Svibanj, 1995.
Počela je vojno-redarstvena akcija Bljesak. Liječnica sam u Lipiku. Ostavljam svoga sina starog četiri godine u zagrljaju moga oca na jednom takvom mjestu u Zagorju, postojbini mojih predaka, i odlazim, ne znajući kada ćemo se ponovno vidjeti, i hoćemo li se više vidjeti. Maše ručicama, boli me tišina kojom se odvaja od mene, uvijek to čineći šutke. U Kukunjevcu sustižem kolonu vojnih vozila, krcatih kamiona koja stoji. "Kud‘ ste vi krenula?" upita me hrapavi glas, prilično strogo. "U Lipik", odgovaram bezazleno i mirno. "Tamo je rat, što ne znaš? Ne može, okreni!" naređuje.
"Ja sam doktorica, radim u bolnici." Mahnu tada, bez novih pitanja i provjere, nastavljam dalje. Nisam još nikada vidjela toliko vojske. Ne razmišljam ni o čemu, samo doći do bolnic...