Prije godinu dana rusko je zrakoplovstvo bombardiralo zgradu Ukrajinskog narodnog kazališta u Mariupolju, gradu čija ratna sudbina tako podsjeća na onu vukovarsku iz 1991. Bombardiranje kazališta, koje je praktički sravnjeno sa zemljom imalo je dvostruku simboliku. Kazalište je bilo jedan od glavnih simbola ukrajinskog kulturnog identiteta grada, ali i zgrada s velikim podzemnim skloništem u kojem su zaštitu od prvih ruskih zračnih napada potražile stotine stanovnika Mariupolja, uglavnom žena i djece.
Dakako da je ruska propaganda rušenje kazališta odmah pripisala ukrajinskoj Azov bojni, koja ga je navodno srušila iznutra (i ukrajinski „ustaše“ se vole samobombardirati). Potom je plasirana priča da su civili bili evakuirani iz skloništa prije napada, koja podupire...