Sjećate li se dana kada je u Hrvatsku uveden euro kao službeno sredstvo plaćanja? Ma sigurno se sjećate, nema tome puno, tek nešto više od godinu dana... A onda se vjerojatno sjećate i cijele strke koja je uslijedila, jer je nakon dva tjedna u kojima je iz opticaja zamijenjena kuna s eurima, tijekom cijele prošle godine još vrijedilo dvojno označavanje cijena proizvoda – u kunama i eurima, kako bi se ljudi naviknuli na europsku valutu, ali i dobrim dijelom kako bi se spriječile malverzacije te nelogična i pretjerana podizanja cijena. Barem su tako smatrali vladajući.
No, svjedoci smo inflacije (dobrim dijelom potpomognute i uvođenjem eura) koja je od nas napravila jednu od najskupljih zemalja u Europskoj uniji, pogotovo što se tiče prehrambenih i ostalih osnovnih artikala.
Pokušalo se tim poskupljenjima doskočiti pa su na teren izlazile razne inspekcije, ne može se reći da nisu. I pokušavale su uvesti nekakav red, smanjiti poskupljenja koja su se događala ‘zato jer se moglo‘. Pritom ne govorimo o poskupljenjima koja su se događala prije ere eura – recimo kruha i pekarskih proizvoda, kojima je nekoliko puta rasla cijena, paralelno s rastom cijena goriva slušali smo kuknjavu pekara koji su podizali cijene pravdajući ih enormno povećanim troškovima zbog poskupljenja benzina. Bilo je to kad je Eurosuper došao na nekih 14 kuna, no od tada je gorivo značajno pojeftinilo, no cijene kruha nisu.
Vratimo se situaciji s konverzijom, i elegantnom zaokruživanju cijena proizvoda prigodom dolaska eura. U šibenskoj pekari Dalma II tako je 3. siječnja prošle godine Državni inspektorat utvrdio da je Tahir T. ‘neopravdano povećao maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute‘ te je protiv njega podignut optužni prijedlog jer se ‘time koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom, time da bi počinio prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. u vezi sa stavkom 3. Zakona o zaštiti potrošača‘.
A utvrđeno je da je cijene zaokruživao na više, čak i ondje gdje nije bilo neke logike. Recimo, za pletenicu koja je bila pet kuna (0,66 eura) može se opravdati cijena u prvim danima 2023. godine koja je iznosila 0,70 eura (5,27 kuna), ali ne djeluju nam baš ‘prijateljska‘ neka druga podizanja cijena. Utvrđeno je tako da je tijesto od 1 kg na dan 31. prosinca 2022.g. koštalo 16,00 kn/2,12 eur, dok je idućeg dana ‘zaokruženo‘ na 18,08 kuna ili 2,40 eura, što iznosi povećanje od 13 posto. Većina proizvoda u pekari je poskupila za tih 13 posto – u prodaji su zatečeni, između ostalih proizvoda, ‘pšenični mali bijeli MINI kruh‘ od 350 grama koji je zapadao 6 kuna ili 0,80 eura, preko noći je došao na cijenu od 0,90 eura ili 6,78 kuna, a pšenični bijeli kruh standard 650 grama, je skočio s okruglih deset kuna (1,33 eura) na 11,30 kuna, odnosno 1,50 eura.
Bilo je i blažih, u postotku, poskupljenja, no iz Državnog inspektorata nisu imali sluha za opravdanja. Tih dana, sjetit ćete se i to, ispred medija su odgovorni ministri govorili i najavljivali kako će se protiv ‘poskupljivača‘ najoštrije boriti, javnosti su davali brojke o prekršiteljima. Između njih je bio i Tahir u Šibeniku...
I što se dogodilo, zašto pišemo o tome? Zato što je Prekršajni sud u Splitu upravo oslobodio pekara iz Šibenika! Sad ulazimo u sferu teške pravne argumentacije i logike, nema pred sudom mjesta nekakvom dojmu. A u detaljnom obrazloženju oslobađajuće presude, između ostalog, stoji:
‘Primjenjuje li okrivljenik poslovnu praksu koju mu ovlašteni tužitelj stavlja na teret, činjenično je pitanje. Naprotiv, je li opisana poslovna praksa nepoštena u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača, pravno je pitanje.
Neopravdano povećanje cijena i dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj predstavlja kršenje načela iz članka 7. stavka 2. i članka 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ali to nisu bitna obilježja nepoštene poslovne prakse u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača.
Stoga bi ovlašteni tužitelj, da bi uspješno konstruirao optužbu, u kršenju spomenutih načela morao naći i opisati elemente nepoštene poslovne prakse u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača, u čemu pozivanjem na agresivnu poslovnu praksu, onako kako je to učinjeno optužnim prijedlogom, nije uspio.‘
Dakle nije baš lijepo to poskupljenje, ali kršenje Zakona o uvođenju eura uopće nije prekršaj, dok za ove prekršaje po Zakonu o zaštiti potrošača nije bilo dovoljno dokaza. Ukratko, od pustih intervencija raznih inspektora, obećanja vladajućih kako neće biti poskupljenja, ostalo je samo ono ‘izija vuk tovara‘. I naravno više cijene.