stdClass Object
(
[id] => 631485
[title] => Uporni Splićanin dao se u pravnu bitku zbog računa koji su porasli nevjerojatnih 500 posto: Jedva čekam da na svim hrvatskim sudovima izgubim spor! Ovo je borba za sve građane
[alias] => uporni-splicanin-dao-se-u-pravnu-bitku-zbog-racuna-koji-su-porasli-nevjerojatnih-500-posto-jedva-cekam-da-na-svim-hrvatskim-sudovima-izgubim-spor-ovo-je-borba-za-sve-gradane
[catid] => 142
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Do travnja prošle godine obitelj Splićanina Ante Tičića za odvoz otpada iz svoje kuće na Pagu mjesečno je plaćala 55 kuna. Tada na snagu stupa nova uredba, jedna u nizu posljednjih godina, te posljedično cjenik, s kojima mjesečna usluga najprije skače na 115 do 120 kuna, a ove godine čak i do 250 kuna.
Tičić, koji je inače dopredsjednik i pravni savjetnik u "Splitskom potrošaču", nije se od prvog trenutka pomirio s nametnutim "haračem" za smeće. Osim što je do dana današnjeg nastavio plaćati uslugu po prijašnjem cjeniku, znači 55 kuna mjesečno, odmah je poduzeo i nužne pravne korake.
– Na njihov račun odmah sam napravio prigovor, a iz lokalnog komunalnog poduzeća odgovorili su kako je sve sukladno odluci jedinice lokalne samouprave i Uredbi za gospodarenje otpadom. Prigovorio sam na bitne stvari, odnosno da ta uvedena famozna obvezna minimalna javna usluga, narodski paušal, nema nikakvog kriterija. Ako je to usluga, kako tvrde, onda ona mora biti definirana u količini, jedinici mjere, da nam netko može kazati o čemu se radi i za što mi plaćamo. Na ta pitanja nismo dobili odgovor, ali smo napravili reklamaciju na njihovo pojašnjenje – govori nam Tičić.
Da bi formalno ispucao sve korake, konzumirao je i pravo iz Zakona o zaštiti potrošača i pokrenuo postupak pred Sudom časti Hrvatske gospodarske komore. U drugom pokušaju to mu je tijelo dalo za pravo i opomenom kaznilo Čistoću Pag. Problem je što ta odluka sama po sebi nije imala nikakav učinak, pa su komunalci nastavili obračunavati odvoz po svome.
No nije ni Tičić popustio.
– Koliko god vam to čudno zvučalo, ja sam želio da pokrenu ovrhu. I oni su to i učinili nakon prigovora, reklamacija i Suda časti. S druge strane, ja sam nastavio plaćati po starom cjeniku, 55 kuna mjesečno. Da budemo jasni, meni nije problem platiti tih sada već 800 kuna duga, ali zbog sebe i svih potrošača ići ću do kraja. Vjerojatno ću izgubiti na Općinskom sudu, ali ću se žaliti. Isto će biti i na Županijskom, te Vrhovnom sudu, ali meni to odgovara. Cilj mi je Europski sud za ljudska prava, ali na njega ne mogu dok ovdje ne ispucam sve pravne instancije – otkriva Tičić taktiku u svojoj bitki za pravedniju cijenu odvoza smeća u Hrvatskoj.
Iako plaća četiri do pet puta manju cijenu odvoza, komunalci mu nisu uskratili svoju uslugu. To nisu mogli ni učiniti prema postojećoj zakonskoj regulativi, jer spor još traje i znajući hrvatsko pravosuđe to bi se moglo otegnuti u nedogled.
– Ni ovih 55 kuna koje još plaćam nikada nije bilo zakonito jer se obračunavalo po zaduženoj posudi koju sam ja, kao i drugi, sam kupio. I ne samo to, ja na Pagu živim šest mjeseci, šest u Splitu, a plaćam svih dvanaest mjeseci kada ni zrna smeća nisam isporučio – kaže Tičić.
Prst krivnje upire u državu, točnije Vladu i resorno ministarstvo.
– Oni organiziraju i ustrajavaju na sustavu koji očito ne funkcionira. A sve se radi kako bi se zadovoljili neki privatni interesi. Ako sam ja isporučio potencijalno iskoristivu sirovinu, a istovremeno je sve manje miješanog komunalnog otpada, onda radim nešto u društvenom interesu i za to bi trebao biti stimuliran. Njima je, međutim, puno draže kada paušalom, koji su nazvali minimalna javna usluga, osiguraju 90 posto prihoda. To je prst u uho i njih onda više ništa ne interesira – veli Ante Tičić.
Po njegovu mišljenju svjetlo na kraju tunela pojavilo se 2013. godine Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, koji je potvrdio princip "onečišćivač plaća".
Kriterij obračuna za utvrđivanje cijene javne usluge bila je količina predanoga miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada mjereno u volumenu posude i broju pražnjenja, a potrošači stimulirani da ovaj prvi svedu na minimum. Ali onda su komunalci upregli sve svoje političke i ine veze, te je 2017. donesena Uredba o gospodarenju otpadom, koja je predvidjela sporni paušal.
Kada se shvatilo da on nema uporišta u zakonu, zakon se mijenjao, i to na način da mora slijediti uredbu, koja je ispala neka vrsta – nadzakona, umjesto da je obratno. Sve je "ozakonjeno" izmjenama i dopunama u veljači ove godine, a šlag na tortu stavljen je u rujnu, kada se dopunom Uredbe utvrđuje paušal jednak za pojedine kategorije korisnika, pa tako hotel s deset soba i onaj s 400 imaju istu fiksnu naknadu. Rezultat je poskupljenje od nemalih 100 do nevjerojatnih 1400 posto.
Ante Tičić je izračunao kako je nepravednim povećanjem cijena usluge korisnicima učinjena šteta od oko 1,2 milijarde kuna na godišnjem nivou. Pri tome nije postignuto planirano smanjenje miješanog komunalnog otpada, te će Hrvatska od 2020. godine vjerojatno plaćati polugodišnje ili godišnje više milijunske kazne u eurima.
Naravno, opet će se posegnuti u džepove građana.
Tri nelogičnosti u gospodarenju otpadom
Stanje gospodarenja otpadom u nas, po mišljenju Ante Tičića, obilježavaju tri stvari.
Prvo, pravno nestabilan sustav gdje se primjena Zakona provodi ako su odredbe sukladne s Uredbom (čitaj volji Vlade RH), koja je donesena bez utemeljenja u Zakonu. Sustav obračuna prema količini predanog otpada posljedično sveden na 5 do 10 posto učešća u cijeni javne usluge, gdje lokalne vlasti i davatelji usluga donose iznose pašala bez kriterija iz Uredbe ili Zakona, a komunalcima se omogućava da harače kako i koliko ih je volja;
Drugo, ekonomski nestimulativan sustav selektiranja otpada na pragu nekretnine korisnika usluge, posebice korisnika koji žive u višestambenim zgradama čiji su računi iz mjeseca u mjesec isti.
I treće, nepravedan sustav obračuna za pravne osobe uz obračun koeficijenata opterećenja sustava, čiji je rezultat povećanje troškova i do deset puta za istu kategoriju miješanog komunalog otpada.
Do travnja prošle godine obitelj Splićanina Ante Tičića za odvoz otpada iz svoje kuće na Pagu mjesečno je plaćala 55 kuna. Tada na snagu stupa nova uredba, jedna u nizu posljednjih godina, te posljedično cjenik, s kojima mjesečna usluga najprije skače na 115 do 120 kuna, a ove godine čak i do 250 kuna.
Tičić, koji je inače dopredsjednik i pravni savjetnik u "Splitskom potrošaču", nije se od prvog trenutka pomirio s nametnutim "haračem" za smeće. Osim što je do dana današnjeg nastavio plaćati uslugu po prijašnjem cjeniku, znači 55 kuna mjesečno, odmah je poduzeo i nužne pravne korake.
– Na njihov račun odmah sam napravio prigovor, a iz lokalnog komunalnog poduzeća odgovorili su kako je sve sukladno odluci jedinice lokalne samouprave i Uredbi za gospodarenje otpadom. Prigovorio sam na bitne stvari, odnosno da ta uvedena famozna obvezna minimalna javna usluga, narodski paušal, nema nikakvog kriterija. Ako je to usluga, kako tvrde, onda ona mora biti definirana u količini, jedinici mjere, da nam netko može kazati o čemu se radi i za što mi plaćamo. Na ta pitanja nismo dobili odgovor, ali smo napravili reklamaciju na njihovo pojašnjenje – govori nam Tičić.
Da bi formalno ispucao sve korake, konzumirao je i pravo iz Zakona o zaštiti potrošača i pokrenuo postupak pred Sudom časti Hrvatske gospodarske komore. U drugom pokušaju to mu je tijelo dalo za pravo i opomenom kaznilo Čistoću Pag. Problem je što ta odluka sama po sebi nije imala nikakav učinak, pa su komunalci nastavili obračunavati odvoz po svome.
No nije ni Tičić popustio.
– Koliko god vam to čudno zvučalo, ja sam želio da pokrenu ovrhu. I oni su to i učinili nakon prigovora, reklamacija i Suda časti. S druge strane, ja sam nastavio plaćati po starom cjeniku, 55 kuna mjesečno. Da budemo jasni, meni nije problem platiti tih sada već 800 kuna duga, ali zbog sebe i svih potrošača ići ću do kraja. Vjerojatno ću izgubiti na Općinskom sudu, ali ću se žaliti. Isto će biti i na Županijskom, te Vrhovnom sudu, ali meni to odgovara. Cilj mi je Europski sud za ljudska prava, ali na njega ne mogu dok ovdje ne ispucam sve pravne instancije – otkriva Tičić taktiku u svojoj bitki za pravedniju cijenu odvoza smeća u Hrvatskoj.
Iako plaća četiri do pet puta manju cijenu odvoza, komunalci mu nisu uskratili svoju uslugu. To nisu mogli ni učiniti prema postojećoj zakonskoj regulativi, jer spor još traje i znajući hrvatsko pravosuđe to bi se moglo otegnuti u nedogled.
– Ni ovih 55 kuna koje još plaćam nikada nije bilo zakonito jer se obračunavalo po zaduženoj posudi koju sam ja, kao i drugi, sam kupio. I ne samo to, ja na Pagu živim šest mjeseci, šest u Splitu, a plaćam svih dvanaest mjeseci kada ni zrna smeća nisam isporučio – kaže Tičić.
Prst krivnje upire u državu, točnije Vladu i resorno ministarstvo.
– Oni organiziraju i ustrajavaju na sustavu koji očito ne funkcionira. A sve se radi kako bi se zadovoljili neki privatni interesi. Ako sam ja isporučio potencijalno iskoristivu sirovinu, a istovremeno je sve manje miješanog komunalnog otpada, onda radim nešto u društvenom interesu i za to bi trebao biti stimuliran. Njima je, međutim, puno draže kada paušalom, koji su nazvali minimalna javna usluga, osiguraju 90 posto prihoda. To je prst u uho i njih onda više ništa ne interesira – veli Ante Tičić.
Po njegovu mišljenju svjetlo na kraju tunela pojavilo se 2013. godine Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, koji je potvrdio princip "onečišćivač plaća".
Kriterij obračuna za utvrđivanje cijene javne usluge bila je količina predanoga miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada mjereno u volumenu posude i broju pražnjenja, a potrošači stimulirani da ovaj prvi svedu na minimum. Ali onda su komunalci upregli sve svoje političke i ine veze, te je 2017. donesena Uredba o gospodarenju otpadom, koja je predvidjela sporni paušal.
Kada se shvatilo da on nema uporišta u zakonu, zakon se mijenjao, i to na način da mora slijediti uredbu, koja je ispala neka vrsta – nadzakona, umjesto da je obratno. Sve je "ozakonjeno" izmjenama i dopunama u veljači ove godine, a šlag na tortu stavljen je u rujnu, kada se dopunom Uredbe utvrđuje paušal jednak za pojedine kategorije korisnika, pa tako hotel s deset soba i onaj s 400 imaju istu fiksnu naknadu. Rezultat je poskupljenje od nemalih 100 do nevjerojatnih 1400 posto.
Ante Tičić je izračunao kako je nepravednim povećanjem cijena usluge korisnicima učinjena šteta od oko 1,2 milijarde kuna na godišnjem nivou. Pri tome nije postignuto planirano smanjenje miješanog komunalnog otpada, te će Hrvatska od 2020. godine vjerojatno plaćati polugodišnje ili godišnje više milijunske kazne u eurima.
Naravno, opet će se posegnuti u džepove građana.
Tri nelogičnosti u gospodarenju otpadom
Stanje gospodarenja otpadom u nas, po mišljenju Ante Tičića, obilježavaju tri stvari.
Prvo, pravno nestabilan sustav gdje se primjena Zakona provodi ako su odredbe sukladne s Uredbom (čitaj volji Vlade RH), koja je donesena bez utemeljenja u Zakonu. Sustav obračuna prema količini predanog otpada posljedično sveden na 5 do 10 posto učešća u cijeni javne usluge, gdje lokalne vlasti i davatelji usluga donose iznose pašala bez kriterija iz Uredbe ili Zakona, a komunalcima se omogućava da harače kako i koliko ih je volja;
Drugo, ekonomski nestimulativan sustav selektiranja otpada na pragu nekretnine korisnika usluge, posebice korisnika koji žive u višestambenim zgradama čiji su računi iz mjeseca u mjesec isti.
I treće, nepravedan sustav obračuna za pravne osobe uz obračun koeficijenata opterećenja sustava, čiji je rezultat povećanje troškova i do deset puta za istu kategoriju miješanog komunalog otpada.
Uporni Splićanin dao se u pravnu bitku zbog računa koji su porasli nevjerojatnih 500 posto: Jedva čekam da na svim hrvatskim sudovima izgubim spor! Ovo je borba za sve građane
Do travnja prošle godine obitelj Splićanina Ante Tičića za odvoz otpada iz svoje kuće na Pagu mjesečno je plaćala 55 kuna. Tada na snagu stupa nova uredba, jedna u nizu posljednjih godina, te posljedično cjenik, s kojima mjesečna usluga najprije skače na 115 do 120 kuna, a ove godine čak i do 250 kuna.
Tičić, koji je inače dopredsjednik i pravni savjetnik u "Splitskom potrošaču", nije se od prvog trenutka pomirio s nametnutim "haračem" za smeće. Osim što je do dana današnjeg nastavio plaćati uslugu po prijašnjem cjeniku, znači 55 kuna mjesečno, odmah je poduzeo i nužne pravne korake.
– Na njihov račun odmah sam napravio prigovor, a iz lokalnog komunalnog poduzeća odgovorili su kako je sve sukladno odluci jedinice lokalne samouprave i Uredbi za gospodarenje...
