Smeta im SDSS, s kojim ne žele niti u isti lift, a kamoli u zajedničku većinu ili, sačuvaj bože, istu Vladu. To znaju već i ptice na granama. I još bi, kako kažu, dodatno kroatizirali Hrvatsku, valjda prije nego bude prekasno. E da, inzistirali bi i na demografskim politikama, ali to nije toliko važno kao ovo sa Srbima... Shvatili ste, riječ je o Domovinskom pokretu i njihovim glavnim zahtjevima u pregovorima o novoj saborskoj većini.
Drugi bi žurno dokinuli "lex AP" i pošto poto spriječili da Turudić postane glavni državni odvjetnik. Jasno, riječ je o glavnim ciljevima onih koji inzistiraju na ujedinjenju oporbe.
U redu, odmaknuli smo napokon od "ustaša i partizana" i u kampanji i u postizbornom razdoblju, ali nije baš da smo daleko i od svjetonazorskih, rekli bi "domovinci", identitetskih tema. Zvuči kao igranje na sigurno.
Ekonomija? Životne teme? Standard? Porezi? Investicije? Nova radna mjesta? Poduzetništvo? Različite vizije stambenih politika?
Nula bodova! O tome ama baš ništa ne čujemo ovih dana. I što možemo zaključiti? Podudarnost ekonomskih programa i politika stranaka zainteresiranih za formiranje većine očito nisu priorireti u pregovorima. Nismo čuli da je ikome sporan planirani iznos nekog poreza ili da je zapelo zbog, na primjer, velike investicije koju je već neka stranka spremna potaknuti ili realizirati. Sporan je SDSS. Odnosno, "lex AP" i Turudić.
Naposljetku, takva je bila i kampanja. Oporba se uglavnom bavila tzv. negativnom kampanjom, naglašavala korupciju i lopovluk u HDZ-u, ujedno obećavajući veće mirovine, plaće i vrtiće.
HDZ je na sličan način "miksao" osnovne principe pozitivne i negativne kampanje – istodobno najavljujući nastavak stabilnog rasta BDP-a kako bi se dosegnulo najmanje 80 posto razvijenosti Europske unije, zatim smanjenje udjela javnog duga u BDP-u... Naravno, "zajedničari" će i dalje, kao i do sada, koristiti sredstva iz europskih fondova u ravnomjernijem razvoju Lijepe naše. Biračima su otvoreno ponudili kontinuitet "sigurne i ozbiljne Vlade", kako su sami sebe definirali, apelirajući na birače da dobro promisle žele li ići "na staro i loše"...
Dakle, bilo je to svojevrsno natjecanje na temu "tko će više dati (biračima) i tko će bolje raspolagati proračunskim rashodima". Kad imaš proračun i EU sredstva, nećeš valjda razbijati glavu tamo nekim prihodima, reklo bi se...
Hmmm, ne moraš biti niti brucoš ekonomije da bi mogao palamuditi na tu temu i razbacivati se obećanjima bez pokrića. "Nije to neki novac kad gledamo čitav proračun", obično je glasio izgovor takvih ekonomskih amatera čija mešetarska logika ("Sve za glas!") zapravo vrijeđa zdrav razum.
Drugim riječima, čelnici stranaka koje smo slušali u kampanji pokazali su se redom kao - serijski obećavatelji!
Iako će svi vinovnici pregovora odlučno kazati ("Ma poštenja mi!") da ih mandati i ministarske funkcije tobože ni najmanje ne zanimaju, ipak se najmanje u postizbornoj trgovini bave onim što će se izravno odraziti na život i standard građana, tj. birača. A ako je išta sigurno, to je da novu vladu čeka – rebalans. Jer, ako ni zbog čega drugog, onda zbog ovoga: kada se planirao proračun za ovu godinu nije se imalo u vidu (predizborni) paket mjera namijenjen umirovljenicima, u iznosu od 78,6 milijuna eura... Kao da su pijani, i vladajući i oporbenjaci (koji bi trebali donijeti neku uvjerljivu alternativu dosadašnjem načinu raspolaganja državnim financijama!) samo su – obećavali.
Utoliko možemo kazati da su i vlast i oporba promašili – prazan gol. A i to treba znati.
I zato je za nadati se da će birači to znati valorizirati za slučaj da ne dođe do dogovora o novoj većini, tj. ako budemo ponovno morali na izbore.
Sve će to narod platiti, je li... A i navikli smo. Kao tovar na batine, ne računajući da će ga spasiti tamo neki prijatelji za zaštitu životinja jer i oni imaju važnijeg posla.
