Habent sua fata libelli, imaju libri svoj usud. Mudro, stiže iz rimskog spektra antike, pišem libri jer se obraćam čitateljstvu koje je pozitivno obilježio “Libar Marka Marulića Splićanina”.
Kad razmišljam o libru, knjizi, uvijek se sjetim onih fratara koji su neumorno prepisivali sve što im je došlo pod ruku kako bi to sačuvali za potomstvo. Sjetim se Umberta Eca i “Imena ruže” u kojem William od Baskervilla, kad Jose zapali knjižnicu, po cijenu života spašava libre. Knjige su mijenjale svijet, crkveni lideri su se protivili tiskanju i širenju Biblije među puk, boje se gubitka ekskluziviteta, posljedično i vlasti. Nisu bili u krivu, eto ubrzo Martin Luther s 99 zahtjeva i evo protestantizma. Pa onda bauk komunizma.
Promašena rasprava
Ista će Crkva sastaviti...