Dvije i pol teške ratne godine, deseci tisuća ubijenih i napredovanje ruskih trupa u Donbasu doveli su do situacije u kojoj neki Ukrajinci postavljaju pitanje koje je donedavno bilo tabu, a glasi: Je li vrijeme za pokušaj pregovora? Osim toga, i ispitivanja javnog mnijenja pokazuju rast podrške pregovorima s Rusijom nakon propasti prošlogodišnje ukrajinske protuofenzive, iako većina Ukrajinaca, njih približno 60 posto, još uvijek podržava nastavak rata kako bi vratili područja koja je okupirala Rusija. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je izjavio da se nada iskoristiti teritorij koji su Ukrajinci zauzeli u ruskoj regiji Kursk kao polugu za postizanje mirovnog sporazuma, piše Jutarnji list.
Ali, jedna ključna skupina ostaje posebno skeptična prema bilo kakvom dogovoru s Rusijom: ukrajinska vojska. Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da samo 18 posto veterana i aktivnih pripadnika oružanih snaga smatra da bi Ukrajina trebala okončati rat pregovorima, što je najniži postotak od svih demografskih skupina u studiji. Štoviše,15 posto vojnika i veterana izjavilo je da bi oružjem pokušali spriječiti vlasti da potpišu mirovni sporazum s Rusijom.
"Postoji umor od rata u zapadnom društvu, a svakako u ukrajinskom društvu. Ovo nije najoptimističniji trenutak za Ukrajinu, ali nije se dogodila nikakva vojna katastrofa. Ovaj rat nije izgubljen", objasnio je što je posrijedi pukovnik Andrij Biljecki, zapovjednik jedne od najvećih ukrajinskih brigada.
nada u povratak teritorija
U intervjuu za The Wall Street Journal Biljecki se ogradio da nije na njemu kao vojnom časniku predlagati što bi bilo prikladno mirovno rješenje jer je to političko pitanje. No, dodao je da je odlučio progovoriti javno, odnosno reagirati na promjenu raspoloženja u Ukrajini za koje smatra da šteti motivaciji vojnika na bojištu.
Biljecki je bivši zapovjednik Azova čiji su neki članovi zastupali ultradesničarske ideologije i koristili simbole među kojima je i svastika. Sebe naziva konzervativcem, ali negira da je ikada imao bilo kakve nacističke ideje ili veze. Uostalom, SAD je nedavno ukinuo zabranu vojne pomoći Azovu. U Ukrajini je Biljecki utjecajan, posebno unutar vojske, jer je bivši član Vrhovne Rade i osnivač 3. jurišne brigade koja je među najcjenjenijim vojnim postrojbama Ukrajine.
Iz vojne perspektive, prema njegovu mišljenju, Ukrajina ne treba tražiti prekid vatre. Prošlogodišnji porazi su relativno mali, a Rusija i dalje ima mnogo vlastitih problema: loše obučene borbene snage i nedostatak časnika niže razine. Ovogodišnje zauzimanje Avdiivke platili su golemim gubicima.
"Ukrajina može vratiti vrlo značajan dio okupiranog teritorija, zato vidim veliku opasnost u nasumičnom zaustavljanju rata", upozorio je Biljecki.
Strah od Trumpove pobjede
U intervjuima za Wall Street Journal još neki vojnici i veterani, od kojih se mnogi bore otkako je Rusija prvi put tajno napala istočnu Ukrajinu 2014., izrazili su skepticizam oko primirja s Rusijom. Mnogi među njima smatraju da će Vladimir Putin jednostavno iskoristiti pauzu u sukobu kako bi ponovno opremio rusku vojsku, a zatim nastaviti invaziju. Drugi upozoravaju da bi žrtva palih suboraca bila uzaludna ako bi Ukrajina jednostavno pristala predati teritorij Rusiji.
Naravno da ima Ukrajinaca koji po svaku cijenu žele mir s Rusijom, ali takva su razmišljanja uglavnom u manjini. Ipak, Volodimir Dubovijk, direktor Centra za međunarodne studije u Odesi, smatra da promjene u javnom mnijenju i porast broja onih kojima je dosta rata Zelenskom pružaju priliku da sklopi neku vrstu dogovora s Putinovim režimom. "Sama činjenica da se čini da su ljudi spremniji na pregovore s Rusijom velika je promjena. No, svaki prekid vatre dolazi sa značajnim političkim rizikom. Vjerojatno bi to mnogi Ukrajinci vidjeli kao loš dogovor", upozorio je Dubovijk.
Ipak, nastavak rata predstavlja vlastite političke izazove za Zelenskog. Ukrajinskim brigadama na ratištima Donbasa nedostaje ljudstva, a što se tiče naoružanja, daljnja potpora SAD-a jako ovisi o rezultatima izbora u studenome. Pobijedi li Donald Trump, Ukrajinci će se naći u groznoj situaciji.
Jaz između ljudi na fronti i u pozadini
S druge strane, mnogi vojnici su ljuti jer se stvorio jaz između onih koji se bore i onih u većim gradovima koje rat gotovo nije dotaknuo. U Dnjipru, samo nekoliko sati od istočne fronte, barovi i kafići puni su mladića koji ispijaju kavu ili pivo kao da rata nikada nije bilo.
Andrij Biljecki kaže kako je prirodno da oni koji se ne bore žive normalno. "Ne možemo naciju od 37 milijuna ljudi obući u zeleno i poslati ih na front. Jednostavno ne možete zaustaviti život."
Ipak, dodao je da bi se mnogi problemi ukrajinske vojske mogli riješiti poboljšanjem obuke mobiliziranih mladića. Njegova vlastita brigada nema problema s nedostatkom ljudstva jer je Azov poznat kao postrojba u kojoj će trupe proći odgovarajuću obuku prije nego što budu poslane u rovove. "Kad je osoba slabo obučena, kad ne zna što će se dogoditi u ratu, kako će izvršiti svoj zadatak, spasiti život sebi ili suborcu, onda se boji, i to je normalno. No, vojnik koji je prošao kvalitetnu obuku puno se manje boji."
