Naša reporterka ušla je u europsku državu za koju nitko u Europi ne zna. Država je to koja ima i granice i vojsku i novac, problem je što - ne postoji

Čim je ušao, skinuo je šubaru i bacio je pokraj vozača.

- Dobri djenj - pozdravio je vojnik na ruskom.

Šubara je bila crna, krznena. Tipična ruska. Na njoj se sjajila značka. Srp i čekić. Zvijezda petokraka na vrhu. Ukrasne lente, sunce i grožđe u dnu. Sve uramljeno klasjem, onakvim kakvog je Titova Jugoslavija imala u svojem grbu. Samo bez baklji.

Svi u maršrutki bez riječi su izvadili dokumente. Iako je kontrola bila rutinska, u minibusu se osjetilo kako napetost raste.

Vojnik je bio mlad i krupan, oružja zataknutog za pojasom. Išao je od jednog do drugog i detaljno, pomalo i štreberski, pregledavao dokumente. Očito ništa nije želio prepustiti slučaju.

Došao je i do mene. Prelistao putovnicu. Pregledao dozvolu za 10-satni boravak koju sam dobila na ulazu u državu čiju ...