Još mi dobro prolazimo, kako smo zaslužili! Opušteni smo previše...
Evo kako smo divanili s Josipom Tolo, nije bezveze u prvoj rečenici, i s njezinin kolegicama: Marijom Mijan, Lucijom Čobrnić i Veronikom Pehar, brucošicama novinarstva na mostarskom Sveučilištu.
Josipa je iz Posušja, Maria iz Mostara, Lucia je Makarka, a Veronika iz Čitluka. Ništa se ne čudite, sidimo u kafiću kraj njihova faksa i vezemo pomalo - ni sebi ne virujemo - o životu s koronon u srcu Ercegovine. Jedino mi masku nosimo među gostima, a pokazat će se da je tako i širon grada.
Sve radi! Kafići, restorani, klubovi, trgovački centri, neman pojma, birajte... Po javnin ustanovama, većin centrima, bankama, poštama i slično, još se i pazi na mjere, ali općenito govoreći - živi se slobodnije...