Erupciju vulkana praćenu potresima kod islandskog ribarskog grada Grindavik mnogi doživljavaju kao egzotičnu kataklizmu iz susjedne galaksije koja s nama baš i nema neke velike veze. Ako ste među onima koji su uvjereni da nas se to ne tiče, jer smo vulkanski davno ugaslo područje, prestanite se zavaravati. Viški vulkanski trokut, kojega čine otoci Svetac, Brusnik i Jabuka, nije samo lokacija za pučinske nautičke avanture nego i podsjetnik da je i kod nas zemaljsko podzemlje itekako u stanju u hipu izmijeniti prepoznatljivo stanje reljefa.
Nalazi vulkanskih stijena kod Donjeg Muća, na koje su nedavno upozorili ugledni zagrebački geolozi, također govore o opasnosti da se tlo naglo probudi i zaspe okoliš užarenom lavom. Osim toga, kad su vulkani u pitanju blizina epicentra baš i ne igra veliku ulogu po pitanju svih potencijalnih posljedica, jer od vulkana se ne gine samo od lave, odrona i pepela, kao u Pompejima.
Vrlo dobro je, primjerice, dokumentirano kako je erupcija peruanskog vulkana Huaynaputina 1600. godine fatalno utjecala na milijune života diljem svijeta, pa i naše krajeve, premda je lokalno u prvi mah ubila tek oko 1500 ljudi. No, njezini naknadni rezultati su bili blago rečeno katastrofalni: prouzročili su glad diljem svijeta, uključujući smrt milijuna tisućama kilometara daleko. Intenzivne snježne padaline i hladnoća, nezabilježene u prethodnih 500 godina, pogodile su iza ove erupcije čak i daleke zemlje poput Rusije, ubivši na milijune stanovnika. Jako su bile pogođene i regije Balkana i Egejskoga mora. Sve ovdašnje zemlje su nakon erupcije Huaynaputine zbog promjene klime bile prisiljene nabavljati žito isključivo iz inozemstva, što je jako intenziviralo trgovinu i snažno proširilo epidemiju kuge. Osmansko-bosanski kroničar İbrahim Peçevi pisao je da se 1601. Dunav zaledio i onemogućio čak i takvu trgovinu. Ekstremna hladnoća prouzročila je uginuće velikoga broja stoke u Anadoliji, na Krimu i na cijelome Balkanu, što je fatalno oslabilo čak i tad iznimno moćno Osmansko Carstvo.
Don Vicenc Frljanić iz istočne Istre ostavio je vrijedne bilješke nakon 1600. o ćudljivosti klime koja neodoljivo podsjeća i na neke današnje anomalije. Najprije je 1600. godine hladnoća bila takva da je smrzavala vino u čašama, a onda je već iduće vruć vjetar navodno osušio svu vegataciju, a tuča uništila usjeve. Oko 1606. zaredala su, pak, tornada i olujni vjetrovi uništavajući sve oko sebe po kopnu i po moru. Kuga je trgovačkim putevima žitom u ožujku 1607. ušla u Split unatoč strogim mjerama nadbiskupa Dominisa i odmah ubila više stotina ljudi. Zbog peruanske vulkanske katastrofe broj stanovnika Splita je tako od 4223 duša u 1606. pao na samo oko tisuću preživjelih stanovnika u studenome 1607. U godini dana preživio je tek svaki četvrti Splićanin!
Novija povijest je vidjela nizove više ili manje fatalnih vulkanskih erupcija, snage od 1 do 6 stupnjeva po VEI ljestvici vulkanske eksplozivnosti. Nije bilo supervulkana snage 8 VEI ljestvice u zadnjih 10 tisuća godina, ali ih je itekako bilo u ranijoj povijesti, što znači da će se jednom sigurno ponoviti. Primjer takvog mutanta je, npr., erupcija Yellowstonea prije 640 tisuća godina, dan-danas aktivnog vulkana koji nasreću zasad tek tiho tutnji ispod stopala posjetitelja američkog nacionalnog parka. Posljednja od tri erupcije ovog supervulkana zapravo je i stvorila golemi krater cijelog nacionalnog parka, dimenzija 48 x 72 km.
Jedna od najvećih vulkanskih eksplozija na planeti dogodila oko 1600. godina prije Krista prilično blizu nama. Geolozi smatraju da je grčki otočni vulkan Thera eksplodirao energijom 7 stupnjeva VEI ljestvice, tj. snagom nekoliko stotina atomskih bombi u jednom djeliću sekunde. Eksperti misle da bi to mogla biti najjača eksplozija kojoj su moderni ljudi ikad svjedočili. Erupcija planine Thera napravila je ogromnu rupu na Santoriniju, otoku u Egejskom moru na kojem se nalazio ovaj vulkan. U to je vrijeme na otoku cvjetala Minojska civilizacija koju je što sumpornim dioksidom, a što naknadnom promjenom klime, posve uništio ovaj vulkan.
Slična ovoj super-kolosalnoj eksploziji snage 7 bila je i erupcija planine Tambora 1815. godine. Ovaj još uvijek aktivan vulkan jedan je od najviših vrhova u indonezijskome arhipelagu. Nakon erupcije 11.000 ljudi je odmah umrlo zbog izravne izloženosti piroklastičnim strujanjima, a glad uslijed promjene klime u sljedećih je deset godina ubila još barem 100.000 duša.
Stratovulkan Krakatau na oceanskom spoju indo-australske ploče je 1883. izazvao tsunami i potpuno uništio otok na kojem je eruptirao, a potom je nedaleko od te lokacije u moru stvorio novi otok-dijete. Zadnji put je Krakatau eruptirao 2022. a ta tutnjava je navodno najglasniji snimljeni globalni zvuk u povijesti: mogla se čuti na čak 10 posto zemljine površine.
Jedna od najjačih novijih vulkanskih aktivacija je bila također 2022. godine u južnom Pacifiku. Podmorski vulkan Hunga Tonga izbio je snagom 5,7 stupnjeva VEI ljestvice, izbacivši 50 milijuna tona vodene pare u atmosferu, što bi bilo dovoljno da se cijeli naš planet potpuno besplatno grije godinama. Eksplozija se proširila na 260 kilometara širine, a stup pepela, pare i plina protezao se 20 km visoko u zrak. Oslobođena je energija ekvivalentna snazi više od 100 atomskih bombi u Hirošimi, rekla je NASA poslije naknadnih analiza.