Glavni dužnosnik UN-a za humanitarnu pomoć, Martin Griffiths, kaže da je situacija u Gazi sada postala toliko loša da je "apokaliptična" i da više nema mogućnosti značajnih humanitarnih operacija, budući da su uvjeti takvi da se pomoć više uopće ne može distribuirati.
Istaknuo je da diplomatski napori da se rat učini manje strašnim za civile "izgleda da uopće nisu uspjeli, pa je tempo razaranja na jugu jednako nemilosrdan kao što (to) vidimo na sjeveru." Opisao je i kako je "prošli tjedan imao plan od 10 točaka", ali ga više nema jer "ovisi o određenom broju dekonfliktijskih institucija koje su sigurne za život ljudi". "One ne postoje", govori Griffiths.
Zbog svega navedenog, njegov zaključak je: "Ne mogu zamisliti bolji način za stvaranje generacije bijesa i ekstremizma od ovoga."
Izvjestitelj UN-a Balakrishnan Rajagopal je pak pozvao na pravnu odgovornost za "neprijateljstva koja se provode sa spoznajom da će sustavno uništiti civilne stambene objekte i infrastrukturu, čineći cijeli grad nenastanjivim za civile".
U međuvremenu, UN-ov Svjetski program za hranu nazvao je situaciju u Gazi "katastrofalnom krizom gladi" pa pozvao na humanitarni prekid vatre, a sve čelnike da što hitnije djeluju prema cilju okončanja patnje.
Doduše, da izraelski režim prema nikome nema milosti pokazuje i apel čelnika Svjetske zdravstvene organizacije Tedrosa Ghebreyesusa. Naime, on je otkrio da su od Izraelskih obrambenih snaga primili obavijest da bi trebali ukloniti svoje zalihe iz medicinskog skladišta u južnoj Gazi u roku od 24 sata, budući da će kopnene operacije to staviti izvan upotrebe. Drugim riječima - uništit će ih.
"Apeliramo na Izrael da povuče naredbu i poduzme sve moguće mjere za zaštitu civila i civilne infrastrukture, uključujući bolnice i humanitarne ustanove", zavapio je Ghebreyesus.
I jedna druga organizacija humanitarnog karaktera ima problema s Izraelom. Naime, svatko tko je upoznat s politikom Međunarodnog odbora Crvenog križa zna da oni gotovo nikada ne istupaju u javnost. Upravo zbog toga je izjava njihove predsjednice Mirjane Špoljarić tako nevjerojatna.
"Stvari koje sam vidjela (u europskoj bolnici u Gazi) nadilaze sve što bi itko trebao biti u poziciji opisati. Ono što me najviše šokiralo su djeca koja su stravično ozlijeđena, a pritom su ostala bez roditelja, o kojima nitko ne brine. Ovdje se suočavamo sa situacijom koja se neće riješiti slanjem više kamiona. Moramo pružiti zaštitu civilima u Gazi, ženama i djeci, starcima koje sam danas vidjela da nemaju gdje ... Moramo pronaći rješenja za to. Ne možemo odvratiti pogled od onoga što je očito moralni neuspjeh pred međunarodnom zajednicom."
Ovakvo grozomorno stanje je ponukalo glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Antonija Guterresa da aktivira članak 99. Povelje UN-a. Riječ je o specijalnoj ovlasti - i jedino neovisno političko oruđe dano glavnom tajniku u Povelji UN-a - koje mu omogućuje da na vlastitu inicijativu sazove sastanak Vijeća sigurnosti kako bi izdao upozorenja o "prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti". Ovaj alat nije korišten od 1989. i Libanonskog građanskog rata.
Ova rezolucija je došla pred Vijeće sigurnosti kao glasanje o humanitarnom prekidu vatre. Od 15 članova Vijeća, 13 je glasalo za, Velika Britanija je bila suzdržana, a samo jedna država je bila protiv. Ona se zove Amerika i blokirala je ovu odluku.
"Nije strategija IDF-a ubijati nevine ljude. Događa se. Priznajem. Svaki (ubijeni) je tragedija. Ali nije kao da Izraelci sjednu svako jutro i pričaju: ‘Hej, koliko još civila možemo ubiti danas? Bombardirajmo školu ili bolnicu ili zgradu i izazovimo civilne žrtve.‘ Oni ne rade to. Oni ciljaju Hamas", objasnio je glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Kirby.
Izrael je od 7. listopada ubio 21.731 ljudi, uključujući 8.697 djece i 4.410 žena. Nepoznat broj je nestao ili zarobljen pod ruševinama. Riječ je o tisućama za koje se pretpostavlja da su mrtvi. Prema podacima IDF-a, Izrael ubija jednog ili dva borca Hamasa na svakih 20 civila. Omjer civilnih žrtava u Gazi veći je od bilo kojeg sukoba u 20. stoljeću, uključujući Prvi i Drugi svjetski rat.
Izraelski borbeni zrakoplovi su samo 5. i 6. prosinca, unutar 24 sata, uništili pet škola UN-a koje su pružale utočište palestinskim izbjeglicama, pritom ubivši stotine. Izraelske snage su dosad uništile ukupno 266 škola u Gazi te onemogućile rad 25 (od 35) bolnica. U petak je IDF digao u zrak Medicinski fakultet južno od grada Gaze tako što su vojnici oko njega podmetnuli eksplozive. Dakle, tamo nije postojao sigurnosni rizik, već su se Izraelci osjećali dovoljno sigurnima da temeljito odrade posao uništavanja civilne infrastrukture.
Do 4. prosinca, više od 60 posto zgrada u sjevernoj Gazi bilo je ozbiljno oštećeno, a u nekim okruzima i 70 posto. U cijeloj Gazi između 82.600 i 105.300 zgrada ostalo je u ruševinama. "Čitava naselja su sravnjena s zemljom", piše Financial Times.
A zbog toga što su izraelske snage Gazu pretvorile u pakao, u Betlehemu - gdje je rođen Isus - je otkazan Božić. Štoviše, u znak solidarnosti sa svojom braćom u Gazi, župljani su polegli malog Isusa - umotanog u palestinsku maramu - na ruševine zgrade raznesene bombom. "Nemoguće je slaviti dok se u Gazi odvijaju masakr i genocid ... Ideja je poslati poruku svijetu: Ovako izgleda Božić u Palestini. Djecu se izvlači od ispod ruševina ... Isus se rodio među okupiranima. To nam govori da je on solidaran s onima koji pate i koji su potlačeni ... Ove godine smo namjestili sve likove oko (porušene) kuće, kao da traže Isusa", poručio je pastor Isaac.
"Navedite mi jednu naciju koja čini više da ublaži bol i patnju ljudi u Gazi od Sjedinjenih Država. Ne možete. SAD, preko predsjednika Bidena, je predvodnik napora da se kamioni, hrana, vodi, lijekovi i gorivo dopreme ljudima Gaze ... Imenujte drugu naciju koja čini više da nagovori izraelske kolege da budu pažljivi i promišljeni koliko god to mogu, dok izvode vojne operacije. Ne možete", izazvao je na konferenciji novinare Kirby.
Njegova kolegica Samantha Power, administratorica Američke agencije za međunarodni razvoj, se također jako trudi pokazati svijetu koliko SAD brine o Palestincima. Ona je, stajući u egipatskoj pustinji, pokazala avion s kojim je doletjela, kako bi dopremila 16 tona lijekova i dekica za ljude u Gazi. Također je najavila dodatnih 21 milijun dolara pomoći, povrh već omogućenih 100 milijuna.
Doduše, Washington je već omogućio 200 aviona pomoći - ali Izraelu. Isto tako, Bijela kuća je već poslala više od 10.000 tona potrepština - ali Jeruzalemu. I to vojnih potrepština, s kojima onda ovi ubijaju palestinske civile. Istina, bombe i projektili su nešto teži od lijekova.
Iako je Biden prethodno upozorio Netanyahua da bi trebao "upotrebljavati manje bombe", SAD je sada osigurao Izraelu bombe teške 900 kilograma, koje moraju biti tako ogromne jer služe za uništavanje bunkera. Poslano je oko 15.000 bombi i 57.000 topničkih granata.
Navedene bombe su toliko masivne da ako stojite na jednoj strani nogometnog igrališta, a bomba padne na onu suprotnu, što je više od 100 metara dalje, svejedno biste poginuli. Ove bombetine se bacaju na jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu.
Vojni analitičari kažu da se razaranje sjevernog pojasa Gaze u manje od sedam tjedana približilo onom koje je prouzročilo višegodišnje bombardiranje njemačkih gradova tijekom Drugog svjetskog rata. "Dresden, Hamburg, Köln - neki od najtežih bombardiranja u svijetu zapamćeni su po nazivima mjesta", rekao je Robert Pape, američki vojni povjesničar i autor Bombardiranjem do pobjede. "Gaza će također biti zabilježena kao naziv mjesta koji označava jednu od najtežih kampanja konvencionalnog bombardiranja u povijesti."
A što o ovakvom bombardiranju misli izraelski premijer? "Trebamo tri stvari od SAD-a. Municiju, municiju i municiju", ističe šaljivac Netanyahu. Iako je izgledno kako Kongres ne bi izglasao najavljeni paket 106 milijuna pomoći Izraelu (i Ukrajini), Bidenova administracija je odlučila zaobići te demokratske začkoljice. Naime, State Department se pozvao na hitnu odredbu u Zakonu o kontroli izvoza oružja, pa će Netanyahu dobiti puno, puno municije.
Pa onda, ako Izrael ne planira poubijati baš čitavu populaciju Gaze, gdje bi se ostatak trebao skloniti? Za to rješenje nudi izraelska ambasadorica u Velikoj Britaniji: "Izrael je osigurao gdje ljudi Gaze mogu imati svoje sklonište. Postoji takvo mjesto u Gazi. Mowasi je mjesto gdje mogu naći sklonište, zajedno sa međunarodnim organizacijama. Pripremili smo (to) sklonište Palestincima. Tako da ne možete reći da Izrael to ne omogućava", obećava Tzipi Hotovely.
Novinari Sky Newsa su išli na lice mjesta provjeriti njene tvrdnje. Evo kako su opisali ono što su tamo našli: "(To je) izolirana pustoš pješčanih dina, pokraj Sredozemnog mora. Nema pomoći u Mowasiju. Nema šatora humanitarnih organizacija. Nema kuhinja. Nema pomoći ovdje."
Na pitanje novinara Skya o tome kako bi Palestinci trebali preživjeti u pustinji bez infrastrukture, glasnogovornik IDF-a kaže da je to "jedino područje (u Gazi) gdje Hamas nema operacije" pa, u skladu s tim, "tamo nema ni infrastrukture koju je Hamas iskoristio". Dakle, pošto tamo nema ničega, a to je "jedina infrastruktura koju Hamas nije iskoristio", onda znači da je svaka nastamba u Pojasu Gaze pod kontrolom Hamasa i, stoga, legitimna vojna meta.
Da nije apsolutno nigdje sigurno u Pojasu Gaze, uključujući objekte sa zastavom UN-a, upozorio je i njihov glasnogovornik Stephane Dujarric. "Budimo jasni. U Gazi nema sigurnih zona koje je odredio UN. Svi moji stariji kolege bili su vrlo jasni, uključujući i glavnog tajnika koji je rekao da u Gazi nema sigurnih mjesta", poručio je UN-ovac.
Mowasi je mjesto površine manje od londonske zračne luke Heathrow. Izraelski režim želi da se na njemu smjesti 1,8 milijuna palestinskih izbjeglica. Unesrećeni ljudi koji su tamo došli kažu da na tom mjestu "nema brašne, vode ni brašna". Jedna curica je ispričala: "Spavamo na podu kao smeća. Ljudi koji su ostali u (gradu) Gazi su mrtvi, oni koji su otišli su mrtvi. Većina mojih rođaka je mrtvo. Nađite način kako da ovo riješite. Bojim se zbog onoga što se događa ... ne bih to željela nikome. Želim živjeti u sigurnosti ... Jesti i piti."
Jedan njen sunarodnjak pak ističe: "Ovo nije život. Ali čak i da nas Izraelci sve poubijaju, svejedno ne bismo otišli u Egipat."
Ipak, postoji jedna nacija koja čini sve da ublaži bol i patnju ljudi u Gazi. To je, jasno, Amerika. Naime, u Washingtonu razmatraju plan kojim bi etnički očistili sve Palestince iz Gaze pomoću - novaca. Tako SAD planira ponuditi izdašnu pomoć Egiptu, Iraku, Jemenu i Turskoj, kako bi svaka od ovih zemalja prihvatila one koji "i da ih poubijaju, ne bi otišli".
Plan ide čak toliko daleko da predviđa koliko će stanovnika Gaze primiti svaka od ovih zemalja: milijun će se transferirati u Egipat, pola milijuna u Tursku, 250.000 u Irak i 250.000 u Jemen.
Očito, Bijela kuća, suočena s bijesom i užasom međunarodne zajednice oko dosad neviđenog pokolja u Gazi, pomalo smišlja način kako privesti ovaj masakr svome kraju. I, ne treba sumnjati, američki političari imaju tu moć da ovaj rat zaustave, kad god to zažele. Jer, kako kaže umirovljeni general bojnik izraelske vojske Yitzhak Brick: "Sve naše rakete, streljivo, precizno navođene bombe, svi zrakoplovi i bombe, sve je to iz SAD-a. Čim zavrnu slavinu, ne možemo nastaviti s borbom. Nemamo tu sposobnosti ... Svi razumiju da ne možemo voditi ovaj rat bez Sjedinjenih Država. Točka."
A ovu kolaboraciju Izraela i Amerike - koju je Raz Segal, izraelski profesor holokausta i genocida, opisao kao "priručnički primjer genocida" - je izvrsno sažeo i splitski profesor Nikola Visković, rekavši: "Hamasova ubojstva (1.200 osoba) jesu nemoralno i terorističko djelo jedne gerilske organizacije. Izraelska ubojstva (preko 20.000 osoba) jesu nemoralno i terorističko djelo jedne države. Ni jedan od tih terora ne može se moralno ni pravno opravdati ni potrebom osvete, ni potrebom uništavanja onog drugog terora.
Ali državni terorizam je redovito, pa i u ovom slučaju, ne samo teži po ljudskim žrtvama - jer je moćniji - nego još i grozniji po svom značenju, jer ga izvode oni koji bi trebali biti i koji se lažno predstavljaju kao jamci društvenog mira i pravednosti. Ovo posljednje "trebanje" čini se da ljudi rijetko shvaćaju, kako su vlasti općenito, i posebice države, kroz čitavu povijest čovječanstva bili i ostali najveći teroristi.
Zato one uvijek skoro ostaju nekažnjene, osim onda kada bivaju od još moćnijih poražene."