Poljska, zemlja koja je zajedno s Baltičkim državama najglasnije upozoravala na prijetnju iz Kremlja i prije nego je Vladimir Putin pokrenuo invaziju punog opsega na Ukrajinu, nova je europska vojna velesila.
Ta zemlja od oko 38 milijuna stanovnika jedna je od rijetkih država članica NATO koja već dulje ispunjava obvezu izdvajanja dva posto BDP za obranu, a u ožujku 2022. godine, neposredno nakon početka ruske agresije u Ukrajini, donijela je zakon kojim se određuje izdvajanje tri posto BDP-a na obranu počevši od ove godine, nakon čega su uslijedili i ubrzo ostvareni planovi o izdvajanju više od četiri posto BDP-a u te svrhe, što daleko premašuje relativni doprinos svih ostalih država NATO-a, uključujući zemlje poput Kanade i Njemačke.
Osim toga što se naoružavaju najmodernijim zapadnim oružjem i vojnom opremom, dok goleme količine naručenog još nisu isporučene, Poljaci provode i planove za više nego udvostručenje veličine svojih vojnih snaga - plan je podići broj vojnika na 300.000, što bi poljsku vojsku učinilo daleko najvećom u Europi.
No, Varšava ne staje ni na tome. Nedavno su tako objavili da su započeli s izgradnjom golemih utvrda duž svojih granica s Rusijom i Bjelorusijom. Radi se o ozbiljnoj svoti od čak 2,55 milijardi dolara, koje će biti potrošene na izgradnju ograda, raznih fortifikacija, sadnju šuma i slično, kao štit od eventualne ruske agresije, piše Jutarnji list.
Ovaj poljski pothvat naglašava važnu činjenicu da granične utvrde mogu pomoći usporavanju, ometanju i suzbijanju napredovanja neprijatelja, odterećenju vlastitih snaga za šire borbene zadaće spašavanju života vojnika, kako za Foreign Policy u svojoj analizi piše Elisabeth Braw, kolumnistica lista i viša suradnica u think tanku Atlantic Council.
Neke su zemlje blagoslovljene prirodom pa iako se Finska nalazi tik uz Rusiju, barem ima puno šuma duž velikih dijelova te granice. Tijekom Zimskog rata 1939.-40., kada su Finci odlučno branili svoju zemlju od napadačke Crvene armije i nanijele Rusima ponižavajuće gubitke, finski branitelji su koristili stabla u svoju korist i dramatično usporili sovjetsku vojsku u onome za što su u Moskvi, kao i zapovjednici na terenu, mislili da će biti lagana šetnja.
No, finska vojska je dodatno nadogradila tu prirodnu obranu. "Imamo dugu povijest izgradnje utvrda, posebno kada je obalna obrana u pitanju i zaštita naših zračnih baza", rekao je umirovljeni general-bojnik Pekka Toveri, bivši šef finske vojne obavještajne službe i sadašnji član finskog parlamenta. "One štite postrojbe i opremu, a postrojbe na utvrđenim položajima također mogu braniti ključni teren s manje postrojbi u usporedbi s vojnicima na otvorenom".
Poljska također dijeli nekoliko stotina kilometara granice s Rusijom, kao i s Bjelorusijom, no daleko je siromašnija šumama od Finske, iako ima nekoliko močvara. Sve dok režim bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka nije 2021. godine odlučio ilegalne migracije pretvoriti u oružje i poslati tisuće migranata preko bjeloruske granice u Poljsku, Latviju i Litvu, te tri zemlje imale su vrlo malo graničnih fortifikacija bilo koje vrste. Od tada je Poljska izgradila čelični zid duž granice s Bjelorusijom, a Latvija i Litva su podigle ograde.
Ipak, dok će čelični zid zaustaviti migrante, sigurno neće odvratiti ruske ili bjeloruske vojnike i borbena pa je nedavno poljski premijer Donald Tusk najavio projekt ‘Istočni štit‘, plan kojim se nastoji učiniti upravo to.
"Želimo da naša granica bude sigurna u vrijeme mira i neprohodna tijekom rata", rekao je Tusk na svečanosti obilježavanja Drugog svjetskog rata prošlog mjeseca, kako je ranije objavio Bloomberg. Projekt, kako je izvijestio Bloomberg, uključuje izgradnju novih utvrda, ograda, modificiranje i preobrazbu oblika terena te pošumljavanje duž 400 kilometara kopnene granice, a izgradnja je, kako prenosi Foreign Policy, već počela.
Sami poljski građani podržavaju plan - neposredno prije Tuskove objave, na pitanje treba li Poljska graditi utvrde (bodljikavu žicu, bunkere, rovove) na granici s Rusijom i Bjelorusijom, 64,3 posto Poljaka odgovorilo je potvrdno, dok se samo 16,5 posto protivi takvom potezu. Budući da Poljska sada izdvaja više od četiri posto BDP-a na obranu, izdvajanje još manje od 10 posto ovogodišnjeg proračuna za ovaj projekt čini se vrijednim ovog pokušaja jačanja obrane.
Čak i u zemlji čiji obrambeni proračun za 2024. iznosi oko 29 milijardi dolara, 2,24 milijardi dolara nije mali novac, no ako šume, utvrde i ograde mogu zadržati neprijatelja ili ga barem privremeno odvratiti, to je pametno utrošen novac jer utvrde mogu podnijeti udarce koje bi inače pretrpjele vojne snage.
"Općenito, utvrđena granica trebala bi nam dati više vremena za odgovor na svaki iznenadni napad, čija je vjerojatnost minimalna kako stvari trenutačno stoje", ističe Marek Swierczynski, voditelj odjela za sigurnost i međunarodne poslove u tvrtki Polityka Insight, koja se bavi analizama poljske politike. "Može pružiti robusniju obrambenu poziciju i protiv kopnenog i - ako su adekvatno opremljene - niskog, usporenog zračnog napada. Lekcije naučene iz rata u Ukrajini ukazuju da dobro pripremljen i dovoljno popunjen obrambeni položaj može usporiti neprijateljski napad do stupnja na kojem bi kulminirao i slomio se puno prije nego inače", tumači Swierczynski.
U Finskoj su fortifikacije neosporno izvor vojne snage. Vojska obučava svoje snage za izgradnju utvrda, ali u Finskoj, kako kaže Toveri, ne grade dugačke linije rovova, kao što to čine Ukrajinci. "Naši borbeni položaji inače imaju dva, tri vojnika sa zaštitom iznad glave, što stvara međusobno podupiruću mrežu položaja zaštićenih minskim poljima. To je puno teže uništiti nego linije rovova", ističe on. Suština je, kako kaže, u tome da budući da prijetnju predstavlja teško rusko topništvo, a sada i bespilotne letjelice, utvrđivanje pruža vojnicima puno bolju zaštitu. Također, finska industrija može brzo izgraditi betonske i drvene elemente za takve utvrde. Finska, inače, gradi i nove utvrde, a njihove lokacije su povjerljiva informacija.
Planovi Poljske i dobra iskustva Finske sugeriraju, kako navodi Braw, da bi svaka zemlja koja graniči sa sve agresivnijom Rusijom trebala podići utvrde duž svojih granica. Drvo i stupovi su manje vrijedni od vojnika, piše Jutarnji list.
No, umirovljeni general-pukovnik Ben Hodges, pješački časnik koji je zapovijedao američkom vojskom u Europi od 2014. do 2017. godine, upozorava da su utvrde učinkovite onoliko koliko je učinkovita ljudska i zračna podrška. "Utvrde i prepreke poput minskih polja i protutenkovskih jaraka same po sebi učinkovite su samo ako su pokrivene topničkom ili raketnom vatrom... U suprotnom, napadačke snage mogu uzeti zamah i izvršiti namjeravano probijanje", kaže Hodges.
Također, kako objašnjava, utvrde moraju biti dubinske i moraju biti ispravno integrirane u NATO-ove obrambene planove za tu regiju, inače bi planove mogle poremetiti prepreke i utvrde koje nisu komplementarne obrambenim planovima. Utvrde koje je dizajnirala pojedina država mogle bi omesti vojnike iz savezničkih zemalja koji joj priteknu u pomoć u kriznim situacijama jer i branitelji moraju djelovati u blizini granice. Također, utvrde troše značajne resurse i skupe su.
To znači da će od poljskih planiranih utvrda koristi biti samo ako planeri NATO-a znaju sve detalje o njima. Nije poznato koliko su detaljni planovi Poljske jer će lokacije utvrda najvjerojatnije biti tajne. "Još uvijek nemamo potpunu predodžbu koliko će ta utvrđena linija biti duboka, široka, koliko dobro naoružana i koji će joj biti ciljevi", ističe Swierczynski. "U smislu da je ovo prilika za odterećenje snaga, mislim da će zapravo imati suprotan učinak. Morat će imati ljudstvo, a taj će teret pasti na oružane snage", dodaje.
Takve stražarske dužnosti vjerojatno će obavljati pripadnici snaga teritorijalne obrane, grane oružanih snaga koja ima posebnu odgovornost za obranu domovine i čiji su pripadnici često honorarno raspoređeni u svojim matičnim regijama, ali će, kako tumači Swierczynski, zahtijevati održavanje i opskrbu vojnih inženjera i logističara.
No, kao i kod svih pokušaja odvraćanja, ono što je uistinu važno jest hoće li se potencijalni napadač pokolebati da napadne. Jasno dati do znanja Rusiji da Europa prijetnju shvaća ozbiljno može puno vrijediti, no ukoliko planovi samo izazovu čuđenje u Kremlju, onda ih ne vrijedi provoditi, navodi autorica. Ipak, za sada se može samo nagađati o raspravama unutar zidina Kremlja, ali ako ruski mediji ‘polude‘ zbog ovog poteza, to bi mogao biti jedan od znakova da djeluje, zaključuje Elisabeth Braw u tekstu za Foreign Policy.