Erozija i relazivizacija morala vidljiva je nažalost na mnogim područjima i u mnogim državama. Na Balkanu ili u jugositočnoj Europi to je posebno vidljivo, a naročito je bolno u Bosni i Hercegovini.
U toj se susjednoj državi, naime, osuđeni i neosuđeni počinitelji najtežih ratnih zločina imenuju ne javne funkcije ili dobivaju počasti.
U načelničkim, parlamentarnim i ministarskim foteljama u Bosni i Hercegovini bez ikakvih zakonskih zapreka mogu sjediti osuđenici za ratne zločine koji su odslužili zatvorsku kaznu.
Fikret Abdić, općinski načelnik Velike Kladuše, i preminuli Simo Zarić, bivši zamjenik načelnika Općine Šamac, samo su neki od osuđenih na javne funkcije.
Izborni zakon Bosne i Hercegovine ne zabranjuje osobama koje su pred stranim i domaćim sudovima pravosnažno osuđene za ratne zločine da se kandidiraju na izborima ili da budu imenovane na javne dužnosti.
Izuzetak su osuđenici na izdržavanju kazne, kao i oni koji se nakon podizanja optužnice nisu odazvali pozivu pravosuđa.
Bivši član Središnjeg izbornog povjerenstva Vehid Šehić odgovornim za takvo stanje smatra političare koji "ratne zločince štite kao svoje nacionalne heroje", pišu Marija Augustinović i Melisa Teletović za Radio Slobodna Evropa.
"Oni su odslužili kaznu i to nitko ne spori, ali treba li im dati pasivno biračko pravo i imenovanje na funkcije? Ratni zločini, kao najteže kazneno djelo, ne zastarijevaju i takvim ljudima treba uskratiti svaku vrstu rehabilitacija", kazao je Šehić.
Dodatni problem u BiH je činjenica da presude za ratne zločine, koje je Haaški tribunal izrekao posljednjih godina, nisu uvedene u kaznenu evidenciju u BiH. To znači da se haaški osuđenici ne nalaze u kaznenim evidencijama policijskih i pravosudnih institucija u BiH. Osim što se mogu kandidirati na izborima, ali i biti imenovani na javne funkcije, mogu dobiti potvrdu o nekažnjavanju i na taj način aplicirati za radna mjesta u javnoj upravi i tvrtkama.
Ukidanje ove prakse, koja je na snazi u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, najavio je visoki predstavnik Christian Schmidt, rekavši kako je pripremio set odluka kojima se zabranjuje izbor i imenovanje osuđenih ratnih zločinaca na javne dužnosti, kao i njihove nagrade. Schmidt je 20. rujna apelirao na BiH vlasti da same donesu takve odluke ili će, u suprotnom, iskoristiti bonnske ovlasti i nametnuti rješenje, najvjerojatnije do kraja ove godine. Najavljujući moguće izricanje odluke, visoki predstavnik nije precizirao kako će intervenirati da zabrane stupe na snagu.
kaznena djela nespojiva s bilo kojom javnom funkcijom
Prema Ustavu BiH, zabranjeno je imenovanje na javne dužnosti i kandidiranje na izborima samo osobama koje se nalaze na izdržavanju kazne izrečene presudom Haaškog tribunala ili onima koji su pod optužnicom tog suda i nisu odgovorili na njegovu naredbu. Izborni zakon BiH sadrži iste odredbe, s tim da se one, osim za Haaški tribunal, odnose i na sudove u BiH i inozemstvu.
Nedim Ademović, stručnjak za ustavno pravo, smatra da odluku koju je najavio Schmidt treba provesti kroz poseban zakon (lex specialis) za cijelu državu, s obzirom na to da bi se zabrana trebala odnositi na sve javne funkcije. U natječajima za prijem u državnu službu kao uvjet za kandidate stoji da moraju priložiti uvjerenje o nevođenju kaznenog postupka,
U natječajima za izbor rukovodstva u javnim poduzećima u BiH kriterij je da kandidat "ne smije biti osuđivan za kazneno djelo ili prekršaj nespojiv s dužnostima u upravi društva".
"Imenovanje uprava, nadzornih odbora i drugih javnih funkcija nije stvar Izbornog zakona, nego drugih zakona, te je iz tog razloga potreban poseban zakon koji bi to pitanje riješio generalno, a ne mijenjati i dopunjavati svaki pojedini zakon", kaže Ademović.
Time bi se, kaže, izbjegla potreba tumačenja svakog zakona pojedinačno ili situacija "filozofiranja je li ratni zločin spojiv ili nespojiv s nekom funkcijom".
Naglašava da su osobe koje su počinile ova najteža kaznena djela nespojive s bilo kojom javnom funkcijom, te da to što je netko odslužio kaznu ne znači da je automatski rehabilitiran u svakom smislu.
"To posebno vrijedi za BiH, zbog prirode rata, napetosti i nepovjerenja vlasti. Upravljanje državom mora biti ne samo zakonito, već i etično i moralno. Teško je ispuniti taj kriterij u BiH, ako se radi o osobi koja je pravomoćno osuđena za takva djela", kaže.
U Bosni i Hercegovini je prije tri godine propala inicijativa za uvođenje zabrane imenovanja na javne dužnosti i kandidiranja za osobe osuđene za ratne zločine pred Haaškim sudom ili domaćim sudovima.
Osuđeni ratni zločinci i njihove mirnodopske funkcije
Predviđeno je to izmjenama Izbornog zakona BiH koje je 2020. godine u parlamentarnu proceduru uputio Denis Bećirović, tadašnji delegat u Domu naroda Parlamenta BiH, ali one nisu dobile podršku parlamentaraca.
Najpoznatiji osuđenik za ratne zločine među javnim dužnosnicima je sadašnji načelnik Velike Kladuše Fikret Abdić, koji je proveo deset godina u zatvoru nakon što je u Hrvatskoj osuđen za ratne zločine nad Bošnjacima. Abdić je iz zatvora izašao 2012. godine, a od 2016. je na poziciji načelnika.
Bivši zamjenik načelnika općine Bosanski Šamac Simo Zarić, koji je preminuo 2015., od Haaškoga je suda nepravomoćno osuđen na šest godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih u tom gradu 1992. Zarić je pušten iz zatvora 2004., a šest godina poslije imenovan je zamjenikom načelnika.
Zbog progona nesrpskih civila u Bosanskom Šamcu 1992. i 1993. godine, Blagoje Simić je 2006. godine pred Haaškim sudom osuđen na 15 godina zatvora. Nakon odsluženja kazne, 2017. godine imenovan je ravnateljem Doma zdravlja. Odluku o imenovanju godinu dana poslije poništila je Skupština općine Šamac.
Branko Grujić bio je kandidat Srpske demokratske stranke na lokalnim izborima u BiH 2012. godine. Grujić je pred sudom u Beogradu osuđen na šest godina zatvora zbog zločina u Zvorniku.
Ljubomir Borovčanin obnaša dužnost predsjednika Upravnog odbora Streljačkog saveza Republike Srpske. Haaški sud ga je 2010. godine proglasio krivim i osudio na 17 godina zatvora za ratne zločine u Srebrenici u srpnju 1995. godine, dok je oslobođen optužbi za genocid.
Nisvet Gasal, bivši upravitelj logora na stadionu "Iskra" u Bugojnu, u kojem je bilo zatočeno oko 300 Hrvata, osuđen je presudom Suda BiH na četiri godine zatvora. Gasal je 2017. godine imenovan koordinatorom za sport u Kulturno-sportskom centru Bugojno.
Funkciju direktora JKP "Gradina" Donji Vakuf obnašao je Enes Handžić. Sud BiH je 2011. godine ovog bivšeg pripadnika Armije RBiH osudio na osam godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog u Bugojnu.
Miroslav Kraljević optužen je za ratne zločine u Vlasenici 1992. i 1993. godine. Optužnicu je podiglo Tužiteljstvo BiH 2017. godine, a Kraljević je načelnik općine Vlasenica, piše Radio Slobodna Evropa.
Registar haaških osuđenika još ne postoji
Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović rekao je za RSE da očekuje da će visoki predstavnik ranije donijeti odluku o uvođenju zabrane.
"Imate u BiH onih koji nikada neće biti osuđeni, a koji su počinili ratne zločine i nalaze se na raznim funkcijama. Ipak, vjerujem da će se i ovdje stvari promijeniti, kao što se uvijek događa kada stranci pritisnu", rekao je Tahirović.
Ustavom BiH propisana je obveza svih nadležnih tijela u BiH da surađuju s Haaškim sudom, koji je 1993. godine osnovan rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a radi procesuiranja počinitelja ratnih zločina na području bivše Jugoslavije.
U 30 godina postojanja Haaški sud je za zločine optužio više od 160 osoba, osudio 91 osobu, a 59 ih je odslužilo kaznu. Većina osuđenika puštena je nakon dvije trećine odslužene kazne. No, Bosna i Hercegovina još uvijek nema registar, odnosno evidenciju osoba osuđenih za ratne zločine pred Haaškim sudom.
"Ne može se tolerirati činjenica da se takvi ljudi ne vode u evidenciji i da sve prolazi kao da se ništa nije dogodilo", rekao je visoki predstavnik 20. rujna, najavivši da će nametnuti odluku i po tom pitanju.
Nezir Pivić, bivši zamjenik ministra pravosuđa BiH, rješenje vidi u izmjeni Pravilnika o kaznenoj evidenciji. Time bi se haaške presude dodale u kaznenu evidenciju, zajedno s presudama drugih stranih sudova koje Ministarstvo pravosuđa prosljeđuje ministarstvima unutarnjih poslova u BiH.
Pivić je za RSE rekao da je to isključiva odgovornost ministra pravosuđa, te da se sve može završiti "u tri minute", iako se razgovori o formiranju radnih skupina i potpisivanju memoranduma vuku godinama.
"Sramotno je da trenutno u kaznenoj evidenciji imamo žene osuđene za šumske krađe, a nemamo one koje su osuđene za najteža kršenja međunarodnog humanitarnog prava", kaže. On tvrdi da je Haaški tribunal u 2018. godini BiH dostavio spise presuda osuđenicima iz BiH.
"Ne treba odluka Vijeća ministara, već samo ministra. To je u biti politika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, jer oni ne žele da u kaznenoj evidenciji budu i osobe osuđene pred Haaškim sudom", ističe Pivić.
Na mjestu ministra pravosuđa u BiH godinama su kadrovi HDZ-a Bosne i Hercegovine. Inače, čelništvo te stranke 2014. godine sudjelovalo je u dočeku ratnog zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Darija Kordića, u Haagu osuđenog za zločine nad bošnjačkim stanovništvom, a nakon što je izašao iz zatvora.
Predmeti u rukama ministara pravosuđa
Josip Grubeša, koji je od 2015. do 2023. godine obnašao dužnost državnog ministra pravosuđa, u ranijoj je izjavi za RSE kazao kako je iskoristio sve mogućnosti koje su mu stajale na raspolaganju za rješavanje pitanja snimanja haaških presuda, ali da kaznene evidencije vodi 11 ministarstava unutarnjih poslova u entitetu Republika Srpska, deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine i Distriktu Brčko.
Njegov nasljednik na ministarskoj poziciji i stranački kolega iz HDZ-a Davor Bunoza za RSE ističe da je pripremljen prijedlog memoranduma o suradnji s Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za kaznene sudove u Haagu, koji je nakon zatvaranja Haaškog tTribunala preuzeo ostale slučajeve.
"Riječ je o dokumentu koji precizira preuzimanje haaške kaznene evidencije za osuđenike iz BiH, a njegova izrada je u završnoj fazi usuglašavanja s mehanizmom", kazao je, istaknuvši kako se potpisivanje očekuje najkasnije do kraja godine.
"Dokumentacija koju BiH preuzima od Haaga bit će proslijeđena entitetskim ministarstvima unutarnjih poslova, a preko njih nižim razinama. Policijske uprave na području gdje se nalaze prebivališta haaških osuđenika morat će njihove osude unijeti u svoje kaznene zapisa", objasnio je.
Iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove za RSE nisu željeli komentirati situaciju oko nepostojanja evidencije za haške presude.
Uz priopćenje odluka o registru haaških presuda i zabrani imenovanja osuđenih ratnih zločinaca na javne dužnosti, visoki predstavnik Christian Schmidt najavio je i da će, ako ne bude reakcije domaćih vlasti, donijeti odluku o zabrani nagrađivanja osuđenika.
Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić, koji su pred Haaškim sudom osuđeni za ratne zločine, samo su neki od onih koji su dobili priznanja u Bosni i Hercegovini. U listopadu 2016. godine dodijeljena im je povelja povodom 25 godina rada Narodne skupštine Republike Srpske.
Muamer Džananović, s Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti Sveučilišta u Sarajevu, kaže da su zabrane neophodne u situaciji kada vladajuće strukture u RS-u populariziraju osuđenike za ratne zločine.
"Imate situaciju da Vinko Pandurević, ratni zločinac osuđen u Haagu, stoji rame uz rame sa dužnosnicima RS-a. Imate i situaciju da se osuđenoga ratnog zločinca Mitra Vasiljevića iz Višegrada, nakon odslužene kazne, dočekuje iz Haaga s najvećim počastima", kaže Džananović.
Također je mišljenja da je potrebno zabraniti imenovanje na javne dužnosti osoba protiv kojih je potvrđena optužnica.
Prema izvješću Međunarodnog povjerenstva za nestale osobe (ICMP) iz 2014. godine, procjenjuje se da je u sukobima nakon raspada bivše Jugoslavije ubijeno oko 140.000 ljudi. Od tog broja, 100.000 ubijeno je u Bosni i Hercegovini, ali država nema jedinstvenu bazu podataka s njihovim imenima, pišu Marija Augustinović i Melisa Teletović za Radio Slobodna Evropa.
Uz volju visokoga predstavnika Christiana Scmidta kao i institucija Bosne i Hercegovine bilo bi krajnje vrijeme da se spriječe bilo kakva imenovanja ratnih zločinaca na javne funkcije. Njihove žrtve zasužile su barem to.
