Otkada je svijeta i vijeka između generacija očeva i sinova pojavljuju se fatalni kurcšlusi. Vrijednosti do kojih roditelji drže potomcima znače malo ili ništa: što se mame i tate u njih više zaklinju, to ih klinci više ismijavaju. Ne radi se samo o potrebi novih generacija da se narugaju svemu što je njihovim starcima bilo sveto.
Fora je u tome da između ta dva naraštaja postoji duboka, zjapeća praznina, nepremostiva provalija u koju mlađi, bez imalo obzira prema sentimentima starijih, trpaju sve što je potonjima važno, čime se na dulje staze dokidaju same pretpostavke uzajamne komunikacije između dviju generacija. Naprosto, one počnu govoriti dva jezika koja zvuče slično, ali su u suštini fatalno različita. Hoćete primjer?
Ako ste mojih godina, čak i ako ste...