Do sada smo doista imali svakakvih predsjednika.
I nerealiziranih autokrata, i kafanskih zabavljača, privatizacijskih muljatora, lažnih desničara i neuvjerljivih ljevičara. U trideset godina hrvatskog višestranačja bilo je tu svega. I neumjesnih viceva, kafanskih ćakula, promašenih inicijativa i krivih poteza, lakovjernih izjava, raskalašenih partija, mutnih planova, veza s političko-nogometnim podzemljem. Navodno čak i tableta pomiješanih s alkoholom.
Nijedan hrvatski predsjednik do sada, međutim, nije došao do toga da se toliko otvoreno govori o njegovu opozivu kao što je to danas slučaj sa Zoranom Milanovićem. Nitko još nije prozvan “ludim kraljem” da bi ga trebalo smijeniti s pozicije na koju je izabran. Niti se suočio sa složenom ustavnom procedurom...