Nedavno sam se našao u sudnici kao svjedok u parnici za odštetu koju od naše firme traži jedna zadarska sutkinja. Tužila nas je ne zato što je netko od naših novinara nešto napisao o njoj, nego zbog onoga što je njezin šef, predsjednik suda, u autoriziranom intervjuu, izjavio o njoj i drugim kolegama sucima, prozivajući ih za nerad, nepotizam i opstrukciju, što se njima nije svidjelo.
Naša je novinska kuća tužena zato što smo objavili izjave predsjednika suda u – naglašavam – autoriziranom intervjuu, a njegove ocjene, vrijednosne sudove i stavove o kolegama prije objave nismo provjerili! Zatečen u toj kafkijanskoj situaciji, dobro sam zapamtio dva pitanja koja u svojoj srži ubijaju svaki smisao Ustavom zajamčenog prava na slobodu govora.
Prvo, jesam li kao voditelj...