Paraćin, grad u unutrašnjosti današnje Srbije, postao je u rujnu 1987. godine poprište zločina koji je odredio političko i društveno ozračje u bivšoj Jugoslaviji. U vojarni koja je tada nosile ime "Branko Krsmanović", etnički Albanac Aziz Keljmendi ušetao se noću u spavaonicu gdje su bili smješteni vojnici te rafalnom paljbom ubio četvoricu vojnika s kojima je služio vojni rok u JNA. Keljmendijeve žrtve su Hazim Džanović i Safet Dudaković iz Bosne i Hercegovine, Goran Begić iz Hrvatske i Srđan Simić iz Srbije.
Keljmendi je u metežu ranio još šest vojnika: Antu Jazića, Petra Đekića, Andreja Prešerna, Husu Kovačevića, Nedžida Mehmedovića i Nazifa Adžovića (dakle, tri Bošnjaka, dva Hrvata i jednog Slovenca). Nakon masakra, Keljmendi je iz kasarne pobjegao na obližnje Karađorđevo brdo. Za njim je u potjeru krenula vojna policija te ga opkolila. Tada je, po službenoj verziji događaja, Keljmendi izvršio samoubojstvo.
Tragični događaj zbio se za vrijeme uspona Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji. Jedan od razloga Miloševićeve popularnosti među srpskim stanovništvom je bila njegova tvrda politika prema kosovskim Albancima. Opće mjesto u srpskoj propagandi tog vremana je bio navodni teror koji su Albanci provodili nad Srbima u Autonomnoj pokrajini Kosovo.
Od navodnog terora Albanaca nad Srbima, došlo se do realnog terora srpskih represivnih snaga nad Albancima. Kao idealni povod je poslužio zločin Aziza Keljmendija za koji mnogi sumnjaju da je organiziran od srpske tajne službe po Miloševićevoj naredbi. Uskoro su uslijedili napadi na jugoslavenske građane albanske nacionalnosti, dućani i obrti u njihovom vlasništvu su bili bojkotirane ili vandalizirane. Masovna diskriminacija se samo povećala kako je Jugoslavija išla prema svojem krvavom raspadu.
- Kada je dan poslije zločina beogradski list Politika objavila naslov ‘Pucnji u Jugoslaviju‘, znao sam da ne valja. Shvatio sam da će to biti iskorišteno za daljnju kampanju protiv Albanaca, protiv Kosova. Bio je to samo dodatni čavao zaboden u sanduk već poljuljanih odnosa Albanaca i Srba na Kosovu.
Došli su crni dani za vojnike Albance koji su bili na odsluženju vojnog roka. Na njih se gledalo kao na neprijatelje, a kasnije je do 1990-ih bilo nekoliko smrtnih slučajeva, pa su tijela vraćali u limenim zavarenim sanducima, a Albanci su počeli izbegavati služenje vojnog roka - izjavio je Azem Vlasi, tadašnji predstavnik kosovskih Albanaca u SFRJ za BBC.
Srpski povjesničar Aleksandar Pavlović, zaposlen na beogradskom Institutu za filozofiju i društvenu teoriju objavio je 2019. godine knjigu “Imaginarni Albanac: simbolika Kosova i figura Albanaca u srpskoj kulturi”. Stavovi koje iznosi u njoj kao i u svojim izjavama za medije slični su Vlasijevim stavovima.
- Bez obzira na istinu koju ne znamo i činjenice koje nisu do kraja poznate slučaj Keljmendi je utjecao na buduća događanja u Jugoslaviji. Srbi su masovno protestirali, jer je ovaj slučaj snažno potakao nacionalističke osjećaje, pritisnuo je jugoslovenske i srpske političare da shvate koliko je pitanje Kosova i kosovskih Srba postalo značajno za Srbiju - rekao je Aleksandar Pavlović, za BBC.