U lokalnom kafiću, na prvoj kavi, htio ne htio čuo sam razgovor dvojice mladih ljudi za susjednim stolom koji razmišljaju o budućnosti nakon pomorskog fakulteta. Toliko je indikativan za situaciju u kojoj se nalazimo da zaslužuje javni komentar.
Mladići nisu ćakulali o tome kako će se, a nakon što u znoju lica svoga steknu vrijednu diplomu - otisnuti na more i truditi se da jednog lijepog dana postanu kapetani, oni što će zapovijedati, koje će se slušati, koji će - ne manje važno - odlično zarađivati; njih dvojica su, upravo suprotno, razgovarala o tome kako se "najbolje uvalit negdi u lučku upravu ili kapetaniju; imaš sedan, osan ijada kuna, staaari, i boli te patka".
Tri spirale
Zemlja u kojoj mladi ne razmišljaju o prvom milijunu, privatnom poslu, napredovanju u...