Važno je uvijek imati pri ruci slavni libar Borisa Dežulovića i Predraga Lucića pod naslovom "Greatest Shits" i podnaslovom "Antologija suvremene hrvatske gluposti".
A važno je zato da bismo se od prilike do prilike, kad ustreba, mogli podsjetiti u kakvoj smo zemlji živjeli ljupkih devedesetih godina, među kakvim ljudima i uz kakve vrijednosti. Meni ta knjiga zauzima počasno mjesto na polici za brzo biranje, i redovito joj se vraćam. Jutros sam, recimo, u njoj podcrtao nekoliko markantnih misli, pa ih želim podijeliti s vama:
"Ako Srpkinja s ponosom pokazuje svoje dete i uporno tvrdi da je odojče, postavlja se onda pitanje tko mu je, bre, otac, pogotovo kad čitav kulturni svijet zna da je svinja odrasla životinja, a da je mlado od svinje – odojak."