Putin se pripremao u tajnosti, a onda je sve pošlo po zlu: Lavrov je primio noćni poziv, oligarsi su bili šokirani...

stdClass Object ( [id] => 1267622 [title] => Putin se pripremao u tajnosti, a onda je sve pošlo po zlu: Lavrov je primio noćni poziv, oligarsi su bili šokirani... [alias] => putin-se-pripremao-u-tajnosti-a-onda-je-sve-poslo-po-zlu-lavrov-je-primio-nocni-poziv-oligarsi-su-bili-sokirani [catid] => 241 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Oko 1 sat ujutro 24. veljače prošle godine, Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, primio je zabrinjavajući telefonski poziv iz Kremlja.

Nakon što je mjesecima gomilao invazijske snage s više od 100.000 ljudi na granici s Ukrajinom, Vladimir Putin je dao zeleno svjetlo za invaziju. Odluka je potpuno iznenadila Lavrova.

Samo nekoliko dana ranije, ruski je predsjednik na vrlo neugodnoj televizijskoj sjednici, ispitivao svoje Vijeće sigurnosti za njihovo mišljenje o priznavanju dviju ukrajinskih pograničnih separatističkih država u Donbasu, ali im nije otkrio svoje prave namjere.

Držanje Lavrova u neznanju nije bilo neuobičajeno za Putina, koji je svoje vanjskopolitičke odluke čuvao među šačicom bliskih ljudi od povjerenja, čak i kad je to potkopavalo ruske diplomatske napore. Ovom prilikom telefonski poziv učinio je Lavrova jednim od rijetkih ljudi koji su imali bilo kakva saznanja o ratu. Sve ostalo više rukovodstvo Kremlja doznalo je za invaziju tek kada su tog jutra na televiziji vidjeli kako Putin objavljuje pokretanje “specijalne vojne operacije”.

Tog istog dana nekolicina oligarha okupila se u Kremlju na sastanku dogovorenom dan ranije, svjesni da će invazija pokrenuti zapadne sankcije koje bi mogle uništiti njihova carstva.

“Svi su bili potpuno izgubljeni”, ispričala je za Financial Times osoba koja je prisustvovala tom događaju.

---

---

Dok su čekali, jedan od oligarha ugledao je Lavrova kako napušta drugi sastanak i tražio od njega objašnjenje zašto je Putin odlučio izvršiti invaziju. Lavrov nije imao odgovor, a dužnosnici koje je tada posjetio u Kremlju, o tome su znali manje od njega.

Potpuno zapanjen, oligarh je upitao Lavrova kako je Putin mogao isplanirati tako ogromnu invaziju u tako malom krugu – budući većina viših dužnosnika u Kremlju, kao ni poslovna elita nisu vjerovali da je to uopće moguće.

"On ima tri savjetnika", odgovorio mu je Lavrov i nabrojio: “Ivan Grozni, Petar Veliki i Katarina Velika.”

Prema Putinovom planu invazije, ruske su trupe trebale zauzeti Kijev u roku od nekoliko dana u briljantnom munjevitom ratu bez krvi. Umjesto blitzkriega, rat se pretvorio u močvaru povijesnih razmjera za Rusiju. U godinu dana Putinova invazija neviđeno je pokosila rusku vojsku, iscrpila zalihe tenkova, topništva i krstarećih projektila i potpuno odsjekla zemlju od globalnih financijskih tržišta i zapadnih opskrbnih lanaca. A sve to uzalud. Sve te žrtve nisu približile Putina njegovim nejasno definiranim ciljevima "demilitarizacije" i "denacifikacije" Kijeva. Iako Rusija sada kontrolira 17 posto međunarodno priznatog teritorija Ukrajine, napustila je polovicu zemlje koju je zauzela u prvim tjednima rata - uključujući ponižavajuće povlačenje iz Hersona.

I dok rat i dalje tutnji i ne nazire mu se kraj, Putin ne daje naznake da namjerava odustati od svojih ratnih nastojanja.

---

---

„Čak i kad je svima jasna ogromna cijena invazije za Rusiju, Putin je još odlučniji u namjeri da to provede do kraja, kazali su ljudi koji ga poznaju. Financial Times je razgovarao sa šest dugogodišnjih Putinovih poznanika i suradnika, kao i s ljudima koji su bili uključeni u ruske ratne planove, te sadašnjim i bivšim visokim dužnosnicima na zapadu i u Ukrajini o tome kako je Putin pogriješio u invaziji — a zatim grešku udvostručio umjesto da prizna stvarno stanje. Svi su govorili pod uvjetom anonimnosti kako bi mogli razgovarati o osjetljivim podacima zbog kojih, kako je to običaj s Putinovim neistomišljenicima, mogu ‘slučajno‘ izletjeti kroz prozor.

“Ideja nikada nije bila da stotine tisuća ljudi umru. Sve je užasno pošlo po zlu”, tvrdi bivši visoki ruski dužnosnik. Iako je od početka plan jalov, Putin stalno traži nova obrazloženja kako bi opravdao nastavak rata, inzistirajući na tome da nije imao drugog izbora nego nastaviti s invazijom svim potrebnim sredstvima, kažu sadašnji i bivši dužnosnici.

“On kaže ljudima koji su mu bliski: ‘Ispostavilo se da smo bili potpuno nespremni. Vojska je u kaosu. Naša industrija je u kaosu. Ali dobro je da smo to saznali na ovaj način, a ne kad nas je NATO napao‘”, dodaje bivši dužnosnik.

Kazuju kako je Putin postao još izoliraniji od početka rata. “Staljin je bio negativac, ali dobar menadžer, jer mu se nije moglo lagati. Ali Putinu nitko ne može reći istinu”, kaže jedan i dodaje kako „ljudi koji ne vjeruju nikome počinju vjerovati vrlo malom broju ljudi koji im lažu.”

---

---

Prošla godina nije bila prvi put da je Putin bliskim savjetnicima zatajio planove invazije. Kada je Rusija anektirala Krim 2014., nije obavijestio svoje vlastito vijeće sigurnosti — umjesto toga odluku o tome donio je sa svojim ministrom obrane Sergejem Šojguom i trojicom najviših sigurnosnih dužnosnika razgovarajući cijelu noć do 7 ujutro.

Neki savjetnici su i tada pozvali Putina da ne šalje trupe na Krim, a on im je rekao: „Ovo je povijesni trenutak. Ako se ne slažete s tim, možete otići”. Kad je Zapad, u strahu od eskalacije napetosti do točke s koje nema povratka i ugrožavanja gospodarskih veza Europe s Rusijom, tada reagirao blago Putin je bio uvjeren da je donio ispravnu odluku.

U godinama nakon invazije 2014., Putinov unutarnji krug počeo se dodatno smanjivati jer je postajao sve više obuzet onim što je vidio kao rastuće zapadne prijetnje sigurnosti Rusije. Njegova se izolacija produbila kada je 2020. započela pandemija Covid-19: zbog straha da bi mogli zaraziti germafobičnog Putina, čak su i najviši dužnosnici bili prisiljeni provoditi tjedne u karanteni za osobnu audijenciju.

Jedan od rijetkih ljudi koji su proveli dulje vrijeme s Putinom bio je njegov prijatelj Jurij Kovalčuk, bivši fizičar koji je 1990-ih posjedovao daču pokraj budućeg predsjednika u selu izvan Sankt Peterburga.

---

---

Tajnoviti Kovalčuk - bankar i medijski mogul za kojeg SAD kažu da upravlja Putinovim osobnim financijama - dijeli strast prema ruskom imperijalističkom revanšizmu sa svojim starijim bratom Mihailom, također poznatim fizičarom čije su se teorije zavjere pune blebetanjima o američkim planovima za razvoj super-vojnika i tzv. "etničkog oružja" povremeno pojavljivala kasnije u Putinovim govorima. Tijekom vrhunca pandemije, Putin je bio uglavnom odsječen od relativno liberalnih, zapadnjački nastrojenih pouzdanika. Umjesto toga, proveo je prvih nekoliko mjeseci u svojoj rezidenciji u Valdaju, uglavnom zatvoren s mlađim Kovalčukom, koji je nadahnuo Putina da razmišlja o svojoj povijesnoj misiji afirmacije veličine Rusije, poput Petra Velikog.

„On stvarno vjeruje u sve što govori o sakralnosti i Petru Velikom. Misli da će ga pamtiti kao Petra,” kazao je bivši visoki dužnosnik za Financial Times.

Putin je postajao sve više fiksiran na Ukrajinu kako su se pogoršavali njegovi odnosi s njezinim energičnim mladim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Jedan od prvih poteza Zelenskog bio je obuzdavanje utjecaja Viktora Medvedčuka, Putinova bliskog prijatelja koji je bio na čelu najveće oporbene stranke u parlamentu. Dok je bivši predsjednik Petro Porošenko koristio Medvedčuka kao ključnog posrednika s Moskvom, tim Zelenskog tražio je druge posrednike u uvjerenju da je njegov utjecaj na Putina počeo slabiti.

I dok je Putin počeo smišljati planove za moguću invaziju, Medvedčuk je inzistirao na tome da će Ukrajinci dočekati ruske snage raširenih ruku. Jedan dio plana uključivao je Viktora Janukoviča, bivšeg ukrajinskog predsjednika koji je u ruskom egzilu otkako je pobjegao od revolucije protiv njega 2014. godine. Trebao je isporučiti video poruku dajući legitimitet Medvedčuku – koji bi onda vladao Ukrajinom uz potporu Rusije.

Vizija je bila u oštrom sukobu s političkom realnošću u Ukrajini, gdje je proruska manjina koju je predstavljao Medvedčuk bila brojčano nadjačana od onih koji su ga prezirali zbog njegovih veza s Moskvom. Ali to se pokazalo zavodljivim za Putina, koji je odobrio plaćanja preko Medvedčukove stranke kako bi se isplatili lokalni suradnici

U Moskvi su oko toga bili dosta skeptični. "Ako Medvedčuk kaže da pada kiša, morate pogledati kroz prozor - bit će sunčano", kaže za FT bivši visoki ruski dužnosnik.

"Imate ankete, imate tajne službe - kako možete učiniti bilo što ozbiljno na temelju onoga što Medvedčuk govori?", zgražali su se neki visoki dužnosnici. Međutim sve je eskaliralo kad je Medvečukovu procjenu poduprla Federalna služba sigurnosti (FSB) koja je uz to plaćala velike svote mita dužnosnicima u Ukrajini u nadi da će im to sve jamčiti uspjeh. No većina Medvedčukove mreže, jednostavno je uzela novac i pobjegla, odbijajući pridružiti se invaziji - ili je otišla ravno ukrajinskim vlastima i upozorila ih na upute koje su dobili.

Kad su posljedice njegove neuspješne invazije postale svima jasne, Putin je tražio žrtvenog jarca kojeg će smatrati odgovornim za obavještajne greške koje su u pozadini toga. Ta je osoba bio Sergej Beseda, šef FSB-ove pete uprave, koji je bio odgovoran za inozemne operacije i koji je trebao postaviti temelje za invaziju podmićujući ukrajinske kolaboracioniste.

---

---

U početku je Beseda bio u kućnom pritvoru. No brzo se vratio. Njegov brzi povratak potvrdio je ono što savjetnici vide kao neke od najvećih Putinovih slabosti. Ruski predsjednik cijeni lojalnost više nego kompetentnost. Putinovi zahtjevi za lojalnošću samo su povećali poticaj savjetnicima da mu govore ono što želi čuti.

»On je zdrave pameti. On je razuman. Nije on lud. Ali nitko ne može biti stručnjak za sve. Moraju biti iskreni s njim, a nisu", kaže još jedan dugogodišnji Putinov pouzdanik za FT. Za mnoge u eliti, laganje je taktika preživljavanja: većina Putinove predsjedničke administracije i ekonomskog kabineta rekla je prijateljima da se protive ratu, ali osjećaju da su nemoćni učiniti bilo što po tom pitanju.

Kako rat i dalje traje, Putin je počeo shvaćati razmjere ruske pogrešne procjene, što ga je natjeralo da traži više informacija od ljudi na nižim razinama. Kohorta ultranacionalističkih blogera koji su kritični prema vojnom establišmentu održala je najmanje dva sastanka iza zatvorenih vrata s Putinom od prošlog ljeta; neki su bili i počasni gosti na ceremoniji pripajanja četiri ukrajinske pokrajine u rujnu.

---

Povremeno je Putin koristio informacije iz svojih neformalnih kanala kako bi sapleo visoke dužnosnike u javnosti. Prošlog mjeseca Denis Manturov, zamjenik premijera, rekao je Putinu da je vlada potpisala ugovore s ruskim zrakoplovnim tvornicama za proizvodnju novih zrakoplova, jedne od industrija koje su najviše pogođene poteškoćama u nabavi komponenti pod sankcijama. Putin je odgovorio: “Znam da tvornice nemaju ugovore, rekli su mi direktori. Zašto izigravaš budalu?“.

Međutim, Putinov novootkriveni skepticizam ograničen je njegovom nespremnošću da prizna da je invazija bila pogreška, navode izvori Financial Timesa.

---

---

Oko 1 sat ujutro 24. veljače prošle godine, Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, primio je zabrinjavajući telefonski poziv iz Kremlja.

Nakon što je mjesecima gomilao invazijske snage s više od 100.000 ljudi na granici s Ukrajinom, Vladimir Putin je dao zeleno svjetlo za invaziju. Odluka je potpuno iznenadila Lavrova.

Samo nekoliko dana ranije, ruski je predsjednik na vrlo neugodnoj televizijskoj sjednici, ispitivao svoje Vijeće sigurnosti za njihovo mišljenje o priznavanju dviju ukrajinskih pograničnih separatističkih država u Donbasu, ali im nije otkrio svoje prave namjere.

Držanje Lavrova u neznanju nije bilo neuobičajeno za Putina, koji je svoje vanjskopolitičke odluke čuvao među šačicom bliskih ljudi od povjerenja, čak i kad je to potkopavalo ruske diplomatske napore. Ovom prilikom telefonski poziv učinio je Lavrova jednim od rijetkih ljudi koji su imali bilo kakva saznanja o ratu. Sve ostalo više rukovodstvo Kremlja doznalo je za invaziju tek kada su tog jutra na televiziji vidjeli kako Putin objavljuje pokretanje “specijalne vojne operacije”.

Tog istog dana nekolicina oligarha okupila se u Kremlju na sastanku dogovorenom dan ranije, svjesni da će invazija pokrenuti zapadne sankcije koje bi mogle uništiti njihova carstva.

“Svi su bili potpuno izgubljeni”, ispričala je za Financial Times osoba koja je prisustvovala tom događaju.

---

---

Dok su čekali, jedan od oligarha ugledao je Lavrova kako napušta drugi sastanak i tražio od njega objašnjenje zašto je Putin odlučio izvršiti invaziju. Lavrov nije imao odgovor, a dužnosnici koje je tada posjetio u Kremlju, o tome su znali manje od njega.

Potpuno zapanjen, oligarh je upitao Lavrova kako je Putin mogao isplanirati tako ogromnu invaziju u tako malom krugu – budući većina viših dužnosnika u Kremlju, kao ni poslovna elita nisu vjerovali da je to uopće moguće.

"On ima tri savjetnika", odgovorio mu je Lavrov i nabrojio: “Ivan Grozni, Petar Veliki i Katarina Velika.”

Prema Putinovom planu invazije, ruske su trupe trebale zauzeti Kijev u roku od nekoliko dana u briljantnom munjevitom ratu bez krvi. Umjesto blitzkriega, rat se pretvorio u močvaru povijesnih razmjera za Rusiju. U godinu dana Putinova invazija neviđeno je pokosila rusku vojsku, iscrpila zalihe tenkova, topništva i krstarećih projektila i potpuno odsjekla zemlju od globalnih financijskih tržišta i zapadnih opskrbnih lanaca. A sve to uzalud. Sve te žrtve nisu približile Putina njegovim nejasno definiranim ciljevima "demilitarizacije" i "denacifikacije" Kijeva. Iako Rusija sada kontrolira 17 posto međunarodno priznatog teritorija Ukrajine, napustila je polovicu zemlje koju je zauzela u prvim tjednima rata - uključujući ponižavajuće povlačenje iz Hersona.

I dok rat i dalje tutnji i ne nazire mu se kraj, Putin ne daje naznake da namjerava odustati od svojih ratnih nastojanja.

---

---

„Čak i kad je svima jasna ogromna cijena invazije za Rusiju, Putin je još odlučniji u namjeri da to provede do kraja, kazali su ljudi koji ga poznaju. Financial Times je razgovarao sa šest dugogodišnjih Putinovih poznanika i suradnika, kao i s ljudima koji su bili uključeni u ruske ratne planove, te sadašnjim i bivšim visokim dužnosnicima na zapadu i u Ukrajini o tome kako je Putin pogriješio u invaziji — a zatim grešku udvostručio umjesto da prizna stvarno stanje. Svi su govorili pod uvjetom anonimnosti kako bi mogli razgovarati o osjetljivim podacima zbog kojih, kako je to običaj s Putinovim neistomišljenicima, mogu ‘slučajno‘ izletjeti kroz prozor.

“Ideja nikada nije bila da stotine tisuća ljudi umru. Sve je užasno pošlo po zlu”, tvrdi bivši visoki ruski dužnosnik. Iako je od početka plan jalov, Putin stalno traži nova obrazloženja kako bi opravdao nastavak rata, inzistirajući na tome da nije imao drugog izbora nego nastaviti s invazijom svim potrebnim sredstvima, kažu sadašnji i bivši dužnosnici.

“On kaže ljudima koji su mu bliski: ‘Ispostavilo se da smo bili potpuno nespremni. Vojska je u kaosu. Naša industrija je u kaosu. Ali dobro je da smo to saznali na ovaj način, a ne kad nas je NATO napao‘”, dodaje bivši dužnosnik.

Kazuju kako je Putin postao još izoliraniji od početka rata. “Staljin je bio negativac, ali dobar menadžer, jer mu se nije moglo lagati. Ali Putinu nitko ne može reći istinu”, kaže jedan i dodaje kako „ljudi koji ne vjeruju nikome počinju vjerovati vrlo malom broju ljudi koji im lažu.”

---

---

Prošla godina nije bila prvi put da je Putin bliskim savjetnicima zatajio planove invazije. Kada je Rusija anektirala Krim 2014., nije obavijestio svoje vlastito vijeće sigurnosti — umjesto toga odluku o tome donio je sa svojim ministrom obrane Sergejem Šojguom i trojicom najviših sigurnosnih dužnosnika razgovarajući cijelu noć do 7 ujutro.

Neki savjetnici su i tada pozvali Putina da ne šalje trupe na Krim, a on im je rekao: „Ovo je povijesni trenutak. Ako se ne slažete s tim, možete otići”. Kad je Zapad, u strahu od eskalacije napetosti do točke s koje nema povratka i ugrožavanja gospodarskih veza Europe s Rusijom, tada reagirao blago Putin je bio uvjeren da je donio ispravnu odluku.

U godinama nakon invazije 2014., Putinov unutarnji krug počeo se dodatno smanjivati jer je postajao sve više obuzet onim što je vidio kao rastuće zapadne prijetnje sigurnosti Rusije. Njegova se izolacija produbila kada je 2020. započela pandemija Covid-19: zbog straha da bi mogli zaraziti germafobičnog Putina, čak su i najviši dužnosnici bili prisiljeni provoditi tjedne u karanteni za osobnu audijenciju.

Jedan od rijetkih ljudi koji su proveli dulje vrijeme s Putinom bio je njegov prijatelj Jurij Kovalčuk, bivši fizičar koji je 1990-ih posjedovao daču pokraj budućeg predsjednika u selu izvan Sankt Peterburga.

---