomoći. Vojnici su donijeli agregat na dizelski pogon za napajanje zamrzivača. Tekuće vode je nestalo kad i u ostatku grada, ali je kazalište imalo namjenski mobilni spremnik za vodu, u slučaju požara. Bio je parkiran ispred glavnog ulaza.
Kad sam Evgeniju upitao je li ju činilo nervoznom preuzimanje odgovornosti za smještaj i prehranu tolikog broja ljudi usred opsade, rekla je da je to zapravo bilo "uzbudljivo". I jedan kuhar je ponudio svoje usluge. Ukrajinci su uvijek za juhu, u bilo koje doba godine, a kako je ovaj godinama radio u restoranima po Mariupolju, nije mu bilo teško kuhati je. Na stranu tradicija, postoje i drugi razlozi zašto je juha prikladna za sklonište zimi: hidratizira, grije, može se održavati vrućom satima, jesti bez pribora i u nju se može umakati kruh, koji je kuhar pekao kad god je bilo moguće pronaći brašno. Ponekad bi se našlo i zamrznutog mesa ili plodova mora.
Volonterski tim na kraju je brojao više od 40 osoba. Vrata kazališta zaključavali bi u suton.
U skladištu scenskih rekvizita bila je metalna bačvu od 200 litara iz predstave “Majdan Inferno”, o kijevskom pokretu otpora iz 2014. godine. U predstavi je u njoj bia naložena lomača; sad je poslužila za spaljivanje smeća.
Nije ih mimoišao ni korona virus
Lagan zadatak u usporedbi s onim s kojim se suočio tim za zahode. Da, bilo je kupaonica u raznim dijelovima kazališta, ali ni približno dovoljno da posluže potrebama ovolikog broja evakuiranih, osobito bez tekuće vode. U njima se pralo i posuđe. Ekipa zadužena za WC skupljala je snijeg u plastične boce i topila ga u pokušaju čišćenja, ali kako je jedan volonter otvoreno rekao, "zahodi su uvijek bili puni govana."
Uz obilje bakterija i niske temperature, bolesti su se brzo širile. Bilo je puno prehlada i gripe, a nije ih štedio ni korona virus. Kad se jedna liječnica uselila u kazalište, uredila je ambulantu u garderobi.
No, u tri tjedna od početka rata do razaranja kazališta nije umro nitko. Viktorija Dubovicka, koja se smjestila u hodniku ispred gledališta, imala je dvogodišnju kćer koja se otrovala hranom, kao i mnogi drugi tamo, a potom dobila i upalu pluća. Lako ju je to moglo ubiti. Liječnik joj je pronašao antibiotike i jako pazio na nju i djevojčica je preživjela. Kako bi joj bilo toplije, Viktorija je preselila svoju obitelj u kabinu s reflektorima.
---
---
A gdje da pobjegnu?
Jednog dana Elizaveta je napustila kazalište kako bi otišla u trgovinu. Nekoliko ih je ostalo otvoreno u Mariupolju, što je bilo nevjerojatno, uključujući jednu oko kilometar udaljenu od teatra, koja je prodavala namirnice kroz prozor. Dok je tamo čekala u redu, blizu je pala granata. Glas o tome došao je do kazališta, a Elizavetina majka počela je vikati ime svoje kćeri i srušila se. Liječnik ju je smirio i dao joj sedativ.
Ljudi su dolazili u kazalište s kroničnim boljeticama poput bolesti srca ili dijabetesa. Iako mu je tumor nestao, Miša Hrebenecki, taksist, još uvijek je bio slab od operacije. Ipak, inzistirao je da volontira u poljskoj kuhinji i svojoj supruzi Nataliji i sinu Jevgenu donosio je dodatnu hranu kad god je mogao. (...) Kad nije radio u kuhinji, Miša je bio vani uz automobil, pokušavajući popraviti cijev rashladne tekućine.
On, Natalija i Jevgen razgovarali su o pokušaju da sami pobjegnu iz Mariupolja. Obitelji su to radile. Bilo je opasno, ali se moglo. Miša je mislio da može popraviti kvar tek toliko da auto izdrži desetak kilometara. To bi ih izvuklo iz grada, ali ne mnogo dalje, a on se nije dovoljno oporavio da bi nakon toga nastavio dugo hodati. I na što bi tamo naišli? Grad je bio opkoljen. Kamo god krenuli, zaustavili bi ih Rusi.
Kružile su priče o otmicama i ispitivanjima, o prisilnom odvođenju evakuiranih u Rusiju, čak i strijeljanju. Odlučili su ne bježati još neko vrijeme. Netko je objesio svoj radio na baterije ispred garderobe. Okupljali su se oko njega zbog vijesti o ratu. Također su čitali proglase, koje je tiskala vojska, a koje su vojnici bacali u kazalište. Uz ratnu cenzuru, te vijesti nisu bile pretjerano informativne. Lica vojnika govorila su više.
“Moglo se vidjeti po njihovom raspoloženju kako se rat odvija”, kaže Elizaveta.
Pomogla mu vjera u reinkarnaciju
U kazalištu se zatekao i čovjek koji je studirao psihologiju i koji je pokušavao pomoći ljudima s neizbježnim napadajima panike, depresijom i nesanicom. Ali, i on je "pregorio". Dmitro Plaksin prisjetio se kako mu je došao shrvan, ruke su mu se tresle. Nakon toga, Dmitro je pokušavao pomoći, uvijek smiren i topao u komunikaciji. Kad sam ga pitao kako mu je to pošlo za rukom, objasnio je da je prije 18 godina napustio Crkvu i kasnije postao Hare Krišna. “Vjerujem u Boga i karmu i vječni život i reinkarnaciju”, rekao mi je.
Molio je s ljudima. Pomogao je u izglađivanju sporova. Svirao je gitaru i klavir koji je bio na pozornici. Zamolio je muškarce da ostave prostora na sigurnijim lokacijama u kazalištu, u podrumu ili uz nosive zidove, kako bi napravili mjesta za žene i djecu. Noćni zaštitari morali su tjerati ljude odatle. Pojavili bi se ratoborni, pijani...
Neki su posjetitelji postavljali previše pitanja. Dmitro je mislio da bi mogli biti ruski agenti. Jednog dana, pozvan je na glavni ulaz. Skupina čudno odjevenih ljudi došla je na trg i ponašala se neobično. Doznao je da su to pacijenti koji su dolutali iz obližnje psihijatrijske bolnice.
Dmitru nisu smetale političke razlike. Kao i u većini gradova u istočnoj Ukrajini, u Mariupolju se uglavnom govorio ruski. Čak i nakon rata 2014., mnogi rusofilni građani bili su skloniji vladi u Moskvi nego onoj u Kijevu. A i oni koji nisu, uključujući većinu preživjelih s kojima sam razgovarao, i dalje su uglavnom imali bliske obiteljske veze s Rusijom.
Rusofilni ‘zombiji‘
Vira je razgovarala sa svojom sestrom u Rusiji nakon početka invazije: "Razumiješ li ti da nam bombe lete iznad glava, da nas ubijaju kao što su to činili fašisti?" Ova je odbila razgovarati o tome. "Nije htjela čuti istinu", rekla je Vira. (...)
Ima obitelj u Sankt Petersburgu. Kad ih je nazvala na početku rata, uvjeravali su je da je to "sigurnosna operacija". Ujak ju je pozvao da se preseli u Rusiju; bila bi sretnija. Ukrajinska vlada je marioneta Sjedinjenih Država i Europe, a Sjedinjene Države i Europa su loše, rekao je. Rusija je dobra. (...)
Takav stav imali su i neki iz skloništa. Bili su to "zombiji", kako su ih zvali ostali iz kazališta, ljudi koji su podlegli propagandi Kremlja, s toliko uvjerenja da nisu vjerovali vlastitim očima. Kad su se ljudi uselili u kazalište, volonteri su ih zamolili da ne razgovaraju o politici. Ali, prisjetila se Elizaveta, “moglo se to jednostavno osjetiti, bilo je to u zraku”.
Proruski stanari skloništa bili su glasni i nepristojni, rekla je. Stalno su se žalili na uvjete u kazalištu. “Neki od njih su rekli kako, da se Ukrajina predala prvog dana, ne bismo morali patiti.”
Dok se kazalište sve više punilo, borbe su mu bile sve bliže. Do kraja drugog tjedna ožujka, ruske su snage preuzele kontrolu nad većim dijelom grada i koncentrirale svoju vatru na njegovo središte, oko kazališta. Granatiranje je bilo neprestano, detonacije su odzvanjale cijeli dan i noć.
Nakon što je raketa udarila u park ispred kazališta, Evgenija je pronašla limenke s bijelom bojom u scenskoj radionici. Na trgu i u parku iza kazališta volonteri su napisali "DJECA". Slova su bila ogromna. Vjerovala je da će to odvratiti Ruse od gađanja kazališta.
Neki u skloništu su se usprotivili. Rusi su očito odlučili pobiti civile, upozorili su. To bi tek moglo "dozvati" bombe, a ne ih odvratiti. Otprilike u vrijeme kad je raketa pala na park, evidentirano je najviše stanara u kazalištu, gotovo 1500. Hrana i druge zalihe u gradu bile su pri kraju. Kao i nada. Svako jutro ljudi su se budili s idejom da bi se taj dan mogao otvoriti humanitarni koridor. I svaki dan autobusi nisu dolazili.
Utorak, 15. ožujka, bio je čudan od samog početka. Mnogi su već odustali od čekanja na otvaranje koridora. Ako je ikad i postojao, nestao je. Odlučili su organizirati vlastite konvoje. Znali su da je ruta, koja je vodila od kazališta u Primorski, a potom obalnom cestom do grada Berdjanska, bila smrtno opasna. No, činilo se da su na njoj šanse za preživljavanje veće nego u kazalištu.
Na trgu su se formirale kolone automobila s natpisima "DJECA" ili "CIVILI". Liječnik je otišao, zajedno s drugim dragovoljcima. Evgeniji su ponudili prijevoz, ali je odbila. Gledajući kako se ljudi odvoze, oni koji su ostali osjećali su se jadnije nego ikad. “Tek tad sam zaplakao”, rekao mi je jedan preživjeli. Do te noći, broj ljudi u kazalištu smanjio se na oko 600 ili 700, procjenjuje Dmitro. Onima koji su ostali bilo je udobnije kad bi otišli spavati, ali to nije bila neka utjeha, uz noćno granatiranje koje je bilo najgore ikada.
Elizaveta i njezina majka napokon su se mogle iseliti iz zidne niše. Evgenija se nikad nije brinula do te noći, rekla mi je. Bila je previše zaposlena da bi brinula. Nije mogla zaspati i hodala je po kazalištu. Činilo se da su i svi ostali budni. Molili su se uz svijeće ili slušali rakete. “Čak su i djeca dotad već mogla po zvuku prepoznati različite vrste raketa”, rekla je.
Plamen je osvijetlio noćno nebo, a dim je prodirao u kazalište. Oko dva iza ponoći pogođena je robna kuća u blizini. U kabini s reflektorima Viktorija Dubovicka skočila je na svoju djecu kako bi ih zaštitila tijelom. Propuh je glasno prodro kroz kazalište.
Te noći Jevgen je imao noćnu moru. Sanjao je opću paniku u kazalištu. Ruke su mu bile prekrivene krvlju. On i njegovi roditelji sjeli su u auto. I drugi ljudi su se okupili oko svojih automobila. Izgledali su poput duhova. Pogledao je roditelje - i oni su bili duhovi! Kad se probudio, ispričao je san majci Nataliji. Rekla mu je: "Nemoj to nikome pričati."
Dan velikog praska
Sljedećeg jutra, prije nego što je Miša izašao do poljske kuhinje, on i sin mu Jevgen razgovarali su o mogućnost bijega iz Mariupolja.
Elizaveta je zaspala kasnije nego inače. Dok je još spavala, majka joj je izašla van da dođe na red za toplu vodu. Kad se vratila u podrum, Elizaveta je bila budna, podijelila je s dečkom ostatke kuhane ribe. Sjedili su na pokrivaču; Elizavetina majka je stajala. Baš su govorili kako bi trebalo ponovno ići van po još vode za pranje...
Tada se zgrada "zgrčila".
Neposredno prije toga, negdje kraj tonskog studija, glazbena direktorica Vira pogledala je svog uznemirenog mačka Gabrijela. Čula je avion koji je preletio nisko. Mačak je izvio leđa, dlaka mu se nakostriješila. Vira je čula glasan, reski zvižduk, a zatim...
“Sve nakon toga je kao u magli”, kaže ona. Čula je lom stakla i teška metalna vrata studija kako se uz tresak otvaraju. Žbuka je letjela sa zidova. Zrak je postao bijel. Vira je sjedila ko zaleđena. Sljedeće čega se sjeća je čovjek koji je doteturao u studio, prekriven prašinom. Plakao je. “Nema više kazališta.” Rekao im je da moraju odmah izaći. Zgrada je gorjela. Vira je pogledom tražila Gabrijela, ali mačak je pobjegao.
Evgenija je bila iza pozornice, u skladištu, kada je čula zvižduk. Slijedio je bljesak, iskrenje i osjećaj da joj obrazi gore. Odbačena na pod, bila je zasuta krhotinama.
Sergij je čuo užasan prasak, a zatim je osjetio kako mu je nešto smrskalo rame. Protupožarna vrata su izbijena i srušila su ga pokraj Evgenije. "Jesi li živa?", upitao ju je. Njezina lijeva strana bila je pogođena krhotinama i nešto joj je udarilo u rebra, ali mu je odgovorila: "Da." Shvatili su da moraju pronaći svoju kćer. Zadnji put su je vidjeli u podrumu, u kuhinji nikad otvorenog restorana.
Pokušali su prijeći pozornicu, ali ona je bila zakrčena šutom, rasvjetnim tijelima i zastorom. Razdvojili su se kako bi otišli odvojenim stubištima do podruma, ne znajući koje će biti prohodno. Evgenija je mogla vidjeti samo metar-dva ispred sebe i gledala je u pod da se ne spotakne. Stepenice su bile zakrčene pobijeljenim ljudima, "poput duhova". Prošla je pokraj čovjeka koji je ležao na leđima, a njegova je žena klečala nad njim i plakala.
Kćerku su pronašli u kuhinji. Ionako uplašena, bila je još i više kad je vidjela u kakvom su joj stanju roditelji. Evgenija ju je izvela iz podruma van, na istočnu stranu kazališta. Pogledala je ruševine koje su se dimile na mjestu gdje je nekoliko trenutaka prije bila poljska kuhinja. "Zatvori oči", rekla je kćerki.
Ljudi su pitali Sergija što da rade, kamo da idu. "Ne znam", rekao im je. Mišina žena, Natalija, i njegov sin, Jevgen, bili su u svojoj loži, desno od pozornice, kada su bombe probile u gledalište. Ispred njih strop se srušio i golemi, preteški luster srušio se na gledalište i tko zna koliko ljudi.
“Bljesak je bio”, kaže Natalija, “i onda je sve postalo bijelo.” Jevgen je nakratko ugledao nebo prije nego što je zatvorio oči i stavio dlanove na uši. Prašina mu je začepila nos. “Mislio sam da je sve gotovo.”
Popevši se iz podruma, Vira, glazbena direktorica, izašala je na istočnu stranu kazališta gdje je bila poljska kuhinja. Ili je trebala biti. “Ne gledaj”, rekao joj je suprug njezine prijateljice. Ali jest. Vidjela je udove kako strše iz ruševina. Vidjela je vrlo blijedo dijete na tlu - dječak ili djevojčica, nije mogla reći - roditelji su klečali nad tijelom. Granate su zatresle zrak. Presjekle joj pamćenje. “Sljedeće čega se sjećam je da sam trčala prema moru”, kaže ona.
Ulazi u dvoranu bili su zatrpani ruševinama, kroz koje se probio neobičan tračak sunca. Krov je nestao. Iz podruma i gornjih katova sukljao je dim. Fasada kazališta bila je netaknuta, ali je trg bio zatrpan šperpločama izbijenima iz prozora. S istočne strane čitavo se zdanje urušilo. Iz ruševina su dopirali jauci. Dmitra su nosili onesviještenog...
---
---
Rak je preživio, ali...
Jevgen i Natalija obilazili su ruševine, vičući: "Miša!" Jevgen je ugledao par nogu. Prepoznao ih je. Mahnito je razmicao krhotine. Našao je ruku, ali nije bila očeva. Kopao je dalje. Otkrio je očevo lice. "Što je?", upitala ga je Natalija. "Ne dolazi ovamo", uzvratio je.
Ali jest. Vidjela je suprugovo blijedo, ispijeno lice. S usana mu je curila tamna krv. Uplakana je vikala njegovo ime. Nije odgovorio. Jevgen je oslobodio ruku. Osjetio je očev zglob. Ništa... Razmicao je krhotine, ali sa svakim komadom koji bi uklonio, još više bi ih se sručilo na njegova oca. Stao je, ne želeći više mrcvariti tijelo.
Oko kazališta padale su granate. Vatra se razbuktala. "Moramo ići", rekao je Jevgen majci. Posljednji put je pogledala Mišu. “Zbogom”, rekla je mužu, a onda su ona i Jevgen pobjegli.
Elizaveta je držala svoju mačku, čekajući majku. Izbjegavala je pregledati ruševine. Stajala je ondje šutke, čekajući. To je ono čega se sjeća. Dečko joj je kasnije, dok su bježali ulicama, rekao da je vrištala...
Dana 17. svibnja, nakon 82 dana opsade, Mariupolj je pao. Ukrajinske snage su se zaustavile u tvornici Azovstalj.
Većina preživjelih iz kazališta s kojima sam razgovarao pobjegli su iz Mariupolja na dan bombardiranja. Kolona automobila koja je izlazila iz grada protezala se kilometrima duž obalne ceste. Konvoji su nastavili na zapad do Berdjanska, zatim sjeverno do Zaporižja.
Taj grad je udaljen 225 kilometara od Mariupolja, ali goriva je ponestajalo, a cesta je bila puna kratera od granatiranja i uništenih vozila, načičkana ruskim kontrolnim točkama. Evakuirani su bili prisiljeni danima stajati putem, spavajući na benzinskim postajama i na podovima crkava.
Kad sam bio u Zaporižju, u ožujku, konvoji ljudi na rubu snaga slijevali su se u grad. Preživjeli su punili skloništa, a ranjenici bolnice.
Razgovarao sam s jednom majkom na odjelu intenzivne njege. Njezina 11-godišnja kćerka ležala je u krevetu, mlohava i blijeda, na infuziji, vrat i glava bili su joj u zavojima.
Na putu od Berdjanska, rekla je majka, zaustavili su se na kontrolnoj točki i propustili su ih. Ali, tada su vojnici otvorili vatru na njihov automobil. Njena kćerka je upucana u lice.
Jedna preživjela iz kazališta pješačila je od Mariupolja do Berdjanska. Kad je stigla na tamošnji autobusni kolodvor, otkrila je da se na ukrcaj u autobus za Zaporižja čeka danima. Zamolila je ruskog vojnika da je pusti preko reda. Bio je toliko mlad, prisjetila se, "izgledao je kao tinejdžer". Više nije mogla hodati, rekla mu je, i ponestalo joj je lijekova. Na njegovom licu nije bilo ničeg grubog i djelovao je jednako zbunjeno time kamo ga je život doveo, baš kao i ona. Pronašao joj je mjesto. Drugi ruski vojnik dao joj je čokoladicu.
Jevgen i Natalija uputili su se u grad u zapadnoj Ukrajini, gdje je on našao posao u željezari. Natalija šije uniforme za ukrajinsku vojsku.
Viktorija Dubovicka je u središnjoj Ukrajini. Sergija rame još uvijek boli. Evgenijino lijevo uho je pretrpjelo kontuziju. Nakon što su pobjegli iz Mariupolja, otputovali su ipak u Rusiju, gdje živi Evgenijin otac.
Sergij je otišao u Češku, ali Evgenija je ostala u Rusiji kako bi joj kćerka tamo završila školsku godinu. Pokušavala je ignorirati svoje nove kolege iz razreda kad bi je pitali o ratu ili su joj, češće, govorili da rata nema ili da je Putin bio u pravu što ga je započeo. Nisu se osjećali sigurno u Rusiji, rekla mi je Evgenija. U srpnju su se pridružili Sergiju u Češkoj.
Nova gradska uprava Mariupolja, koju je postavila Rusija, tvrdi da planiraju ponovno otvoriti Dramsko kazalište. Nemoguće je povjerovati da bi to bilo moguće. Zgrada, ako se još može tako nazvati, pogodna je samo za rušenje.
---
---
Kad se osvrnemo na ovaj rat u godinama koje slijede, Mariupolj će zaslužiti usporedbu s gradovima čija imena pamtimo po opsadama koje su ih sravnile i ispraznile. Može se spomenuti uz Guernicu i Vicksburg, Dresden... Ili Staljingrad, ako više volite ironičnu usporedbu.
Po svom običaju, Kremlj inzistira na tome da su ukrajinske snage, a ne ruske, bombardirale kazalište.
A ono živi, na svoj način. Vira Lebedinska sada je u Uzhhorodu, u Ukrajini, u podnožju Karpata, gdje su se ponovno okupili neki članovi umjetničkog ansambla i drugog osoblja. U srpnju su priredili predstavu. Među njima je i Elizavetin dečko.
Ona je s majkom u predgrađu Frankfurta, gdje Elizaveta radi u tvornici elektronike.
Dmitro Plaksin se osvijestio u nekom podrumu. Oko njega je bila skupina nepoznatih mu ljudi. Bio je u skloništu jedne stambene zgrade, objasnili su mu. Tamo su ga prenijeli iz kazališta i danima je bio u nesvijesti. Desna ruka i lijeva noga bile su mu rasječene; zubi su mu bili polomljeni i imao je potres mozga. Nakon još dva dana, smogao je snage da ustane. Razrušenim ulicama uputio se kući. Leševi su ležali na kolniku. Prozori u stanu bili su razbijeni, a kuhinja opljačkana. Ušala je susjeda i priznala. "Morala sam", rekla mu je. Dmitro joj je rekao da ne brine. Razumio je.
Prošao je pokraj neprijateljskih vojnika, hodao je do teatra. Otišao je u podrum i pogledao u garderobu u kojoj je živio posljednjih tjedan dana postojanja Dramskog kazališta u Mariupolju. Bila je crna, pougljena. Njegova odjeća, putovnica, laptop - sve je izgorjelo.
Dmitro sada živi u Kijevu, još uvijek ima ključ te prostorije. Donedavno ga je nosio sa sobom gdje god bi išao...
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => potresna reportaža
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[3] => stdClass Object
(
[id] => 61
[name] => Contains Infographic
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 4
[alias] => contains_infographic
)
[4] => stdClass Object
(
[id] => 62
[name] => Without ads
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 5
[alias] => Withoutads
)
[5] => stdClass Object
(
[id] => 63
[name] => Photo gallery
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 6
[alias] => Photo_gallery
)
[6] => stdClass Object
(
[id] => 64
[name] => Promo
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 7
[alias] => promo
)
[8] => stdClass Object
(
[id] => 67
[name] => Contains video
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 9
[alias] => contains_video
)
[9] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
[10] => stdClass Object
(
[id] => 69
[name] => Exclude comments
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 11
[alias] => exclude_comments
)
[11] => stdClass Object
(
[id] => 70
[name] => Open link in new window
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 12
[alias] => open_link_in_new_window
)
[12] => stdClass Object
(
[id] => 71
[name] => Horizontal crop of the main photo
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 13
[alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo
)
[13] => stdClass Object
(
[id] => 73
[name] => No-index
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 15
[alias] => no_index
)
[14] => stdClass Object
(
[id] => 74
[name] => No-cache
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 16
[alias] => no_cache
)
[15] => stdClass Object
(
[id] => 77
[name] => Don't show on the front page
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 17
[alias] => dont_show_on_the_front_page
)
[16] => stdClass Object
(
[id] => 78
[name] => Related on bottom
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 18
[alias] => related_on_bottom
)
[17] => stdClass Object
(
[id] => 79
[name] => Live button
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 19
[alias] => live_button
)
[26] => stdClass Object
(
[id] => 87
[name] => Instant articles
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 28
[alias] => instant_articles
)
[27] => stdClass Object
(
[id] => 91
[name] => S preporučuje
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 29
[alias] => s_preporucuje
)
[28] => stdClass Object
(
[id] => 92
[name] => S voli
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 30
[alias] => s_voli
)
[29] => stdClass Object
(
[id] => 93
[name] => Layout with three photos
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 31
[alias] => layout_with_three_photos
)
[30] => stdClass Object
(
[id] => 94
[name] => Gallery in the article
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 32
[alias] => gallery_in_the_article
)
[31] => stdClass Object
(
[id] => 95
[name] => Required views
[value] => 0
[type] => textfield
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 33
[alias] => required_views
)
[32] => stdClass Object
(
[id] => 96
[name] => FullHD image
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 34
[alias] => fullhd_image
)
[33] => stdClass Object
(
[id] => 97
[name] => City Select
[value] => (0)
[type] => select
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 35
[alias] => CitySelect
)
[34] => stdClass Object
(
[id] => 98
[name] => Paid Article
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 36
[alias] => paid_article
)
)
[extra_fields_search] => potresna reportaža 2 0 36569 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
[created] => 2022-10-20 08:59:11
[created_by] => 264
[created_by_alias] => S.Pg.
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2022-10-22 14:58:39
[modified_by] => 264
[publish_up] => 2022-10-21 11:35:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 1
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 2433
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 241
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz Europe i svijeta.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, politika, europa, svijet
[secure] => 0
[page_title] => Svijet
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 0
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 1
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
title='Rekao mi je da ne gledam, ali jesam. Okolo su stršali udovi, na tlu je bilo dijete, roditelji su klečali nad tijelom... Kopao je dalje, otkrio očevo lice. Viknuo je: Ne dolazi!'
[metakey] => mariupolj, New York Times, rat u Ukrajini , Ukrajina, kazalište u mariupolju, masakr u mariupolju
[plugins] => {"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/images\/slike\/2022\/10\/20\/23637240.jpg","\/images\/slike\/2022\/10\/20\/21645216.jpg","\/images\/slike\/2022\/10\/20\/23196388.jpg","\/images\/slike\/2022\/10\/20\/23478943.jpg","\/images\/slike\/2022\/10\/20\/23206514.jpg","\/images\/slike\/2022\/10\/20\/23478944.jpg","\/images\/slike\/2022\/10\/20\/23209760.jpg","\/images\/slike\/2022\/10\/20\/23207190.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["AFP","AFP","AFP","AFP","AFP","AFP","AFP","AFP"],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","
Ruski vojnik u teatru<\/p>","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1920x1374","hd_23637240_1920.jpg":"1920x1080","k_23637240_1280.jpg":"1280x1280","k_23637240_1024.jpg":"1024x1024","k_23637240_640.jpg":"640x640","k_23637240_480.jpg":"480x480","k_23637240_340.jpg":"340x340","k_23637240_220.jpg":"220x220","o_23637240_1280.jpg":"1280x916","o_23637240_1024.jpg":"1024x732","o_23637240_640.jpg":"640x458","o_23637240_480.jpg":"480x343","o_23637240_340.jpg":"340x243","o_23637240_220.jpg":"220x157","h_23637240_1280.jpg":"1280x854","h_23637240_1024.jpg":"1024x683","h_23637240_640.jpg":"640x427","h_23637240_480.jpg":"480x320","h_23637240_340.jpg":"340x227","h_23637240_220.jpg":"220x147","pp_23637240_1280.jpg":"1280x1628","pp_23637240_1024.jpg":"1024x1303","pp_23637240_640.jpg":"640x814","pp_23637240_480.jpg":"480x611","pp_23637240_340.jpg":"340x432","pp_23637240_220.jpg":"220x280"},{"size0":"1920x1267","hd_21645216_1920.jpg":"1920x1080","k_21645216_1280.jpg":"1280x1280","k_21645216_1024.jpg":"1024x1024","k_21645216_640.jpg":"640x640","k_21645216_480.jpg":"480x480","k_21645216_340.jpg":"340x340","k_21645216_220.jpg":"220x220","o_21645216_1280.jpg":"1280x844","o_21645216_1024.jpg":"1024x675","o_21645216_640.jpg":"640x422","o_21645216_480.jpg":"480x316","o_21645216_340.jpg":"340x224","o_21645216_220.jpg":"220x145","h_21645216_1280.jpg":"1280x854","h_21645216_1024.jpg":"1024x683","h_21645216_640.jpg":"640x427","h_21645216_480.jpg":"480x320","h_21645216_340.jpg":"340x227","h_21645216_220.jpg":"220x147","pp_21645216_1280.jpg":"1280x1628","pp_21645216_1024.jpg":"1024x1303","pp_21645216_640.jpg":"640x814","pp_21645216_480.jpg":"480x611","pp_21645216_340.jpg":"340x432","pp_21645216_220.jpg":"220x280"},{"size0":"1024x647","hd_23196388_1920.jpg":"1920x1080","k_23196388_1280.jpg":"1280x1280","k_23196388_1024.jpg":"1024x1024","k_23196388_640.jpg":"640x640","k_23196388_480.jpg":"480x480","k_23196388_340.jpg":"340x340","k_23196388_220.jpg":"220x220","o_23196388_1280.jpg":"1280x808","o_23196388_1024.jpg":"1024x647","o_23196388_640.jpg":"640x404","o_23196388_480.jpg":"480x303","o_23196388_340.jpg":"340x214","o_23196388_220.jpg":"220x139","h_23196388_1280.jpg":"1280x854","h_23196388_1024.jpg":"1024x683","h_23196388_640.jpg":"640x427","h_23196388_480.jpg":"480x320","h_23196388_340.jpg":"340x227","h_23196388_220.jpg":"220x147","pp_23196388_1280.jpg":"1280x1628","pp_23196388_1024.jpg":"1024x1303","pp_23196388_640.jpg":"640x814","pp_23196388_480.jpg":"480x611","pp_23196388_340.jpg":"340x432","pp_23196388_220.jpg":"220x280"},{"size0":"1920x1282","hd_23478943_1920.jpg":"1920x1080","k_23478943_1280.jpg":"1280x1280","k_23478943_1024.jpg":"1024x1024","k_23478943_640.jpg":"640x640","k_23478943_480.jpg":"480x480","k_23478943_340.jpg":"340x340","k_23478943_220.jpg":"220x220","o_23478943_1280.jpg":"1280x854","o_23478943_1024.jpg":"1024x683","o_23478943_640.jpg":"640x427","o_23478943_480.jpg":"480x320","o_23478943_340.jpg":"340x227","o_23478943_220.jpg":"220x146","h_23478943_1280.jpg":"1280x854","h_23478943_1024.jpg":"1024x683","h_23478943_640.jpg":"640x427","h_23478943_480.jpg":"480x320","h_23478943_340.jpg":"340x227","h_23478943_220.jpg":"220x147","pp_23478943_1280.jpg":"1280x1628","pp_23478943_1024.jpg":"1024x1303","pp_23478943_640.jpg":"640x814","pp_23478943_480.jpg":"480x611","pp_23478943_340.jpg":"340x432","pp_23478943_220.jpg":"220x280"},{"size0":"1024x662","hd_23206514_1920.jpg":"1920x1080","k_23206514_1280.jpg":"1280x1280","k_23206514_1024.jpg":"1024x1024","k_23206514_640.jpg":"640x640","k_23206514_480.jpg":"480x480","k_23206514_340.jpg":"340x340","k_23206514_220.jpg":"220x220","o_23206514_1280.jpg":"1280x827","o_23206514_1024.jpg":"1024x662","o_23206514_640.jpg":"640x413","o_23206514_480.jpg":"480x310","o_23206514_340.jpg":"340x219","o_23206514_220.jpg":"220x142","h_23206514_1280.jpg":"1280x854","h_23206514_1024.jpg":"1024x683","h_23206514_640.jpg":"640x427","h_23206514_480.jpg":"480x320","h_23206514_340.jpg":"340x227","h_23206514_220.jpg":"220x147","pp_23206514_1280.jpg":"1280x1628","pp_23206514_1024.jpg":"1024x1303","pp_23206514_640.jpg":"640x814","pp_23206514_480.jpg":"480x611","pp_23206514_340.jpg":"340x432","pp_23206514_220.jpg":"220x280"},{"size0":"1920x1282","hd_23478944_1920.jpg":"1920x1080","k_23478944_1280.jpg":"1280x1280","k_23478944_1024.jpg":"1024x1024","k_23478944_640.jpg":"640x640","k_23478944_480.jpg":"480x480","k_23478944_340.jpg":"340x340","k_23478944_220.jpg":"220x220","o_23478944_1280.jpg":"1280x854","o_23478944_1024.jpg":"1024x683","o_23478944_640.jpg":"640x427","o_23478944_480.jpg":"480x320","o_23478944_340.jpg":"340x227","o_23478944_220.jpg":"220x146","h_23478944_1280.jpg":"1280x854","h_23478944_1024.jpg":"1024x683","h_23478944_640.jpg":"640x427","h_23478944_480.jpg":"480x320","h_23478944_340.jpg":"340x227","h_23478944_220.jpg":"220x147","pp_23478944_1280.jpg":"1280x1628","pp_23478944_1024.jpg":"1024x1303","pp_23478944_640.jpg":"640x814","pp_23478944_480.jpg":"480x611","pp_23478944_340.jpg":"340x432","pp_23478944_220.jpg":"220x280"},{"size0":"1920x1236","hd_23209760_1920.jpg":"1920x1080","k_23209760_1280.jpg":"1280x1280","k_23209760_1024.jpg":"1024x1024","k_23209760_640.jpg":"640x640","k_23209760_480.jpg":"480x480","k_23209760_340.jpg":"340x340","k_23209760_220.jpg":"220x220","o_23209760_1280.jpg":"1280x824","o_23209760_1024.jpg":"1024x659","o_23209760_640.jpg":"640x412","o_23209760_480.jpg":"480x309","o_23209760_340.jpg":"340x218","o_23209760_220.jpg":"220x141","h_23209760_1280.jpg":"1280x854","h_23209760_1024.jpg":"1024x683","h_23209760_640.jpg":"640x427","h_23209760_480.jpg":"480x320","h_23209760_340.jpg":"340x227","h_23209760_220.jpg":"220x147","pp_23209760_1280.jpg":"1280x1628","pp_23209760_1024.jpg":"1024x1303","pp_23209760_640.jpg":"640x814","pp_23209760_480.jpg":"480x611","pp_23209760_340.jpg":"340x432","pp_23209760_220.jpg":"220x280"},{"size0":"1920x1219","hd_23207190_1920.jpg":"1920x1080","k_23207190_1280.jpg":"1280x1280","k_23207190_1024.jpg":"1024x1024","k_23207190_640.jpg":"640x640","k_23207190_480.jpg":"480x480","k_23207190_340.jpg":"340x340","k_23207190_220.jpg":"220x220","o_23207190_1280.jpg":"1280x812","o_23207190_1024.jpg":"1024x650","o_23207190_640.jpg":"640x406","o_23207190_480.jpg":"480x304","o_23207190_340.jpg":"340x215","o_23207190_220.jpg":"220x139","h_23207190_1280.jpg":"1280x854","h_23207190_1024.jpg":"1024x683","h_23207190_640.jpg":"640x427","h_23207190_480.jpg":"480x320","h_23207190_340.jpg":"340x227","h_23207190_220.jpg":"220x147","pp_23207190_1280.jpg":"1280x1628","pp_23207190_1024.jpg":"1024x1303","pp_23207190_640.jpg":"640x814","pp_23207190_480.jpg":"480x611","pp_23207190_340.jpg":"340x432","pp_23207190_220.jpg":"220x280"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 100
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 241
[name] => Svijet
[alias] => svijet
[description] =>
[parent] => 119
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 2
[params] => {"inheritFrom":"119","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 1
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 18
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 7694093 Threads: 1 Questions: 1626008827 Slow queries: 4829369
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 111143832
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 49
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front02
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => JDatabaseQueryMysqli Object
(
[offset:protected] => 0
[limit:protected] => 0
[db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
*RECURSION*
[sql:protected] =>
[type:protected] => select
[element:protected] =>
[select:protected] => JDatabaseQueryElement Object
(
[name:protected] => SELECT
[elements:protected] => Array
(
[0] => category.*
[1] => IF(ISNULL(container.catid),false,true) AS container
[2] => container.name AS container_name
[3] => SEFURL_cr.menuItemID AS sefurl_belonging_menu_item
)
[glue:protected] => ,
)
[delete:protected] =>
[update:protected] =>
[insert:protected] =>
[from:protected] => JDatabaseQueryElement Object
(
[name:protected] => FROM
[elements:protected] => Array
(
[0] => `#__ocm_categories` AS `category`
)
[glue:protected] => ,
)
[join:protected] => Array
(
[0] => JDatabaseQueryElement Object
(
[name:protected] => LEFT JOIN
[elements:protected] => Array
(
[0] => #__ocm_containers AS container ON category.id = container.catid
)
[glue:protected] => ,
)
[1] => JDatabaseQueryElement Object
(
[name:protected] => LEFT JOIN
[elements:protected] => Array
(
[0] => #__ocm_sefurl_category_menu_relation AS SEFURL_cr ON category.id = SEFURL_cr.categoryID
)
[glue:protected] => ,
)
)
[set:protected] =>
[where:protected] => JDatabaseQueryElement Object
(
[name:protected] => WHERE
[elements:protected] => Array
(
[0] => `category`.`id` = '240'
)
[glue:protected] => AND
)
[group:protected] =>
[having:protected] =>
[columns:protected] =>
[values:protected] =>
[order:protected] =>
[autoIncrementField:protected] =>
[call:protected] =>
[exec:protected] =>
[union:protected] =>
[unionAll:protected] =>
[selectRowNumber:protected] =>
)
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /vijesti/svijet
)
[additional_categories] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 241
[name] => Svijet
[alias] => svijet
[parent] => 119
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /vijesti/svijet
)
)
[link] => /vijesti/svijet/rekao-mi-je-da-ne-gledam-ali-jesam-okolo-su-strsali-udovi-na-tlu-je-bilo-dijete-roditelji-su-klecali-nad-tijelom-kopao-je-dalje-otkrio-ocevo-lice-viknuo-je-ne-dolazi-1234360
[printLink] => /vijesti/svijet/rekao-mi-je-da-ne-gledam-ali-jesam-okolo-su-strsali-udovi-na-tlu-je-bilo-dijete-roditelji-su-klecali-nad-tijelom-kopao-je-dalje-otkrio-ocevo-lice-viknuo-je-ne-dolazi-1234360?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 669106
[name] => mariupolj
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 2022-03-02 10:12:30
[main_article_id] => 0
[alias] => mariupolj
[link] => /tag/mariupolj
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 329384
[name] => New York Times
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => new-york-times
[link] => /tag/new-york-times
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 668435
[name] => rat u Ukrajini
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 2022-02-24 08:39:02
[main_article_id] => 0
[alias] => rat-u-ukrajini
[link] => /tag/rat-u-ukrajini
)
[3] => stdClass Object
(
[id] => 439881
[name] => Ukrajina
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => ukrajina
[link] => /tag/ukrajina
)
[4] => stdClass Object
(
[id] => 694777
[name] => kazalište u mariupolju
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 2022-10-21 13:35:29
[main_article_id] => 0
[alias] => kazaliste-u-mariupolju
[link] => /tag/kazaliste-u-mariupolju
)
[5] => stdClass Object
(
[id] => 694778
[name] => masakr u mariupolju
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 2022-10-21 13:35:30
[main_article_id] => 0
[alias] => masakr-u-mariupolju
[link] => /tag/masakr-u-mariupolju
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => potresna reportaža
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[contains_infographic] => stdClass Object
(
[id] => 61
[name] => Contains Infographic
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 4
[alias] => contains_infographic
)
[Withoutads] => stdClass Object
(
[id] => 62
[name] => Without ads
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 5
[alias] => Withoutads
)
[Photo_gallery] => stdClass Object
(
[id] => 63
[name] => Photo gallery
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 6
[alias] => Photo_gallery
)
[promo] => stdClass Object
(
[id] => 64
[name] => Promo
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 7
[alias] => promo
)
[contains_video] => stdClass Object
(
[id] => 67
[name] => Contains video
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 9
[alias] => contains_video
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
[exclude_comments] => stdClass Object
(
[id] => 69
[name] => Exclude comments
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 11
[alias] => exclude_comments
)
[open_link_in_new_window] => stdClass Object
(
[id] => 70
[name] => Open link in new window
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 12
[alias] => open_link_in_new_window
)
[horizontal_crop_of_the_main_photo] => stdClass Object
(
[id] => 71
[name] => Horizontal crop of the main photo
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 13
[alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo
)
[no_index] => stdClass Object
(
[id] => 73
[name] => No-index
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 15
[alias] => no_index
)
[no_cache] => stdClass Object
(
[id] => 74
[name] => No-cache
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 16
[alias] => no_cache
)
[dont_show_on_the_front_page] => stdClass Object
(
[id] => 77
[name] => Don't show on the front page
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 17
[alias] => dont_show_on_the_front_page
)
[related_on_bottom] => stdClass Object
(
[id] => 78
[name] => Related on bottom
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 18
[alias] => related_on_bottom
)
[live_button] => stdClass Object
(
[id] => 79
[name] => Live button
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 19
[alias] => live_button
)
[instant_articles] => stdClass Object
(
[id] => 87
[name] => Instant articles
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 28
[alias] => instant_articles
)
[s_preporucuje] => stdClass Object
(
[id] => 91
[name] => S preporučuje
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 29
[alias] => s_preporucuje
)
[s_voli] => stdClass Object
(
[id] => 92
[name] => S voli
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 30
[alias] => s_voli
)
[layout_with_three_photos] => stdClass Object
(
[id] => 93
[name] => Layout with three photos
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 31
[alias] => layout_with_three_photos
)
[gallery_in_the_article] => stdClass Object
(
[id] => 94
[name] => Gallery in the article
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 32
[alias] => gallery_in_the_article
)
[required_views] => stdClass Object
(
[id] => 95
[name] => Required views
[value] => 0
[type] => textfield
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 33
[alias] => required_views
)
[fullhd_image] => stdClass Object
(
[id] => 96
[name] => FullHD image
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 34
[alias] => fullhd_image
)
[CitySelect] => stdClass Object
(
[id] => 97
[name] => City Select
[value] => (0)
[type] => select
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 35
[alias] => CitySelect
)
[paid_article] => stdClass Object
(
[id] => 98
[name] => Paid Article
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 36
[alias] => paid_article
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => ‘Rekao mi je da ne gledam, ali jesam. Okolo su stršali udovi, na tlu je bilo dijete, roditelji su klečali nad tijelom... Kopao je dalje, otkrio očevo lice. Viknuo je: Ne dolazi!‘
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-14-09-05-30-264
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1342
[gender] => m
[description] =>
[image] => 1342.png
[url] =>
[group] => 0
[plugins] => {"customparams_author_school":"","customparams_author_title":"","customparams_author_title_categoryid":"3","customparams_fb_link":"","customparams_tw_link":""}
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/10/20/23637240.jpg
[galleryCount] => 8
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] => AFP
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/10/20/23637240.jpg
[title] => AFP
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/10/20/21645216.jpg
[title] => AFPRuski vojnik u teatru
)
[2] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/10/20/23196388.jpg
[title] => AFP
)
[3] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/10/20/23478943.jpg
[title] => AFP
)
[4] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/10/20/23206514.jpg
[title] => AFP
)
[5] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/10/20/23478944.jpg
[title] => AFP
)
[6] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/10/20/23209760.jpg
[title] => AFP
)
[7] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/10/20/23207190.jpg
[title] => AFP
)
)
[bgPosition] =>
[videoType] => allvideos
[text] => {OCMSplitter}
Reportaža - novinski žanr koji je u ovim krajevima "na aparatima" i zapravo se samo čeka da ga skinu s njih - naročito ona skupa, dubinska, s teško dostupnih terena, još se može naći na mjestima gdje je i očekujete. Poput, primjerice, Magazina New York Timesa.
Dvojica vrsnih reportera za njega su napravili dojmljiv niz od tri priče iz Ukrajine, nešto od najboljeg što se na ovu temu može naći u svjetskim medijima. Tekst na rubu književnosti, reporterska fotografija kao umjetnička.
James Verini suradnik je NYT Magazina stacioniran u Londonu, gdje je stipendist na odjelu za ratne studije King’s Collegea. Njegova knjiga "Oni sada moraju umrijeti: Mosul i pad Kalifata" temeljena je na seriji tekstova o ratu protiv Islamske države. Za svoj rad dobio je nagrade National Magazine Award i George Polk Award.
Njegov kolega na terenu u Ukrajini, Paolo Pellegrin, Magnumov je fotograf koji je osvojio 11 nagrada World Press Photo.
(Ako vam engleski nije problem, ovi ekstenzivni prikazi rata u krupnom planu dostupni su za tromjesečnu probnu pretplatu od svega dva eura na mjesec.)
Prije manje od godinu dana Pellegrin i Verini otputovali su u Ukrajinu kako bi ispričali priču o dugotrajnom sukobu u istočnim separatističkim regijama. Ali, ruska invazija u veljači pomrsila im je planove. Tada je došlo do krize na poljskoj granici, gdje je Pellegrin dokumentirao prizore kaosa na prijelazu Medika, dok su tisuće obitelji bježale. Odatle je krenuo rutom državne autoceste, sada isprekidane kontrolnim točkama, prolazeći kroz Lavov, Zaporižja, Mikolajv, Odesu, Kijev i Harkiv.
Zadnja u nizu priča ove dvojice (a svaka u čitanoj verziji na webu traje oko sat vremena) donosi svjedočanstva ljudi koji su se bili sklonili u teatru u Mariupolju upravo u trenutku kada su ga razorili Rusi.
Ovu reportažu, na žalost, nije moguće u potpunosti doživjeti u ovoj, neznatno skraćenoj verziji, bez fascinantnih Pellegrinovih crno-bijelih portreta preživjelih svjedoka.
Verini je, kaže, počeo razgovarati s njima još u ožujku, u bolnici blizu Mariupolja, gdje su bili liječeni, i od tada ih je nastavio intervjuirati. Ono što slijedi prikaz je temeljen na njihovim iskustvima, kao i pričama drugih koji su svjedočili razaranju kazališta, druge velike mariupoljske priče nakon Azovstalja. A takve ne stanu u malo rečenica...
S. POGUTZ
-------------------
Elizaveta Fatajeva sjedila je na dekici u podrumu, pored svog dečka Dmitra, kada je iznad nje eksplodiralo kazalište. Cijela se zgrada "zgrčila", a s njom i ona. Uši joj je zaglušio jeziv zvuk loma. Oči joj se na trenutak stisnuše. Kad ih je otvorila, u zraku je bio gust oblak prašine od šute. Udahnula je i zagrcnula se. Kad je došla do daha, u ušima joj je još zvonilo. Zatim tišina. Pa ljudi koji oko nje kašlju. Zatim vika. Pogledom je tražila svog dečka. Lice mu je izronilo iz prašine. Mogla mu je razabrati oči, razgoračene od užasa. "Kao oči luđaka", pomislila je. Ustali su. Kroz prašinu se pojavilo još jedno lice, muško. Ovaj je vikao. Nije ga mogla jasno čuti, sve dok napokon nije razaznala: “Svi gore!”
Njezina je mačka čučala na podu, pandža "zarivenih" u beton. Podigla ju prije nego što su njih troje pojurili prema stubištu. Mogli su vidjeti samo prašinu i obrise tijela u pokretu, ali prošli su ovuda toliko puta u posljednjih deset dana, otkako su pobjegli u podrumsko sklonište Donjeckog regionalnog akademskog dramskog kazališta, da su stepenice mogli pronaći i zatvorenih očiju.
Na stubištu strka među prašnjavim ljudima. Neki su sjedili, krvarili, ošamućeni, dok su se drugi borili da se uspenju. Hod uza stepenice Elizaveti se činio "kao vječnost". Čovjek na odmorištu je urlao. Odmah ga je razumjela: “Nema više kazališta!” Istrčala je, a u istočnom dijelu zgrade zapahnuo ju je ledeni zrak. Tamo gdje je bio krov iznad partera, sada je zijevao otvor prema nebu.
---
---
Do nekoliko minuta ranije s istočne strane zgrade bila je poljska kuhinja. Mnoštvo se bilo okupilo oko vatre za kuhanje, pripremajući juhu. Elizavetina majka upravo je bila otišla po vodu. Na mjestu gdje je stajala kuhinja dimilo se iz brda ruševina. Pred njim su stajala djeca i zapomagala.
Elizaveta ih je izbjegavala i pogledati. Izbjegavala je igdje pogledati, znajući da će se, ako to učini, onesvijestiti: "Bila sam u stuporu, potpuno blokirana." Htjela je pokriti uši rukama i "zaustaviti" okolno zapomaganje, ali je shvatila da drži mačku. Njezin je dečko bio pokraj nje; majka ne. Elizaveta se prisili da podigne pogled. Neće gledati u ruševine ili djecu, rekla je sebi, samo u ljude koji izlaze iz podruma, dok pokušava naći majku.
Ponovno eksplozija. Lom stakla i fijuk šrapnela. Rusi su granatirali kazalište. Netko je viknuo: "Lezi!" Elizaveta i Dmitro bacili su se na zemlju i pokrili glave. Kad su ustali, njezina se majka napokon odnekud stvorila. Optrčali su oko kazališta do glavnog ulaza, gdje su zatekli uspaničenu masu ljudi. Neki su odjurili; drugi su bauljali u bunilu. Dim je sukljao iz gornjih katova i podruma zgrade.
‘Žao mi je...‘
Elizavetina obitelj i drugi iz podruma uspjeli su, unatoč svim nedaćama, i gotovo bez ikakve službene pomoći, pretvoriti kazalište u predstražu čovječnosti usred opsade Mariupolja. A onda je u trenu sve nestalo. Nitko ne zna koliko je Ukrajinaca zdrobljeno pod tim ruševinama, spaljeno, pokošeno šrapnelima ili udarnim valovima, ugušeno...
Elizaveta je upitala majku kamo je bila nestala. Ova joj je ispričala da je, kad je izašla napolje prateći nju, vidjela krvavo lice žene usred ruševina. Žena je bila prikliještena ispod betonske ploče. Elizavetina majka je otišla do nje. Zajedno s jednim dječakom pokušala je s nje pomaknuti ploču. Bila je preteška. Morala je otići. Pogledala je u skamenjene oči prikovane žene. “Žao mi je”, rekla je i otrčala...
Prije nego što je bombardirano, kazalište je bilo najveće utočište za stanovnike Mariupolja koji su bježali od ruske opsade. U otprilike tri tjedna, koliko je opstalo ovo improvizirano sklonište koje su samostalno organizirali građani, ljudi su se držali zajedno kako bi jedni drugima pomogli da prežive. Kako su se vijesti o tome što se ondje događa širile Ukrajinom, to mjesto postalo je nacionalni simbol nade i otpora. Kada je uništeno, postalo je poprištem najsmrtonosnijeg čina nasilja nad ukrajinskim civilima otkako je Rusija izvršila invaziju 24. veljače. (Procjenjuje se da je u njemu poginulo oko 600 ljudi - op.)
(...)
Teško je zamisliti da ruske snage nisu znale što rade kada su razorile kazalište uz koje su njegovi privremeni stanari na ruskom napisali "DJECA", tako velikim slovima na tlu ispred zgrade da su se mogla vidjeti na satelitskim snimkama. Amnesty International to naziva "očitim ratnim zločinom".
‘Došli su da nas ubiju‘
“Tog dana smo shvatili da su Rusi došli da nas ubiju”, rekao je jedan od preživjelih. “Oni se nisu došli boriti s ukrajinskim vojnicima. Samo su nas htjeli sve pobiti.”
Dramsko kazalište, kako su ga građani Mariupolja obično zvali, bombardirano je između 10 i 11 sati u srijedu, 16. ožujka. Točno vrijeme ne zna se pouzdano, kao ni točan način. Prema analizi fotografija snimljenih nakon bombardiranja, koja je uključena u izvješće Amnesty Internationala, čini se da je ruski vojni zrakoplov bacio dvije bombe. Probile su krov kazališta gotovo istodobno i eksplodirale u parteru, otprilike u razini pozornice, vjerojatno uz pomoć fitilja s odgođenim djelovanjem.
Opseg štete upućuje na dvije detonacije, koje su ljudima u kazalištu zvučale kao jedna. Moguće je da je bila samo jedna bomba, ali oblik i veličina dviju nakupina krhotina koje su se protegle od kazališta prema sjeveroistoku i jugozapadu, čini se, idu u prilog prvom zaključku. Također je moguće, iako puno manje vjerojatno, da su ruske snage lansirale krstareću raketu na kazalište.
19-godišnja Elizaveta cijeli je život živjela u Mariupolju. Dijelila je stan s majkom u Zahidniju, maloj stambenoj četvrti u zapadnom dijelu grada, i radila u supermarketu štedeći za fakultet. U slobodno vrijeme glumila je u predstavama.
Kad je počela invazija, mislila je da Rusi tek zveckaju oružjem. Od 2014., kada je Rusija anektirala Krim i podržala brzo ugušenu pobunu u Mariupolju, grad je bio na prvoj liniji između Ukrajine i teritorija koji su zauzeli separatisti koje podržava Kremlj, tzv. Narodne Republike Donjeck. Više od pola Elizavetina života dvije su strane razmjenjivale vatru. Ništa više od toga. Vladimir Putin je tiranin, vjerovala je, ali ne baš toliko bezobziran da doista izvrši invaziju.
Bilo je to uvjerenje koje je dijelila s gotovo svakim Ukrajincem s kojim sam razgovarao. Ono što Elizaveta nije znala jest da su se ruske snage s tisućama vojnika upravo u tom trenutku kretale prema Mariupolju iz tri kopnenena smjera i nebom.
(...) Do kraja prvog tjedna ožujka, Mariupolj je bio okružen. Rusi su se probijali prema središtu grada, granatirajući glavni željeznički kolodvor, električna postrojenja, policijske i vatrogasne postaje, opskrbu vodom i plinom, antene teleoperatera i drugu infrastrukturu. Uništili su čitave stambene blokove. Uskoro u većem dijelu grada nije bilo tekuće vode, struje, plina, telefona ili interneta. Bez vode, požari su lako "preskakali" sa zgrade na zgradu. Ukrajinska vlada proglasila je izvanredno stanje. Gradonačelnik je na internetu uvjeravao stanovnike da će gradska vlast ostati i zaštititi ih. Ali, onda je napustio Mariupolj i grad je ostao, kako je rekao jedan od preživjelih iz kazališta, u "vakuumu".
(...) Mariupolj kojim su se prema Dramskom kazalištu bili uputili Elizaveta, njezin dečko student i majka bio je neprepoznatljiv. Cijele ulice bile su pougljene, "obrubljene" nagorenim olupinama automobila i autobusa. Dućani su bili zatvoreni ili opljačkani. Nekoliko hrabrih ljudi okupilo se oko lomača vani. Ostali su se zgurali u podrume. Raketiranje je trajalo beskonačno.
---
---
Elizaveta je bila u kazalištu mnogo puta, ali kada su stigli u zgradu, tri sata nakon što su krenuli prema njoj, zatekla je scenu koja nije bila nalik ničemu iz njezina prethodnog iskustva. Masa unezvjerenih ljudi okupila se na trgu na hladnoći, čekajući obećano otvaranje humanitarnog koridora. Nije bilo niti jednog autobusa. Mnoštvo je čekalo satima. Popodne je stigla policija i objavila: "Danas neće biti kolone. Možda sutra."
Oni koji su mogli vratili su se svojim kućama. Drugi, poput Elizavete, znali su da su zauvijek napustili svoj dom. Isti dan kada se Elizaveta uselila u kazalište, 5. ožujka, učinilo je to i nekoliko stotina drugih ljudi. Nakon što je policija otišla, ušla je unutra. “Jedva sam se mogla pomaknuti”, prisjeća se.
Da biste shvatili kako je to neobično, morate znati koliko je kazalište bilo veliko. Izgrađeno na mjestu crkve koju su uništile sovjetske vlasti, otvoreno je 1960. godine. Jedna od najvećih i najgrandioznijih građevina u Mariupolju, bila je prava slika sovjetskog monumentalnog klasicizma.
(...) Unutra se iz velikog atrija prelazilo u glavnu dvoranu koja je, uključujući lože, primala ukupno 800 ljudi. Sa stropa je visio golemi luster sa 121 žaruljom. Prostor s malom scenom primao je 60 ljudi. (...) Većina skloništa u kojima sam bio u Ukrajini mogla su primiti desetak do nekoliko desetaka ljudi. Najveće utočište za ukrajinske izbjeglice koje sam ikada vidio, u trgovačkom centru u Poljskoj, bilo je dom za oko 700 njih. A prema svjedočenju više preživjelih, u Dramskom kazalištu se na kraju smjestilo čak 1500 ljudi.
Elizaveta i njezini išli su po teatru probijajući se kroz masu. Atrij, hodnici, garderobe i uredi već su bili prepuni ljudi. Sjedili su ili ležali po podu. Rastavili su sjedala u gledalištu, iskoristivši njihovo ojastučenje za improvizirane madrace i jastuke. I podrum, najsigurniji dio kazališta, bio je naravno krcat, ali su u njemu ipak pronašli malu, slobodnu nišu u zidu. Bila je zatrpana nekakvom gvožđurijom. Elizaveta i njezin dečko izvukli su taj otpad i položili unutra drvenu paletu. Prekrili su je papirom i dekama...
Upravo mu odstranili tumor...
Mihajlo Hrebenecki i njegova supruga Natalija stigli su u kazalište istog dana kad i Elizaveta. Dovezli su se iz grada sjeverno od Mariupolja, gdje je Natalija radila na željezničkoj postaji. Mihajlu, ili Miši, nedavno su bili odstranili tumor i još nije bio dovoljno jak da se vrati svom poslu taksista.
Kad su u prvim danima rata počele padati granate blizu njihove kuće, Miša i Natalija nisu htjeli čekati da vide što će se dalje biti. Odvezli su se odmah u Mariupolj, gdje je njihov sin Jevgen bio pomoćni strojar u željezari Azovstalj, u istočnom dijelu grada. Uselili su se u njegov stan blizu tvornice. Nakon što su prve rakete udarile kraj Jevgenove kuće izdržali su tamo još tjedan dana, dok im policija nije rekla za humanitarni koridor i kazalište.
Spakirali su odjeću i nešto malo hrane u Mišin taksi. Dok su se vozili, pukla je cijev rashladne tekućine u autu. Dovukli su se nekako do kazališta. Miša je pokušao pronaći mehaničara u gomili, ali nije uspio. Kad je policija došla i obznanila da ništa od koridora, Miša i obitelj unijeli su svoju prtljagu u kazalište. Nadali su se da će već sutradan otići.
---
---
Novopridošlice su upozorene da se ne zadržavaju u gledalištu ispod stropa koji bi se lako urušio ako bi zdanje bilo pogođeno. Ne mogavši pronaći ništa drugo, Miša je odlučio riskirati. Našao je mjesto u bočnom prolazu, blizu izlaza, nadajući se da će moći pobjeći ako budu morali. Jevgen je podigao pogled prema lusteru. Kakva bi katastrofa bila da padne.
Mogla je otići, ali nije - zbog mačka
Blizu Elizavete u podrumu boravila je Vira Lebedinska, glazbena direktorica kazališta i profesorica opernog pjevanja na Glazbenoj akademiji u Mariupolju. Ona je iz Donjecka, gdje je živjela pod okupacijom separatista koje podržava Rusija prije nego što je pobjegla u Mariupolj. Prvog dana rata prijatelj je Viri ponudio prijevoz iz grada. Odbila je uz objašnjenje da nikako ne može tako brzo pripremiti svog mačka za put.
Tog je jutra otišla na posao u kazalište vjerujući, kao i njezini kolege, da će sukob brzo završiti. Tri dana kasnije, zatekla se kako spava u hodniku dok se njezin kvart rušio, a ona se kajala jer nije otišla dok je još mogla. Sa svojim mačkom Gabrijelom uselila se u tonski studio kazališta.
Dmitro Plaksin našao je pak mjesto u skladištu. Poput Vire, bio je učitelj glazbe, iako manje formalne vrste - davao je privatne sate po Mariupolju i nadopunjavao prihode rudarenjem kriptovaluta. Dmitro je svirao na uličnim koncertima tijekom pokreta Euromajdan koji je izazvao rusku invaziju 2014., a kada je počeo ovaj novi rat, pokušao se, bezuspješno, pridružiti ukrajinskim Teritorijalnim obrambenim snagama.
Onog dana kad je stigao u kazalište, granata je pala vrlo blizu i ljudi su se panično razbježali. “Vidio sam strah i zbunjenost u njihovim očima”, rekao je Dmitro, “i shvatio sam da im nekako mogu pomoći.”
Dobio je priliku kada je upoznao Evgeniju Zabogonsku, dizajnericu svjetla u kazalištu.
Evgenija i njezina kći došle su u teatar već prve pune noći invazije, pretpostavljajući da će to biti jedno od najsigurnijih mjesta u gradu. Njih su dvije tada bile među samo nekolicinom ljudi u zgradi. Ranije tog dana gradska uprava objavila je na internetu popis javnih skloništa koja uključuju škole, kino, teretanu, filharmoniju i kazalište. Ali, nitko iz vlasti nije došao u kazalište da to nadgleda. Kao ni itko iz vojske. Ravnatelj kazališta bio je zarobljen u selu izvan Mariupolja, koje su Rusi odsjekli.
Evakuirani su potom počeli pristizati, neki s prtljagom, drugi samo s odjećom na sebi. Neki su vozili ili su ih prevezli; drugi su hodali. Mnogo je bilo žena, djece i staraca. Nisu dobili nikakvu pomoć.
Evgenija je živjela dovoljno blizu kazališta da se preko dana mogla vratiti kući nešto pojesti i okupati se, ali nakon nekoliko dana shvatila je da netko mora ostati i pomoći. Nije imala iskustva u skrbi za ljude, a kamoli za toliko raseljenih i traumatiziranih kojih je iz dana u dan bilo sve više.
Ono što je znala bilo je samo kazalište u kojem je radila još od tinejdžerske dobi. Poznavala je svaku sobu, svaki ormar, svaki prolaz. Pridružio joj se suprug Sergij Zabogonski, glumac, i još niz njihovih kolega iz teatra, različitih zanimanja. (...)
Dmitro se stavio na raspolaganje, kao i više drugih volontera. Sada je Evgenija imala - osoblje. Iako je gradska uprava ljude u tom skloništu prepustila samima sebi, u pomoć su im često dolazili policajci i pripadnici Teritorijalne obrane. Donosili su hranu, medicinske potrepštine, madrace, odjeću, toaletni papir, igračke za djecu - sve što su mogli pronaći. Ljudi su ispraznili svoje ormare, smočnice i podrume.
Volonteri zvani Tragači
Volonterski tim iz skloništa, poznat kao Tragači, lutao je ulicama i tražio što se još moglo naći u opustošenim trgovinama i ljekarnama. Bilo je preopasno paliti vatru unutar kazališta, a u početku vlasti to nisu dopuštale ni vani. Šef tehnike morao je nositi hranu u svoj stan, kuhati je i donositi natrag u kazalište. Ali, kad je ono postalo prekrcano, strogo pravilo je ublaženo.
Improvizirani su kamini duž istočnog vanjskog zida zgrade, pomoću metalnih ograda i žičanih mreža. Za ogrjev su pokupili otpale grane iz parka i rastavili drvenu ogradu obližnjeg klizališta. U podrumu su bili ormari za spise puni "papirologije" koja je poslužila za posteljinu i potpalu vatre.
Tamo je bio prostor predviđen za kazališni restoran koji je godinama planiran, ali nikad nije otvoren. Vlasnik restorana u blizini ustupio je svoje zamrzivače i posuđe. Glas o tome što se događa u kazalištu proširio se Mariupoljom i ljudi su htjeli pomoći. Vojnici su donijeli agregat na dizelski pogon za napajanje zamrzivača. Tekuće vode je nestalo kad i u ostatku grada, ali je kazalište imalo namjenski mobilni spremnik za vodu, u slučaju požara. Bio je parkiran ispred glavnog ulaza.
Kad sam Evgeniju upitao je li ju činilo nervoznom preuzimanje odgovornosti za smještaj i prehranu tolikog broja ljudi usred opsade, rekla je da je to zapravo bilo "uzbudljivo". I jedan kuhar je ponudio svoje usluge. Ukrajinci su uvijek za juhu, u bilo koje doba godine, a kako je ovaj godinama radio u restoranima po Mariupolju, nije mu bilo teško kuhati je. Na stranu tradicija, postoje i drugi razlozi zašto je juha prikladna za sklonište zimi: hidratizira, grije, može se održavati vrućom satima, jesti bez pribora i u nju se može umakati kruh, koji je kuhar pekao kad god je bilo moguće pronaći brašno. Ponekad bi se našlo i zamrznutog mesa ili plodova mora.
Volonterski tim na kraju je brojao više od 40 osoba. Vrata kazališta zaključavali bi u suton.
U skladištu scenskih rekvizita bila je metalna bačvu od 200 litara iz predstave “Majdan Inferno”, o kijevskom pokretu otpora iz 2014. godine. U predstavi je u njoj bia naložena lomača; sad je poslužila za spaljivanje smeća.
Nije ih mimoišao ni korona virus
Lagan zadatak u usporedbi s onim s kojim se suočio tim za zahode. Da, bilo je kupaonica u raznim dijelovima kazališta, ali ni približno dovoljno da posluže potrebama ovolikog broja evakuiranih, osobito bez tekuće vode. U njima se pralo i posuđe. Ekipa zadužena za WC skupljala je snijeg u plastične boce i topila ga u pokušaju čišćenja, ali kako je jedan volonter otvoreno rekao, "zahodi su uvijek bili puni govana."
Uz obilje bakterija i niske temperature, bolesti su se brzo širile. Bilo je puno prehlada i gripe, a nije ih štedio ni korona virus. Kad se jedna liječnica uselila u kazalište, uredila je ambulantu u garderobi.
No, u tri tjedna od početka rata do razaranja kazališta nije umro nitko. Viktorija Dubovicka, koja se smjestila u hodniku ispred gledališta, imala je dvogodišnju kćer koja se otrovala hranom, kao i mnogi drugi tamo, a potom dobila i upalu pluća. Lako ju je to moglo ubiti. Liječnik joj je pronašao antibiotike i jako pazio na nju i djevojčica je preživjela. Kako bi joj bilo toplije, Viktorija je preselila svoju obitelj u kabinu s reflektorima.
---
---
A gdje da pobjegnu?
Jednog dana Elizaveta je napustila kazalište kako bi otišla u trgovinu. Nekoliko ih je ostalo otvoreno u Mariupolju, što je bilo nevjerojatno, uključujući jednu oko kilometar udaljenu od teatra, koja je prodavala namirnice kroz prozor. Dok je tamo čekala u redu, blizu je pala granata. Glas o tome došao je do kazališta, a Elizavetina majka počela je vikati ime svoje kćeri i srušila se. Liječnik ju je smirio i dao joj sedativ.
Ljudi su dolazili u kazalište s kroničnim boljeticama poput bolesti srca ili dijabetesa. Iako mu je tumor nestao, Miša Hrebenecki, taksist, još uvijek je bio slab od operacije. Ipak, inzistirao je da volontira u poljskoj kuhinji i svojoj supruzi Nataliji i sinu Jevgenu donosio je dodatnu hranu kad god je mogao. (...) Kad nije radio u kuhinji, Miša je bio vani uz automobil, pokušavajući popraviti cijev rashladne tekućine.
On, Natalija i Jevgen razgovarali su o pokušaju da sami pobjegnu iz Mariupolja. Obitelji su to radile. Bilo je opasno, ali se moglo. Miša je mislio da može popraviti kvar tek toliko da auto izdrži desetak kilometara. To bi ih izvuklo iz grada, ali ne mnogo dalje, a on se nije dovoljno oporavio da bi nakon toga nastavio dugo hodati. I na što bi tamo naišli? Grad je bio opkoljen. Kamo god krenuli, zaustavili bi ih Rusi.
Kružile su priče o otmicama i ispitivanjima, o prisilnom odvođenju evakuiranih u Rusiju, čak i strijeljanju. Odlučili su ne bježati još neko vrijeme. Netko je objesio svoj radio na baterije ispred garderobe. Okupljali su se oko njega zbog vijesti o ratu. Također su čitali proglase, koje je tiskala vojska, a koje su vojnici bacali u kazalište. Uz ratnu cenzuru, te vijesti nisu bile pretjerano informativne. Lica vojnika govorila su više.
“Moglo se vidjeti po njihovom raspoloženju kako se rat odvija”, kaže Elizaveta.
Pomogla mu vjera u reinkarnaciju
U kazalištu se zatekao i čovjek koji je studirao psihologiju i koji je pokušavao pomoći ljudima s neizbježnim napadajima panike, depresijom i nesanicom. Ali, i on je "pregorio". Dmitro Plaksin prisjetio se kako mu je došao shrvan, ruke su mu se tresle. Nakon toga, Dmitro je pokušavao pomoći, uvijek smiren i topao u komunikaciji. Kad sam ga pitao kako mu je to pošlo za rukom, objasnio je da je prije 18 godina napustio Crkvu i kasnije postao Hare Krišna. “Vjerujem u Boga i karmu i vječni život i reinkarnaciju”, rekao mi je.
Molio je s ljudima. Pomogao je u izglađivanju sporova. Svirao je gitaru i klavir koji je bio na pozornici. Zamolio je muškarce da ostave prostora na sigurnijim lokacijama u kazalištu, u podrumu ili uz nosive zidove, kako bi napravili mjesta za žene i djecu. Noćni zaštitari morali su tjerati ljude odatle. Pojavili bi se ratoborni, pijani...
Neki su posjetitelji postavljali previše pitanja. Dmitro je mislio da bi mogli biti ruski agenti. Jednog dana, pozvan je na glavni ulaz. Skupina čudno odjevenih ljudi došla je na trg i ponašala se neobično. Doznao je da su to pacijenti koji su dolutali iz obližnje psihijatrijske bolnice.
Dmitru nisu smetale političke razlike. Kao i u većini gradova u istočnoj Ukrajini, u Mariupolju se uglavnom govorio ruski. Čak i nakon rata 2014., mnogi rusofilni građani bili su skloniji vladi u Moskvi nego onoj u Kijevu. A i oni koji nisu, uključujući većinu preživjelih s kojima sam razgovarao, i dalje su uglavnom imali bliske obiteljske veze s Rusijom.
Rusofilni ‘zombiji‘
Vira je razgovarala sa svojom sestrom u Rusiji nakon početka invazije: "Razumiješ li ti da nam bombe lete iznad glava, da nas ubijaju kao što su to činili fašisti?" Ova je odbila razgovarati o tome. "Nije htjela čuti istinu", rekla je Vira. (...)
Ima obitelj u Sankt Petersburgu. Kad ih je nazvala na početku rata, uvjeravali su je da je to "sigurnosna operacija". Ujak ju je pozvao da se preseli u Rusiju; bila bi sretnija. Ukrajinska vlada je marioneta Sjedinjenih Država i Europe, a Sjedinjene Države i Europa su loše, rekao je. Rusija je dobra. (...)
Takav stav imali su i neki iz skloništa. Bili su to "zombiji", kako su ih zvali ostali iz kazališta, ljudi koji su podlegli propagandi Kremlja, s toliko uvjerenja da nisu vjerovali vlastitim očima. Kad su se ljudi uselili u kazalište, volonteri su ih zamolili da ne razgovaraju o politici. Ali, prisjetila se Elizaveta, “moglo se to jednostavno osjetiti, bilo je to u zraku”.
Proruski stanari skloništa bili su glasni i nepristojni, rekla je. Stalno su se žalili na uvjete u kazalištu. “Neki od njih su rekli kako, da se Ukrajina predala prvog dana, ne bismo morali patiti.”
Dok se kazalište sve više punilo, borbe su mu bile sve bliže. Do kraja drugog tjedna ožujka, ruske su snage preuzele kontrolu nad većim dijelom grada i koncentrirale svoju vatru na njegovo središte, oko kazališta. Granatiranje je bilo neprestano, detonacije su odzvanjale cijeli dan i noć.
Nakon što je raketa udarila u park ispred kazališta, Evgenija je pronašla limenke s bijelom bojom u scenskoj radionici. Na trgu i u parku iza kazališta volonteri su napisali "DJECA". Slova su bila ogromna. Vjerovala je da će to odvratiti Ruse od gađanja kazališta.
Neki u skloništu su se usprotivili. Rusi su očito odlučili pobiti civile, upozorili su. To bi tek moglo "dozvati" bombe, a ne ih odvratiti. Otprilike u vrijeme kad je raketa pala na park, evidentirano je najviše stanara u kazalištu, gotovo 1500. Hrana i druge zalihe u gradu bile su pri kraju. Kao i nada. Svako jutro ljudi su se budili s idejom da bi se taj dan mogao otvoriti humanitarni koridor. I svaki dan autobusi nisu dolazili.
Utorak, 15. ožujka, bio je čudan od samog početka. Mnogi su već odustali od čekanja na otvaranje koridora. Ako je ikad i postojao, nestao je. Odlučili su organizirati vlastite konvoje. Znali su da je ruta, koja je vodila od kazališta u Primorski, a potom obalnom cestom do grada Berdjanska, bila smrtno opasna. No, činilo se da su na njoj šanse za preživljavanje veće nego u kazalištu.
Na trgu su se formirale kolone automobila s natpisima "DJECA" ili "CIVILI". Liječnik je otišao, zajedno s drugim dragovoljcima. Evgeniji su ponudili prijevoz, ali je odbila. Gledajući kako se ljudi odvoze, oni koji su ostali osjećali su se jadnije nego ikad. “Tek tad sam zaplakao”, rekao mi je jedan preživjeli. Do te noći, broj ljudi u kazalištu smanjio se na oko 600 ili 700, procjenjuje Dmitro. Onima koji su ostali bilo je udobnije kad bi otišli spavati, ali to nije bila neka utjeha, uz noćno granatiranje koje je bilo najgore ikada.
Elizaveta i njezina majka napokon su se mogle iseliti iz zidne niše. Evgenija se nikad nije brinula do te noći, rekla mi je. Bila je previše zaposlena da bi brinula. Nije mogla zaspati i hodala je po kazalištu. Činilo se da su i svi ostali budni. Molili su se uz svijeće ili slušali rakete. “Čak su i djeca dotad već mogla po zvuku prepoznati različite vrste raketa”, rekla je.
Plamen je osvijetlio noćno nebo, a dim je prodirao u kazalište. Oko dva iza ponoći pogođena je robna kuća u blizini. U kabini s reflektorima Viktorija Dubovicka skočila je na svoju djecu kako bi ih zaštitila tijelom. Propuh je glasno prodro kroz kazalište.
Te noći Jevgen je imao noćnu moru. Sanjao je opću paniku u kazalištu. Ruke su mu bile prekrivene krvlju. On i njegovi roditelji sjeli su u auto. I drugi ljudi su se okupili oko svojih automobila. Izgledali su poput duhova. Pogledao je roditelje - i oni su bili duhovi! Kad se probudio, ispričao je san majci Nataliji. Rekla mu je: "Nemoj to nikome pričati."
Dan velikog praska
Sljedećeg jutra, prije nego što je Miša izašao do poljske kuhinje, on i sin mu Jevgen razgovarali su o mogućnost bijega iz Mariupolja.
Elizaveta je zaspala kasnije nego inače. Dok je još spavala, majka joj je izašla van da dođe na red za toplu vodu. Kad se vratila u podrum, Elizaveta je bila budna, podijelila je s dečkom ostatke kuhane ribe. Sjedili su na pokrivaču; Elizavetina majka je stajala. Baš su govorili kako bi trebalo ponovno ići van po još vode za pranje...
Tada se zgrada "zgrčila".
Neposredno prije toga, negdje kraj tonskog studija, glazbena direktorica Vira pogledala je svog uznemirenog mačka Gabrijela. Čula je avion koji je preletio nisko. Mačak je izvio leđa, dlaka mu se nakostriješila. Vira je čula glasan, reski zvižduk, a zatim...
“Sve nakon toga je kao u magli”, kaže ona. Čula je lom stakla i teška metalna vrata studija kako se uz tresak otvaraju. Žbuka je letjela sa zidova. Zrak je postao bijel. Vira je sjedila ko zaleđena. Sljedeće čega se sjeća je čovjek koji je doteturao u studio, prekriven prašinom. Plakao je. “Nema više kazališta.” Rekao im je da moraju odmah izaći. Zgrada je gorjela. Vira je pogledom tražila Gabrijela, ali mačak je pobjegao.
Evgenija je bila iza pozornice, u skladištu, kada je čula zvižduk. Slijedio je bljesak, iskrenje i osjećaj da joj obrazi gore. Odbačena na pod, bila je zasuta krhotinama.
Sergij je čuo užasan prasak, a zatim je osjetio kako mu je nešto smrskalo rame. Protupožarna vrata su izbijena i srušila su ga pokraj Evgenije. "Jesi li živa?", upitao ju je. Njezina lijeva strana bila je pogođena krhotinama i nešto joj je udarilo u rebra, ali mu je odgovorila: "Da." Shvatili su da moraju pronaći svoju kćer. Zadnji put su je vidjeli u podrumu, u kuhinji nikad otvorenog restorana.
Pokušali su prijeći pozornicu, ali ona je bila zakrčena šutom, rasvjetnim tijelima i zastorom. Razdvojili su se kako bi otišli odvojenim stubištima do podruma, ne znajući koje će biti prohodno. Evgenija je mogla vidjeti samo metar-dva ispred sebe i gledala je u pod da se ne spotakne. Stepenice su bile zakrčene pobijeljenim ljudima, "poput duhova". Prošla je pokraj čovjeka koji je ležao na leđima, a njegova je žena klečala nad njim i plakala.
Kćerku su pronašli u kuhinji. Ionako uplašena, bila je još i više kad je vidjela u kakvom su joj stanju roditelji. Evgenija ju je izvela iz podruma van, na istočnu stranu kazališta. Pogledala je ruševine koje su se dimile na mjestu gdje je nekoliko trenutaka prije bila poljska kuhinja. "Zatvori oči", rekla je kćerki.
Ljudi su pitali Sergija što da rade, kamo da idu. "Ne znam", rekao im je. Mišina žena, Natalija, i njegov sin, Jevgen, bili su u svojoj loži, desno od pozornice, kada su bombe probile u gledalište. Ispred njih strop se srušio i golemi, preteški luster srušio se na gledalište i tko zna koliko ljudi.
“Bljesak je bio”, kaže Natalija, “i onda je sve postalo bijelo.” Jevgen je nakratko ugledao nebo prije nego što je zatvorio oči i stavio dlanove na uši. Prašina mu je začepila nos. “Mislio sam da je sve gotovo.”
Popevši se iz podruma, Vira, glazbena direktorica, izašala je na istočnu stranu kazališta gdje je bila poljska kuhinja. Ili je trebala biti. “Ne gledaj”, rekao joj je suprug njezine prijateljice. Ali jest. Vidjela je udove kako strše iz ruševina. Vidjela je vrlo blijedo dijete na tlu - dječak ili djevojčica, nije mogla reći - roditelji su klečali nad tijelom. Granate su zatresle zrak. Presjekle joj pamćenje. “Sljedeće čega se sjećam je da sam trčala prema moru”, kaže ona.
Ulazi u dvoranu bili su zatrpani ruševinama, kroz koje se probio neobičan tračak sunca. Krov je nestao. Iz podruma i gornjih katova sukljao je dim. Fasada kazališta bila je netaknuta, ali je trg bio zatrpan šperpločama izbijenima iz prozora. S istočne strane čitavo se zdanje urušilo. Iz ruševina su dopirali jauci. Dmitra su nosili onesviještenog...
---
---
Rak je preživio, ali...
Jevgen i Natalija obilazili su ruševine, vičući: "Miša!" Jevgen je ugledao par nogu. Prepoznao ih je. Mahnito je razmicao krhotine. Našao je ruku, ali nije bila očeva. Kopao je dalje. Otkrio je očevo lice. "Što je?", upitala ga je Natalija. "Ne dolazi ovamo", uzvratio je.
Ali jest. Vidjela je suprugovo blijedo, ispijeno lice. S usana mu je curila tamna krv. Uplakana je vikala njegovo ime. Nije odgovorio. Jevgen je oslobodio ruku. Osjetio je očev zglob. Ništa... Razmicao je krhotine, ali sa svakim komadom koji bi uklonio, još više bi ih se sručilo na njegova oca. Stao je, ne želeći više mrcvariti tijelo.
Oko kazališta padale su granate. Vatra se razbuktala. "Moramo ići", rekao je Jevgen majci. Posljednji put je pogledala Mišu. “Zbogom”, rekla je mužu, a onda su ona i Jevgen pobjegli.
Elizaveta je držala svoju mačku, čekajući majku. Izbjegavala je pregledati ruševine. Stajala je ondje šutke, čekajući. To je ono čega se sjeća. Dečko joj je kasnije, dok su bježali ulicama, rekao da je vrištala...
Dana 17. svibnja, nakon 82 dana opsade, Mariupolj je pao. Ukrajinske snage su se zaustavile u tvornici Azovstalj.
Većina preživjelih iz kazališta s kojima sam razgovarao pobjegli su iz Mariupolja na dan bombardiranja. Kolona automobila koja je izlazila iz grada protezala se kilometrima duž obalne ceste. Konvoji su nastavili na zapad do Berdjanska, zatim sjeverno do Zaporižja.
Taj grad je udaljen 225 kilometara od Mariupolja, ali goriva je ponestajalo, a cesta je bila puna kratera od granatiranja i uništenih vozila, načičkana ruskim kontrolnim točkama. Evakuirani su bili prisiljeni danima stajati putem, spavajući na benzinskim postajama i na podovima crkava.
Kad sam bio u Zaporižju, u ožujku, konvoji ljudi na rubu snaga slijevali su se u grad. Preživjeli su punili skloništa, a ranjenici bolnice.
Razgovarao sam s jednom majkom na odjelu intenzivne njege. Njezina 11-godišnja kćerka ležala je u krevetu, mlohava i blijeda, na infuziji, vrat i glava bili su joj u zavojima.
Na putu od Berdjanska, rekla je majka, zaustavili su se na kontrolnoj točki i propustili su ih. Ali, tada su vojnici otvorili vatru na njihov automobil. Njena kćerka je upucana u lice.
Jedna preživjela iz kazališta pješačila je od Mariupolja do Berdjanska. Kad je stigla na tamošnji autobusni kolodvor, otkrila je da se na ukrcaj u autobus za Zaporižja čeka danima. Zamolila je ruskog vojnika da je pusti preko reda. Bio je toliko mlad, prisjetila se, "izgledao je kao tinejdžer". Više nije mogla hodati, rekla mu je, i ponestalo joj je lijekova. Na njegovom licu nije bilo ničeg grubog i djelovao je jednako zbunjeno time kamo ga je život doveo, baš kao i ona. Pronašao joj je mjesto. Drugi ruski vojnik dao joj je čokoladicu.
Jevgen i Natalija uputili su se u grad u zapadnoj Ukrajini, gdje je on našao posao u željezari. Natalija šije uniforme za ukrajinsku vojsku.
Viktorija Dubovicka je u središnjoj Ukrajini. Sergija rame još uvijek boli. Evgenijino lijevo uho je pretrpjelo kontuziju. Nakon što su pobjegli iz Mariupolja, otputovali su ipak u Rusiju, gdje živi Evgenijin otac.
Sergij je otišao u Češku, ali Evgenija je ostala u Rusiji kako bi joj kćerka tamo završila školsku godinu. Pokušavala je ignorirati svoje nove kolege iz razreda kad bi je pitali o ratu ili su joj, češće, govorili da rata nema ili da je Putin bio u pravu što ga je započeo. Nisu se osjećali sigurno u Rusiji, rekla mi je Evgenija. U srpnju su se pridružili Sergiju u Češkoj.
Nova gradska uprava Mariupolja, koju je postavila Rusija, tvrdi da planiraju ponovno otvoriti Dramsko kazalište. Nemoguće je povjerovati da bi to bilo moguće. Zgrada, ako se još može tako nazvati, pogodna je samo za rušenje.
---
---
Kad se osvrnemo na ovaj rat u godinama koje slijede, Mariupolj će zaslužiti usporedbu s gradovima čija imena pamtimo po opsadama koje su ih sravnile i ispraznile. Može se spomenuti uz Guernicu i Vicksburg, Dresden... Ili Staljingrad, ako više volite ironičnu usporedbu.
Po svom običaju, Kremlj inzistira na tome da su ukrajinske snage, a ne ruske, bombardirale kazalište.
A ono živi, na svoj način. Vira Lebedinska sada je u Uzhhorodu, u Ukrajini, u podnožju Karpata, gdje su se ponovno okupili neki članovi umjetničkog ansambla i drugog osoblja. U srpnju su priredili predstavu. Među njima je i Elizavetin dečko.
Ona je s majkom u predgrađu Frankfurta, gdje Elizaveta radi u tvornici elektronike.
Dmitro Plaksin se osvijestio u nekom podrumu. Oko njega je bila skupina nepoznatih mu ljudi. Bio je u skloništu jedne stambene zgrade, objasnili su mu. Tamo su ga prenijeli iz kazališta i danima je bio u nesvijesti. Desna ruka i lijeva noga bile su mu rasječene; zubi su mu bili polomljeni i imao je potres mozga. Nakon još dva dana, smogao je snage da ustane. Razrušenim ulicama uputio se kući. Leševi su ležali na kolniku. Prozori u stanu bili su razbijeni, a kuhinja opljačkana. Ušala je susjeda i priznala. "Morala sam", rekla mu je. Dmitro joj je rekao da ne brine. Razumio je.
Prošao je pokraj neprijateljskih vojnika, hodao je do teatra. Otišao je u podrum i pogledao u garderobu u kojoj je živio posljednjih tjedan dana postojanja Dramskog kazališta u Mariupolju. Bila je crna, pougljena. Njegova odjeća, putovnica, laptop - sve je izgorjelo.
Dmitro sada živi u Kijevu, još uvijek ima ključ te prostorije. Donedavno ga je nosio sa sobom gdje god bi išao...
[jcfields] => Array
(
)
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
AFP
Ruski vojnik u teatru
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet/rekao-mi-je-da-ne-gledam-ali-jesam-okolo-su-strsali-udovi-na-tlu-je-bilo-dijete-roditelji-su-klecali-nad-tijelom-kopao-je-dalje-otkrio-ocevo-lice-viknuo-je-ne-dolazi-1234360
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=f8ce400e2320da828c70fa47c8fdc5899dd45f4e
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=%E2%80%98Rekao+mi+je+da+ne+gledam%2C+ali+jesam.+Okolo+su+str%C5%A1ali+udovi%2C+na+tlu+je+bilo+dijete%2C+roditelji+su+kle%C4%8Dali+nad+tijelom...+Kopao+je+dalje%2C+otkrio+o%C4%8Devo+lice.+Viknuo+je%3A+Ne+dolazi%21%E2%80%98&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fsvijet%2Frekao-mi-je-da-ne-gledam-ali-jesam-okolo-su-strsali-udovi-na-tlu-je-bilo-dijete-roditelji-su-klecali-nad-tijelom-kopao-je-dalje-otkrio-ocevo-lice-viknuo-je-ne-dolazi-1234360
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fsvijet%2Frekao-mi-je-da-ne-gledam-ali-jesam-okolo-su-strsali-udovi-na-tlu-je-bilo-dijete-roditelji-su-klecali-nad-tijelom-kopao-je-dalje-otkrio-ocevo-lice-viknuo-je-ne-dolazi-1234360
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => potresna reportaža
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[3] => stdClass Object
(
[id] => 61
[name] => Contains Infographic
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 4
[alias] => contains_infographic
)
[4] => stdClass Object
(
[id] => 62
[name] => Without ads
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 5
[alias] => Withoutads
)
[5] => stdClass Object
(
[id] => 63
[name] => Photo gallery
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 6
[alias] => Photo_gallery
)
[6] => stdClass Object
(
[id] => 64
[name] => Promo
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 7
[alias] => promo
)
[8] => stdClass Object
(
[id] => 67
[name] => Contains video
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 9
[alias] => contains_video
)
[9] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
[10] => stdClass Object
(
[id] => 69
[name] => Exclude comments
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 11
[alias] => exclude_comments
)
[11] => stdClass Object
(
[id] => 70
[name] => Open link in new window
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 12
[alias] => open_link_in_new_window
)
[12] => stdClass Object
(
[id] => 71
[name] => Horizontal crop of the main photo
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 13
[alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo
)
[13] => stdClass Object
(
[id] => 73
[name] => No-index
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 15
[alias] => no_index
)
[14] => stdClass Object
(
[id] => 74
[name] => No-cache
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 16
[alias] => no_cache
)
[15] => stdClass Object
(
[id] => 77
[name] => Don't show on the front page
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 17
[alias] => dont_show_on_the_front_page
)
[16] => stdClass Object
(
[id] => 78
[name] => Related on bottom
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 18
[alias] => related_on_bottom
)
[17] => stdClass Object
(
[id] => 79
[name] => Live button
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 19
[alias] => live_button
)
[26] => stdClass Object
(
[id] => 87
[name] => Instant articles
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 28
[alias] => instant_articles
)
[27] => stdClass Object
(
[id] => 91
[name] => S preporučuje
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 29
[alias] => s_preporucuje
)
[28] => stdClass Object
(
[id] => 92
[name] => S voli
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 30
[alias] => s_voli
)
[29] => stdClass Object
(
[id] => 93
[name] => Layout with three photos
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 31
[alias] => layout_with_three_photos
)
[30] => stdClass Object
(
[id] => 94
[name] => Gallery in the article
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 32
[alias] => gallery_in_the_article
)
[31] => stdClass Object
(
[id] => 95
[name] => Required views
[value] => 0
[type] => textfield
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 33
[alias] => required_views
)
[32] => stdClass Object
(
[id] => 96
[name] => FullHD image
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 34
[alias] => fullhd_image
)
[33] => stdClass Object
(
[id] => 97
[name] => City Select
[value] => (0)
[type] => select
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 35
[alias] => CitySelect
)
[34] => stdClass Object
(
[id] => 98
[name] => Paid Article
[value] => OFF
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 36
[alias] => paid_article
)
)
14. svibanj 2024 11:05
