Svakom desetom novorođenom Islanđaninu „zapisano“ je da za života objavi barem jednu knjigu. Između ljudi koji nastanjuju ovaj zabačeni otok i strasti za škrabanjem postoji vrlo čvrsta veza zbog koje su oni svjetski šampioni u kategoriji udjela autora u ukupnom broju stanovnika.
Iako im, dakle, književnika ne manjka, samo će se vrlo rijetki među njima predstavljati kao takvi. Razlog tome je jednostavan: pisanje oni shvaćaju kao dopunsku odnosno povremenu djelatnost kojom se bave tek kad im temeljno zanimanje to dopusti.
Yrsa Sigurðardóttir je, recimo, svjetski poznata autorica krimića, objavljuju je posvuda i u zastrašujuće visokim nakladama, ali ona još uvijek, i nakon četvrt stoljeća uspješne književne karijere, ne odustaje od svoje matične profesije. Barem...