Ono što resi našu zapadnu kulturu od njezinih početaka je kritički duh, duh sumnje, duh propitivanja, stanje stalne rasprave, od demokracije, društvenih fenomena do prirodoznanstvenih istraživanja. No granica između kritičkog duha, propitivanja i luđačkih interpretacija zbilje često je tanka. Te luđačke interpretacije zovemo teorije zavjere.
Niču kao gljive poslije kiše, ne samo kod nas, niču portali (neću ih reklamirati) s vrlo zavodljivim tumačenjima društva i svijeta, da sve više ljudi na njih pristaje i širi ih poput kuge. Njihova zavodljivost se sastoji u tome da daju toliku jasnoću u sve složenijem i nerazumljivijem svijetu, i djeluju kao neka vrsta spoznajnog sedativa, a zapravo su budalaštine.
Žrtveni jarac
Zavjere, dakako, postoje. Svaka revolucija, svaki...