Zamislite da je, ako već ne svaki, onda barem svaki drugi ili, ajde, svaki treći predstavnik neke od ukupno 30 članica NATO-a uvjetovao svoju potporu proširenju Saveza na Švedsku i Finsku ultimativnim rješavanjem nekog svoga ili problema iz neposrednog susjedstva, koji s dvije potencijalno nove članice zaista nema nikakve izravne veze.
Dvodnevni summit bi vjerojatno trajao dva tjedna. A i to teško da bi bilo dovoljno da se sve raspravi i svima udovolji.
Sve to u situaciji hitnosti, odnosno nove hladnoratovske realnosti u Europi, zbog čega će Švedska i Finska biti primljene "u klub" članica po poprilično ubrzanom postupku. Baš kao što su nedavno i Ukrajina i Moldavija s istom takvom "hitnom uputnicom" dobile status država kandidatkinja za ulazak u EU. Preko reda? Da,...