Nakon osam godina sudske borbe, danas 22-godišnja Selina Nuković, djevojka s teškim oblicima tjelesnog invaliditeta i intelektualnim teškoćama, i njezina majka Sabina Lončar pobijedile su sustav i dokazale da djeca s invaliditetom moraju uživati jednako poštovanje dostojanstva kao i djeca bez invaliditeta.
Jer, koje dijete bez invaliditeta tijekom obveznog osnovnoškolskog obrazovanja mora pohađati nastavu u zgradi u kojoj nema toaleta na koje može samo otići, ne može se mimoići s kolegom na hodniku jer je hodnik preuzak ili ne može upaliti svjetlo jer su prekidači postavljeni previsoko?
Upravo je u takvim uvjetima osnovnu školu u podružnici Centra za odgoj i obrazovanje Goljak u vlasništvu Grada Zagreba pohađala Selina Nuković, o čemu je Jutarnji list pisao još 2015. godine, kad je njezina majka, nakon niza neuspješnih pokušaja da riješi situaciju, podnijela tužbu.
Nepravomoćna odluka
U petak, 24. studenoga, Općinski sud u Sesvetama konačno je nepravomoćnom odlukom presudio da je "Goljak teško, produljeno i ponovljeno" diskriminirao Selinu na temelju njezina invaliditeta te da joj Goljak i Grad Zagreb trebaju isplatiti 27.000 eura odštete i podmiriti nešto više od 9600 eura parničnog troška.
- Nije bilo lako, ali nismo odustajale ni kada se činilo da više nemamo gdje, išle smo do kraja. Odšteta nam nije bila cilj, cilj nam je bio dokazati sustavu da osobe s invaliditetom imaju svoja prava i da ih se mora poštovati. Odštetu ćemo iskoristiti da nadoknadimo Selini koliko god je moguće ono što je u razvoju i obrazovanju izgubila zbog katastrofalnih uvjeta na Goljaku - kaže njezina majka Sabina Lončar.
Njezina je kći od 2009. do 2017. godine pohađala osnovnu školu u podružnici Goljaka na zagrebačkom Rudešu. Riječ je o drvenim barakama, krajnje neprilagođenima školovanju bilo koje djece, a osobito one s invaliditetom, kojima je potreban posebno prilagođen prostor. Djevojčica u kolicima tako nije mogla ni ući u baraku jer su vrata bila preuska ako se ne otvore oba krila, što sama nikako nije mogla učiniti. Toaleti nisu imali držače sa strane kako bi se mogla sama prebaciti iz kolica na WC, a hodnici su bili tako uski da se dvije osobe u kolicima nisu mogle mimoići. Prozori nisu bili prilagođeni tako da ih može otvoriti osoba s invaliditetom, prekidači su bili postavljeni previsoko, a blagovaonicu nisu imali, pa su na smjene jeli u učionicama koje su veličinom bile značajno ispod standarda.
No, na opetovane primjedbe nadležni su slijegali ramenima.
Sve do tužbe. Praktički odmah nakon što je tužba podnesena, priča Sabina Lončar, Grad Zagreb je raspisao natječaj za novi prostor te je škola 2017. premještena na primjerenu lokaciju u Banjavčićevoj ulici, a barake su srušene.
Prelomio Vrhovni sud
Iako je građevinski vještak potvrdio sve manjkavosti prostora na Rudešu, prva nepravomoćna presuda na Općinskom sudu u Sesvetama, donesena 2019. godine, bila je u korist Goljaka i Grada. Sutkinja je, naime, utvrdila da je vodstvo Goljaka opetovano od Grada Zagreba tražilo adekvatniji prostor, što znači da nije željelo diskriminirati djecu, a da je Grad Zagreb krenuo u osiguravanje odgovarajućeg prostora. Zaključila je također da "okolnost u kojoj građevina ne odgovara standardu i pravilnicima" nije diskriminacija jer ni djeca bez invaliditeta nemaju osigurane sve propisane uvjete, poput lifta.
- Bili smo šokirani, ali još je veći šok uslijedio kad je Županijski sud u Dubrovniku potvrdio presudu. Nismo htjele odustati i tražile smo reviziju Vrhovnog suda, koji je 2021. ukinuo te presude i naložio ponovno suđenje te dao smjernice - kaže Sabina Lončar.
Prošli je tjedan Općinski sud, sukladno tim smjernicama, donio prvostupanjsku presudu u Selininu korist.
Na ovu presudu Goljak i Grad Zagreb se mogu žaliti. Hoće li to učiniti, nismo uspjeli saznati; na Goljaku nije bilo ravnatelja koji bi se očitovao, a u Gradu Zagrebu nisu odgovorili na upit Jutarnjeg lista.