Splitski gradonačelnik Ivica Puljak se pred kamerama javno odrekao jedne od svojih najvažnijih suradnica, Maje Đerek. Doslovno je kazao da mu je ona bila greška. Nije prvi put da tako nešto čini, doduše, ovoga puta najglasnije.
Kada sumirate sve od 2013. naovamo i pogledate politički put obitelji Puljak, nakon svakog izbornog ciklusa su prekidali odnose sa sebi najbližim suradnicima. Ako pucaju odnosi s prvim suradnicima, normalno je da će puknuti i oni s političkim partnerima i (ne)istomišljenicima.
Izjavio je to ne tako davno bivši vrgorački gradonačelnik Ante Pranić (NLM), i sam svjedok progresivnog političkog stroja obitelji Puljak.
Na svojoj je koži ćutio značenje politike iz vizije splitskog obiteljskog kolopleta i njegove posljedice koje snose pojedinci izišli iz tog kovitlaca, uvjereni da su političke različitosti i pravo na drugo mišljenje odnosno raznovrsnost stajališta prvo načelo politike kao kolektivne djelatnosti.
Međutim, kod Puljkovih poimanje politike je nešto sasvim suprotno.
- Mislim da sam onog trenutka kada sam podržao Marijanu Puljak da zahvaljujući glasovima iz Vrgorca i okolnih mjesta uđe u Sabor, jer je do dolaska naših glasova njezina saborska karijera visjela o koncu, počinio najveću političku grešku. To sam odmah vidio u izbornoj noći, kada je bilo očito da je toj obitelji osobni interes daleko ispred interesa zajednice u cjelini. Postalo je jasno da su razmišljanja i stajališta prije izbora i poslije njih u potpunoj suprotnosti.
Međutim, opet sam pomislio da će me svojim radom razuvjeriti. Nažalost, to se pokazalo kardinalnom pogreškom, pogotovo onog trenutka kada sam se na lokalnim izborima kandidirao na mjesto župana. Umjesto očekivane podrške dobio sam rog u svijeći. Dapače, na radnom sastanku s aktualnim gradonačelnikom uvjetovano mi je da nagovorim svoje koalicijske partnere iz stranke Pametno za Split i Dalmaciju i HSLS-a da daju podršku njemu kao gradonačelničkom pretendentu u zamjenu za podršku meni kao kandidatu za župana - kaže Pranić.
Pitanje je dana
Kazao je da u to doba Ivicu Puljka Splitsko-dalmatinska županija uopće nije interesirala jer u toj priči on ne vodi glavnu ulogu.
Nije navikao, tvrdio je Pranić, biti podrška ideji ako on osobno nije u fokusu interesa i novinarskih objektiva.
Nažalost, to je njegove neistomišljenike očito koštalo daljnjeg političkog djelovanja. Pa i ondašnjeg vrgoračkog čelnika, koji se povukao u privatni biznis i mnogih drugih koji su se iz ovih ili onih razloga zamjerili obiteljskom biznisu Puljkovih.
- Stoga ne čudi ovaj spor s pročelnicom Đerek. Ona je, između onih "posrnulih", vrlo važna karika u svoj toj priči. Zašto to govorim? Isključivo zato što aktualni gradonačelnik oko sebe okuplja jake osobe. Ovo jake ističem zato što Maja Đerek nikada Splita ne bi vidjela da nije bila u sukobu s premijerom Andrejom Plenkovićem u eri njezina djelovanja u Ministarstvu državne imovine. A njezin uspon od savjetnice do pročelnice ide ruku pod ruku njihove politike okupljanja onih protiv aktualne vlasti, odnosno HDZ-a. Ali je vrlo važno istaknuti da takvi pojedinci nisu klimoglavci već jake osobnosti s izraženim očekivanjima i stavovima, kojima se ne može nametati vlastito mišljenje. Stoga je ovako što očekivani rezultat. Pitanje je dana kada će se to isto dogoditi s Bojanom Ivoševićem - smatra Pranić.
Vođenjem te i takve politike, Split je dovelo do toga da postane nezanimljiv grad na nacionalnoj razini. Osim toga, promicanjem svoje osobnosti kao gradskog "patrona“ i s egom fizičara elementarnih čestica, Ivica Puljak nema elementarne suradnje ni sa susjednim općinama i gradovima.
Split je, pa i Hrvatska, mala sredina, i zamjeriti se tolikim ljudima u svom desetogodišnjem radu obilježenim raznim previranjima znači biti politički nekorektan i nesiguran partner, kako ljudski, tako i politički.