Zadnji europski izbori u Hrvatskoj bili su neka vrsta demokratskog pseudodogađaja koji je protekao u mirnom obiteljskom ozračju. Bilo je više, slikovito rečeno, kandidtata na listama nego birača, pa je svatko mogao dići širu obitelj i odlepršati u Europski parlament. U tzv „staroj Europi“ bilo je puno bolje, ali ukupno izlaznost je bila ispod 50 posto.
Inače, od Drugog svjetskog rata naovamo, izlaznost ljudi na izbore rapidno opada. Kako smo došli do ovakvog stanja? Četiri uzroka.
Prvi uzrok mogao bi se objasniti „paradoksom prodavača sladoleda“. Priča ide ovako: Na kilometarskoj plaži dva prodavača sladoleda prepolove plažu i svoj kiosk postave na pola svoje polovice plaže. Polako, kako bi ukrali potencijalne kupce drugome, svaki od dva prodavača sladoleda približava se središtu plaže; na kraju oba prodavača sladoleda završe na sredini plaže.
Riječ je o metafori prema kojoj se „desnica“ i „ljevica“, da bi pridobile glasove „centra“, odriču svojih izvornih vrijednosnih pozicija i približavaju i utope u famoznom „centru“. Zašto glasati za jedno ili drugo ako, tko god pobijedi, sve će biti isto?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....