Ove se nedjelje održavaju regionalni izbori u dvjema saveznim državama na istoku Njemačke - Tiringiji i Saskoj, koji su privukli doista veliku pozornost vodećih svjetskih medija. Zašto? Zato što ankete najavljuju uvjerljivu pobjedu kontroverzne ekstremističke stranke Alternativa za Njemačku (AfD) i nezapamćeni potop tradicionalnih opcija umjerenoga centra. Trend je to koji će, ako se potvrdi na biralištima, iz temelja protresti "ekonomski motor Europske unije".
Nekoć marginalna stranka s kojom nitko nije htio surađivati danas je nadomak toga da preuzme kormilo u dvjema istočnim saveznim državama (u Brandenburgu, ruralnoj pokrajini koja okružuje Berlin, izbori se održavaju tek 22. rujna).
U tom bi joj naumu uvelike mogla pomoći Sahra Wagenknech, svojevrsna crna labudica ovog izbornog ciklusa, čijoj Alijansi, poznatoj i pod kraticom BSW, u Tiringiji prognoziraju osvajanje oko 20 posto, a u Saskoj između 11 i 15 posto. Jednostavna matematika daje naslutiti kako će se bez njezine podrške teško moći formirati vladajuća većina, piše Jutarnji list.
Na kraju krajeva, i 1930-ih godina, u istoj toj Njemačkoj, radikalna ljevica imala je mnogo dodirnih točaka s radikalnom desnicom. Ovoga puta zajednički su im nazivnik neskrivene simpatije prema Vladimiru Putinu (a time i najava radikalnog smanjenja svake buduće vojne pomoći Ukrajini), kritičan stav prema euroatlantskim integracijama te drastično pooštravanje migrantske politike.
Točno 35 godina nakon pada Berlinskog zida, tako, jaz između "istočne" i "zapadne" Njemačke kao da nikada nije bio jasniji nego ovih mjeseci. Zapad, naime, uspješno odolijeva rastu populizma te se zadržava u gabaritima prihvatljivoga centra, dobrim dijelom zbog svojevrsnog osjećaja društvene odgovornosti prema Starom kontinentu kojem su 1940-ih nanijeli toliko patnje, a istok sve besramnije koketira sa strankom toliko radikalnom da je sve češće uspoređuju s nacističkom, a i s kremaljskom propagandom koja joj ide uz bok.
Treba napomenuti kako je i njemačka federalna obavještajna služba ogranke AfD-a, i to upravo u Tiringiji i Saskoj, označila kao prijetnju demokratskom ustavnom poretku Republike.
Svega su toga svjesni Nijemci, nacija koja je, kao malo koja na ovome svijetu, naučila lekcije iz vlastite povijesti, ponajviše onu da je Adolf Hitler do vlasti došao upravo demokratskim putem, i to uvelike zahvaljujući spremnosti drugih političkih opcija da s njim uđu u postizbornu kombinaciju.
Upravo je zato, dosad, AfD-u put do vlasti bio blokiran sanitarnim kordonom, njemački rečeno Brandmauerom. Međutim, možda i baš zato što su, od svog osnutka 2013., sve vrijeme u opoziciji, čime im se nije dala prilika da narodu pokažu što mogu (čitaj, ne mogu), posljednjih im godina nezaustavljivo raste rejting, dobrim dijelom i zato što svoja predizborna obećanja nikada nisu trebali pomiriti s realnošću situacije u praksi.
- Nije pretjerano tvrditi da su ovi izbori lakmus-papir za trenutno stanje njemačke demokracije - izjavio je saski radijski novinar Alexander Moritz za britanski The Guardian.
Inflacija, strah od ratova te ukidanje sloboda tijekom pandemije Nijemce su učinili vrlo prijemčivima za populistička obećanja i nerealna "brza rješenja" koja im nude. Trendovi su to koji su "poharali" istok zemlje posljednjih godina, nakon što su ga na koljena prvo bacili odlazak industrije, masovno iseljavanje građana i opća nezainteresiranost tradicionalnih stranaka.
Nastali vakuum uspješno je popunio AfD utaborivši se u manje urbane sredine na istoku kojima su mainstream političari odavno okrenuli leđa - dobrim dijelom i svjesno. Upravo je u tim sredinama AfD na prošlim izborima, onima koji su se u lipnju održali za Europski parlament, osvojio više od polovine ukupnih glasova.
Za AfD su ovi izbori dio šire strategije legitimizacije vlastitog političkog bitka na njemačkoj sceni koja strahuje od ekstremne desnice. Prvi je korak rušenje tzv. Brandmauera, što će uspjeti u onome trenutku kad se nametnu kao ključni akter bez kojeg se ne može formirati većina i donijeti niti jedan zakon na lokalnoj razini, prenosi Jutarnji list.
Njihov je cilj mainstream političare malo-pomalo naviknuti na suradnju u "nebitnim" pitanjima, poput asfaltiranja cesta ili otvaranja novih dječjih vrtića, kako bi im s vremenom i suradnja oko "većih" pitanja postala zamisliva. Politico ističe kako je Brandmauer već neslužbeno i srušen, jer je, prema njihovoj analizi, u razdoblju između 2019. i 2023. do suradnje AfD-a i tradicionalnih stranaka na lokalnoj razini došlo čak 120 puta.