stdClass Object
(
[id] => 1385943
[title] => ‘Mi smo ovdje samo zbog para‘: zašto pjesma KUD Idijota postaje aktualna nakon izbora; Od sotone do poželjnog partnera
[alias] => mi-smo-ovdje-samo-zbog-para-zasto-pjesma-kud-idijota-postaje-aktualna-nakon-izbora-od-sotone-do-pozeljnog-partnera
[catid] => 242
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Svako toliko u javnom se diskursu udomaće i neke nove riječi i pojmovi. Tako sad valjda svi znaju što je recesija ili koronavirus. U politici su posljednjih godina korištene riječi “uhljeb” i “žeton”, ili od milja “žetončić”. Ne znače isto, ali, gle vraga, nerijetko se odnose na iste osobe.
Kvarljiva je to roba, a prepoznat ćete ih po tome što u kampanji govore jedno, a ustvari samo čekaju dobru priliku za “udaju”, pretrčavanje, prestrojavanje, neki će reći prelijetanje u dominantni tabor. Ili barem onaj koji donosi uhljebljenje i već neke pogodnosti.
Sigurno ste već zaboravili kako je saborski klub stranke pokojnog zagrebačkog gradonačelnika, Milana Bandića, svojedobno od jednoga osvojenog mandata bio narastao do 12 zastupnika! Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti postala je pravi mamac za bivše SDP-ovce Milanku Opačić, Sinišu Vargu i Zdravka Ronka, HNS-ovku Mariju Puh, kao i “manjinca” Veljka Kajtazija...
SDP-ov šef Peđa Grbin je Silvana Hrelju iz Hrvatske stranke umirovljenika nazvao “hreljtončićem” nakon što je ovaj u lipnju 2021. podigao ruku za rebalans proračuna i tako vladajućima osigurao opstanak većine, iako je u Sabor ušao – u koaliciji sa SDP-om...
Pragmatičan zaključak
Istina, i razmjerni izborni sustavi i model preračunavanja glasova u mandate je takav da ide u prilog velikim strankama, nauštrb malih. Pa su mnogi s vremenom izvukli pragmatični zaključak – da je bolje biti u društvu velikih. Ako ne vjerujete meni, pitajte, na primjer, mog imenjaka Zekanovića. Ili bi mogli pitati, kako se stvari upravo raspliću, Vesnu Vučemilović. Kažeš Hrvoje, misliš Vesna. I obrnuto. I on i ona su desno orijentirani političari.
Veže ih i staž u Hrvatskim suverenistima. Ali, čini se, ne samo to. Imaju oni još zajedničkih sklonosti!
Zekanović je kao predsjednik Hrvatskih suverenista, ne tako davno, žestoko napadao HDZ i premijera Andreja Plenkovića. I to s desnih, “suverenističkih” pozicija. Nazivao ga je “hodajućom sotonom”, “patološkim lažljivcem”, a u blažim varijantama “generalnim guvernerom koji ne vodi računa o suverenosti naše države”. U ljeto 2021. ovaj je profesor geografije iz Šibenika agitirao za referendum protiv uvođenja eura (“Zaštitimo hrvatsku kunu”), čime je izravnio prkosio HDZ-ovoj politici. A onda se, gotovo u hodu, prestrojio uz vladajuće, “uskočivši” u rujnu 2022. u HDZ-ovu većinu. Sada kao član Hrvatske demokršćanske stranke (HDS).
---
---
Dobio je Zekanović nakon toga i posve novu ulogu u parlamentarnom životu Hrvata. Onu koju bismo mogli nazvati i ulogom svojevrsnog klauna u sabornici, zaduženog za verbalne obračune s oporbenjacima.
Za to je pred upravo održane izbore nagrađen prolaznim sedmim mjestom na listi HDZ-a i partnera u 9. jedinici. Ukratko, isplatilo mu se.
Vesna Vučemilović je svojedobno kritizirala Plenkovića da se želi umiliti medijima kao veliki umjerenjak nakon što je pokazao svoje autokratsko lice. Nazivala ga je i “glasnogovornikom platforme Možemo!”, otpuživala da “gura afere pod tepih”...
S obzirom na to da se proteklih godina javnost ipak senzibilizirala po pitanju “žetona”, mnogi su skočili na noge već kad je Vučemilović, komentirajući ovih dana pokušaje stvaranja većine, putem društvenim mreža obznanila kako “ne dopušta nikome da u njeno ime sklapa protuprirodne saveze koji predstavljaju izdaju birača”, odnosno da nikad neće dati svoj glas “za bilo kakav savez sa SDP-om i Možemo!”.
To što je jasno dala do znanja da neće s lijevima, mnoge je ponukalo na zaključak – da se zapravo već dogovorila s desnima. Ne čudi što je njezin (sad već očito bivši!) stranački šef Marijan Pavliček, nakon te objave kazao kako Vučemilović treba pitati kani li biti “novi Zekanović, novi žeton na političkoj sceni”. Naime, Pavliček je prethodno bio izjavio kako “suverenisti” neće ići u koaliciju s HDZ-om i SDSS-om, pa se počelo postavljati pitanje izdaje volje birača.
Izdaja birača
Iako, baš je o izdaji birača u svojoj objavi govorila i Vučemilović, očito ponukana spekulacijama stvaranja nadideološki zamišljene antihadezeovske većine, u kojoj bi se “suverenisti” našli s lijevom oporbom. Pristane li u Saboru uz HDZ-ovu većinu, ostat će na onom dijelu političkog spektra kojemu po svemu što je do sada govorila i pripada, ali sigurno da će joj dio birača zamjeriti što prelazi preko svih vlastitih negativnih ocjena HDZ-ove vladavine.
---
---
Ne treba sumnjati da će joj u tom slučaju neki od njih nabiti na nos rečenicu koju je izrekla komentirajući javljanje bivšeg ministra Marija Banožića na natječaj za kredit APN-a: “To što je nešto po zakonu ne znači da je i moralno.” Kao što je poznato, u četvrtak se pročulo da je Vučemilović podnijela ostavku na sve stranačke dužnosti i “zahvalila se na dosadašnjoj suradnji” Pavličeku i dosadašnjim stranačkim kolegama.
I čelnici Domovinskog pokreta (DP) umiljavali su se biračima pred izbore gordo i odlučno poručujući kako “neće ni sa SDP-om ni sa HDZ-om”, a posebno su vladajuće “častili” teškim riječima. Ali, sada su se našli otprilike u poziciji Mosta nakon izbora 2015. godine. (Post)izborna matematika je neumitna. DP je sa 14 osvojenih mandata postao ključni faktor za stvaranje većine. Ili ćemo opet na birališta. Ne bi se reklo da ih je to toliko iznenadilo i zateklo, koliko je pitanje u kojoj su mjeri dorasli takvoj ulozi. Javna distanca prema dva najveća bloka s kojima paralelno pregovaraju, naglašavanje kako ih tobože ne zanimaju mjesta u vlasti, tvrdo inzistiranje na programskim principima koji izgledaju kao sirova verzija HDZ-ovih politika iz ratnih 90-ih (“Nećemo sa Srbima!”, itd.), pretvaraju pregovore u puko taktiziranje, a njihovu poziciju u ucjenjivačku, umjesto u konstruktivnu.
---
---
Jer stvaranje koalicije za parlamentarnu većinu je ozbiljan posao – a ne nastavak kampanje! - i o tome naposljetku ovisi i funkcioniranje izvršne vlasti i političkog sustava. A to, kako je u svom razmatranju na temu postizbornog pregovaranja, konstatirao politolog Vojko Rešetar, od “ključnih aktera koalicije zahtijeva permanentno održivo suradničko ponašanje, za razliku od izborne faze u kojoj isključivo dominira kompetitivno-konfliktan odnos”.
Uostalom, saborska većina nije proizišla iz izbornih rezultata ni 2003., kao ni 2007. te spomenute 2015. godine. Do nje se došlo postizbornim koaliranjem. Iz tih je iskustava nešto trebala naučiti i ekipa iz Domovinskog pokreta. Uostalom, sjetimo se tragikomične geste Bože Petrova, koji je kod javnog bilježnika ovjerio kako Most neće u koaliciju ni sa SDP-om ni s HDZ-om... Što je uslijedilo, pamti povijest političke prevrtljivosti. Ili barem (post)izborne pragmatike...
---
---
Sloboda koaliranja
Sve su glasnije kalkulacije o mogućoj podjeli i “pucanju” unutar DP-a; na struju koja želi ostati dosljedna predizborno deklariranom kursu, dok je druga pragmatičnija, i voljna je istrgovati koaliciju s HDZ-om kako bi osigurali pozicije i utjecaj u izvršnoj vlasti i tako došli u priliku provesti svoj program u praksu.
---
---
Kao što je općepoznato, Ustav RH jamči slobodu udruživanja političkih stranaka. Teorija demokratskih političkih sustava kaže da većina zapadnoeuropskih zemalja sastavlja u parlamentu. Birači imaju izbore kao priliku da to potvrde ili kazne.
Sjetimo se, predizborno koaliranje kod nas su, krajem 2014., htjeli zabraniti Željka Markić i njezini istomišljenici iz građanske inicijative U ime obitelji, ali nisu uspjeli skupiti potpise za referendum o predloženim promjenama izbornog sustava...
---
---
“Žetoni” se sigurno ne bune zbog takvog ishoda. Možda nisu nikad čuli pjesmu “Mi smo ovdje samo zbog para” koju su KUD Idijoti objavili na istoimenom albumu iz 1990. godine. Ali svi oni, neovisno o formalnim motivima za promjenu tabora, sigurno dobro znaju za dublji smisao stihova:
Pukla idila: \u0161ef Hrvatskih suverenista Marijan Pavli\u010dek i \u2018odmetnuta\u2018\u00a0Vesna Vu\u010demilovi\u0107<\/p>","
Neki \u0107e \u2018prelijetanje\u2018 u drugi tabor opravdati vi\u0161em interesom, ideologijom, potrebom da se bude konstruktivan... Dok javnost obi\u010dno nema previ\u0161e razumijevanja za takve \u2018manevre\u2018 zastupnika<\/p>","
Hrvoje Zekanovi\u0107 nazivao je Andreja Plenkovi\u0107a \u2018hodaju\u0107om sotonom\u2018. A onda je progledao...<\/p>","","
Ekipa iz Domovinskog pokreta ima u rukama \u2018klju\u010d\u2018 za stvaranje nove ve\u0107ine u Saboru, a onda i Vlade: jesu li dorasli toj ulozi?<\/p>","
Neki će ‘prelijetanje‘ u drugi tabor opravdati višem interesom, ideologijom, potrebom da se bude konstruktivan... Dok javnost obično nema previše razumijevanja za takve ‘manevre‘ zastupnika
Svako toliko u javnom se diskursu udomaće i neke nove riječi i pojmovi. Tako sad valjda svi znaju što je recesija ili koronavirus. U politici su posljednjih godina korištene riječi “uhljeb” i “žeton”, ili od milja “žetončić”. Ne znače isto, ali, gle vraga, nerijetko se odnose na iste osobe.
Kvarljiva je to roba, a prepoznat ćete ih po tome što u kampanji govore jedno, a ustvari samo čekaju dobru priliku za “udaju”, pretrčavanje, prestrojavanje, neki će reći prelijetanje u dominantni tabor. Ili barem onaj koji donosi uhljebljenje i već neke pogodnosti.
Sigurno ste već zaboravili kako je saborski klub stranke pokojnog zagrebačkog gradonačelnika, Milana Bandića, svojedobno od jednoga osvojenog mandata bio narastao do 12 zastupnika! Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti postala je pravi mamac za bivše SDP-ovce Milanku Opačić, Sinišu Vargu i Zdravka Ronka, HNS-ovku Mariju Puh, kao i “manjinca” Veljka Kajtazija...
SDP-ov šef Peđa Grbin je Silvana Hrelju iz Hrvatske stranke umirovljenika nazvao “hreljtončićem” nakon što je ovaj u lipnju 2021. podigao ruku za rebalans proračuna i tako vladajućima osigurao opstanak većine, iako je u Sabor ušao – u koaliciji sa SDP-om...
Pragmatičan zaključak
Istina, i razmjerni izborni sustavi i model preračunavanja glasova u mandate je takav da ide u prilog velikim strankama, nauštrb malih. Pa su mnogi s vremenom izvukli pragmatični zaključak – da je bolje biti u društvu velikih. Ako ne vjerujete meni, pitajte, na primjer, mog imenjaka Zekanovića. Ili bi mogli pitati, kako se stvari upravo raspliću, Vesnu Vučemilović. Kažeš Hrvoje, misliš Vesna. I obrnuto. I on i ona su desno orijentirani političari.
Veže ih i staž u Hrvatskim suverenistima. Ali, čini se, ne samo to. Imaju oni još zajedničkih sklonosti!
Zekanović je kao predsjednik Hrvatskih suverenista, ne tako davno, žestoko napadao HDZ i premijera Andreja Plenkovića. I to s desnih, “suverenističkih” pozicija. Nazivao ga je “hodajućom sotonom”, “patološkim lažljivcem”, a u blažim varijantama “generalnim guvernerom koji ne vodi računa o suverenosti naše države”. U ljeto 2021. ovaj je profesor geografije iz Šibenika agitirao za referendum protiv uvođenja eura (“Zaštitimo hrvatsku kunu”), čime je izravnio prkosio HDZ-ovoj politici. A onda se, gotovo u hodu, prestrojio uz vladajuće, “uskočivši” u rujnu 2022. u HDZ-ovu većinu. Sada kao član Hrvatske demokršćanske stranke (HDS).
---
---
Dobio je Zekanović nakon toga i posve novu ulogu u parlamentarnom životu Hrvata. Onu koju bismo mogli nazvati i ulogom svojevrsnog klauna u sabornici, zaduženog za verbalne obračune s oporbenjacima.
Za to je pred upravo održane izbore nagrađen prolaznim sedmim mjestom na listi HDZ-a i partnera u 9. jedinici. Ukratko, isplatilo mu se.
Vesna Vučemilović je svojedobno kritizirala Plenkovića da se želi umiliti medijima kao veliki umjerenjak nakon što je pokazao svoje autokratsko lice. Nazivala ga je i “glasnogovornikom platforme Možemo!”, otpuživala da “gura afere pod tepih”...
S obzirom na to da se proteklih godina javnost ipak senzibilizirala po pitanju “žetona”, mnogi su skočili na noge već kad je Vučemilović, komentirajući ovih dana pokušaje stvaranja većine, putem društvenim mreža obznanila kako “ne dopušta nikome da u njeno ime sklapa protuprirodne saveze koji predstavljaju izdaju birača”, odnosno da nikad neće dati svoj glas “za bilo kakav savez sa SDP-om i Možemo!”.
To što je jasno dala do znanja da neće s lijevima, mnoge je ponukalo na zaključak – da se zapravo već dogovorila s desnima. Ne čudi što je njezin (sad već očito bivši!) stranački šef Marijan Pavliček, nakon te objave kazao kako Vučemilović treba pitati kani li biti “novi Zekanović, novi žeton na političkoj sceni”. Naime, Pavliček je prethodno bio izjavio kako “suverenisti” neće ići u koaliciju s HDZ-om i SDSS-om, pa se počelo postavljati pitanje izdaje volje birača.
Izdaja birača
Iako, baš je o izdaji birača u svojoj objavi govorila i Vučemilović, očito ponukana spekulacijama stvaranja nadideološki zamišljene antihadezeovske većine, u kojoj bi se “suverenisti” našli s lijevom oporbom. Pristane li u Saboru uz HDZ-ovu većinu, ostat će na onom dijelu političkog spektra kojemu po svemu što je do sada govorila i pripada, ali sigurno da će joj dio birača zamjeriti što prelazi preko svih vlastitih negativnih ocjena HDZ-ove vladavine.
---
---
Ne treba sumnjati da će joj u tom slučaju neki od njih nabiti na nos rečenicu koju je izrekla komentirajući javljanje bivšeg ministra Marija Banožića na natječaj za kredit APN-a: “To što je nešto po zakonu ne znači da je i moralno.” Kao što je poznato, u četvrtak se pročulo da je Vučemilović podnijela ostavku na sve stranačke dužnosti i “zahvalila se na dosadašnjoj suradnji” Pavličeku i dosadašnjim stranačkim kolegama.
I čelnici Domovinskog pokreta (DP) umiljavali su se biračima pred izbore gordo i odlučno poručujući kako “neće ni sa SDP-om ni sa HDZ-om”, a posebno su vladajuće “častili” teškim riječima. Ali, sada su se našli otprilike u poziciji Mosta nakon izbora 2015. godine. (Post)izborna matematika je neumitna. DP je sa 14 osvojenih mandata postao ključni faktor za stvaranje većine. Ili ćemo opet na birališta. Ne bi se reklo da ih je to toliko iznenadilo i zateklo, koliko je pitanje u kojoj su mjeri dorasli takvoj ulozi. Javna distanca prema dva najveća bloka s kojima paralelno pregovaraju, naglašavanje kako ih tobože ne zanimaju mjesta u vlasti, tvrdo inzistiranje na programskim principima koji izgledaju kao sirova verzija HDZ-ovih politika iz ratnih 90-ih (“Nećemo sa Srbima!”, itd.), pretvaraju pregovore u puko taktiziranje, a njihovu poziciju u ucjenjivačku, umjesto u konstruktivnu.
---
---
Jer stvaranje koalicije za parlamentarnu većinu je ozbiljan posao – a ne nastavak kampanje! - i o tome naposljetku ovisi i funkcioniranje izvršne vlasti i političkog sustava. A to, kako je u svom razmatranju na temu postizbornog pregovaranja, konstatirao politolog Vojko Rešetar, od “ključnih aktera koalicije zahtijeva permanentno održivo suradničko ponašanje, za razliku od izborne faze u kojoj isključivo dominira kompetitivno-konfliktan odnos”.
Uostalom, saborska većina nije proizišla iz izbornih rezultata ni 2003., kao ni 2007. te spomenute 2015. godine. Do nje se došlo postizbornim koaliranjem. Iz tih je iskustava nešto trebala naučiti i ekipa iz Domovinskog pokreta. Uostalom, sjetimo se tragikomične geste Bože Petrova, koji je kod javnog bilježnika ovjerio kako Most neće u koaliciju ni sa SDP-om ni s HDZ-om... Što je uslijedilo, pamti povijest političke prevrtljivosti. Ili barem (post)izborne pragmatike...
---
---
Sloboda koaliranja
Sve su glasnije kalkulacije o mogućoj podjeli i “pucanju” unutar DP-a; na struju koja želi ostati dosljedna predizborno deklariranom kursu, dok je druga pragmatičnija, i voljna je istrgovati koaliciju s HDZ-om kako bi osigurali pozicije i utjecaj u izvršnoj vlasti i tako došli u priliku provesti svoj program u praksu.
---
---
Kao što je općepoznato, Ustav RH jamči slobodu udruživanja političkih stranaka. Teorija demokratskih političkih sustava kaže da većina zapadnoeuropskih zemalja sastavlja u parlamentu. Birači imaju izbore kao priliku da to potvrde ili kazne.
Sjetimo se, predizborno koaliranje kod nas su, krajem 2014., htjeli zabraniti Željka Markić i njezini istomišljenici iz građanske inicijative U ime obitelji, ali nisu uspjeli skupiti potpise za referendum o predloženim promjenama izbornog sustava...
---
---
“Žetoni” se sigurno ne bune zbog takvog ishoda. Možda nisu nikad čuli pjesmu “Mi smo ovdje samo zbog para” koju su KUD Idijoti objavili na istoimenom albumu iz 1990. godine. Ali svi oni, neovisno o formalnim motivima za promjenu tabora, sigurno dobro znaju za dublji smisao stihova:
Neki će ‘prelijetanje‘ u drugi tabor opravdati višem interesom, ideologijom, potrebom da se bude konstruktivan... Dok javnost obično nema previše razumijevanja za takve ‘manevre‘ zastupnika
Svako toliko u javnom se diskursu udomaće i neke nove riječi i pojmovi. Tako sad valjda svi znaju što je recesija ili koronavirus. U politici su posljednjih godina korištene riječi “uhljeb” i “žeton”, ili od milja “žetončić”. Ne znače isto, ali, gle vraga, nerijetko se odnose na iste osobe.
Kvarljiva je to roba, a prepoznat ćete ih po tome što u kampanji govore jedno, a ustvari samo čekaju dobru priliku za “udaju”, pretrčavanje, prestrojavanje, neki će reći prelijetanje u dominantni tabor. Ili barem onaj koji donosi uhljebljenje i već neke pogodnosti.
Sigurno ste već zaboravili kako je saborski klub stranke pokojnog zagrebačkog gradonačelnika, Milana Bandića, svojedobno od jednoga osvojenog mandata bio narastao do 12 zastupnika! Bandić Milan 365 -...