Sveti se Ime Tvoje...
Dogodi nam se, i to posve lako, da u vrijeme Božića budemo odviše “pobožni”. Toliko “pobožni” da se silno trudimo primijetiti sve i svakoga oko sebe, poradi sebe. Toliko “pobožni” da postanemo patetični, a kad sve prođe, i blagdanski stres ishlapi, patetiku iznova zamijeni ispraznost srca. Ako se ičega ovoga Božića treba čuvati, onda je to isprazna pobožnost, lažna uljudnost i patetika!Šuplja je riječ zahvalnosti Bogu, ako nije životna naša zahvalnost čovjeku. Šuplje je naše nastojanje da se “očuvamo” od svijeta i zbilje, a okaljamo se ravnodušnošću. Kloneći se izloženosti, klonimo se i ljudi. U svojoj “predanosti” Bogu, zanemarujemo Čovjeka. U zanesenosti za vječnošću, preziremo vrijeme. Ako je išta...
